Cijene goriva imaju vrlo jednostavnu pedagošku metodu, čim porastu, potrošnja odjednom prestaje biti dosadna brojka iz putnog računala i postaje ozbiljna stavka kućnog proračuna. Dobra vijest je da za manju potrošnju nisu potrebni ni čudotvorni aditivi, ni rituali na benzinskoj postaji, ni vožnja brzinom biciklista. Najviše se može napraviti običnim navikama, tehnički ispravnim automobilom i malo manje nervoze za volanom. Ekonomična vožnja nije škrtost, nego zdrav razum: što manje nepotrebnog posla motor mora obaviti, to je manja potrošnja, ali i manje opterećenje za automobil. Sve to omogućava manje financijske izdatke, ne samo za gorivo, ali i duži život automobila.
Najveću razliku najčešće donosi stil vožnje. Nagla ubrzanja, kasna kočenja i stalno mijenjanje ritma vožnje troše gorivo mnogo brže nego što se čini. Motor tada ne radi mirno i učinkovito, nego stalno mora nadoknađivati energiju koju je vozač upravo izgubio na kočenju. Puno bolji recept je ravnomjeran tempo, pravodobno puštanje gasa, održavanje većeg razmaka i izbjegavanje nepotrebnih ubrzanja. U gradu to znači gledati malo dalje od automobila ispred sebe, procijeniti semafore i prometni tok, a na otvorenoj cesti držati brzinu bez stalnog nepotrebnog "pumpanja" gasa. Vozač koji promjeni svoj stil vožnje brzo će vidjeti popriličnu razliku
.
Mala vremenska ušteda i velik skok potrošnje
Na autocesti je razlika još očitija, jer otpor zraka raste mnogo brže nego što većina vozača očekuje. Dodatnih 20 km/h često ne donosi veliku vremensku uštedu, pogotovo na kraćim dionicama, ali se na potrošnji itekako vidi. Automobil pri višim brzinama troši sve više energije samo da bi probijao zrak, pa vožnja od 150 km/h nije samo malo skuplja od vožnje od 130 km/h, nego može biti osjetno skuplja. Krstarenje ujednačenim tempom, osobito uz tempomat kada ga automobil ima, jedan je od najjednostavnijih načina štednje na duljim putovanjima.
Drugi dio priče je stanje automobila. I najmirniji vozač teško će postići dobar rezultat ako se auto "bori sam protiv sebe". Prenizak tlak u gumama povećava otpor kotrljanja, prljav filtar zraka otežava disanje motora, staro ili neodgovarajuće ulje povećava trenje, a neispravne svjećice ili kočnice mogu podići potrošnju bez da vozač odmah shvati zašto. Zato je redovito održavanje najdosadniji, ali i jedan od najpouzdanijih načina štednje. Nema velike filozofije: ispravne gume, čist filtar, dobro ulje, uredno paljenje i kočnice koje ne zapinju često znače više od bilo kojeg "tajnog" savjeta s interneta.
Pogledajte i u prtljažnik
Isto vrijedi i za višak tereta. Prtljažnik pun stvari koje su tu "za svaki slučaj" nije dobra ideja. Automobil svaku dodatnu masu mora vući, s njom ubrzavati i usporavati. Na jednoj kratkoj vožnji to se neće osjetiti kao velik skok potrošnje, ali na stotinama kilometara i kroz svakodnevnu upotrebu razlika se skuplja. Još je očitiji primjer krovni nosač ili kutija na krovu koji ostaju montirani i kada ne služe ničemu. Osim mase, stvaraju dodatni aerodinamički otpor, pa automobil troši više goriva čak i kada na krovu nema prtljage. Ako oprema ne treba, najjeftinije je skinuti je.
Klima-uređaj također nije besplatan, ali to ne znači da se ljeti trebate kuhati u kabini radi pola litre goriva na 100 kilometara. Pametnije je najprije provjetriti zagrijan automobil, izbaciti vrući zrak, zatim koristiti umjereno hlađenje i ne držati klima-uređaj stalno na najnižoj temperaturi. Otvoreni prozori mogu pomoći pri malim brzinama, ali na autocesti narušavaju aerodinamiku, pa se ušteda zbog ugašene klime lako pretvori u veću potrošnju. Kao i obično, najbolji rezultat daje razuman kompromis, a ne krajnost. Automobil ne mora biti hladnjača, ali ni sauna na kotačima.
Presporo nije pametno
Planiranje rute često se podcjenjuje. Kraći put nije uvijek štedljiviji ako vodi kroz gužvu, semafore i stalna zaustavljanja. Ponekad je nešto dulja, ali protočnija dionica bolja i za potrošnju i za živce. Još je učinkovitije spojiti više obaveza u jednu vožnju, izbjeći špicu kada je moguće i ne voziti kratke relacije hladnim motorom ako za to nema stvarne potrebe. Hladan motor troši više, a kratke vožnje najteže su za potrošnju i mehaniku. Pet odvojenih odlazaka "samo na minutu" često je skuplje i napornije za auto nego jedna dobro isplanirana ruta za sve obaveze.
Važno je i ne pretjerati s pogrešno shvaćenom štednjom. Ekonomična vožnja ne smije postati opasna. Prespora vožnja, nepotrebno usporavanje prometa, stvaranje kolona ili opsesivno izbjegavanje kočenja nisu ekonomičnost, nego stvaranje problema drugima. Dobra ekonomična vožnja zapravo je vrlo slična dobroj vožnji općenito. Ona je mirna, predvidljiva, tehnički uredna i bez suvišnih pokreta. Tada automobil troši manje, motor radi lakše, putnici se manje umaraju, a odlazak na benzinsku postaju dolazi barem malo rjeđe. U stvarnom životu najveća ušteda ne dolazi od jednog velikog trika, nego od niza malih navika koje se ponavljaju svaki dan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....