Dramatičan pad cijene autoplina, koji se posljednjim pojeftinjenjem nabavlja za 3,34 kn, kod vozača je izazvao euforiju. Kako i ne bi... Razlika u odnosu na Eurosuper 95, koji se nudi za prosječnih 10,34 kn, iznosi nestvarnih 7 kuna. Što to znači u praksi? Natočite li benzina za 100 kn u, primjerice, Opel Astru 1.4 Turbo sa 140 KS, u prosjeku ćete za kupljenih 9,67 litara prijeći 121 km. A napunite li taj isti kompakt iz Russelsheima autoplinom, i uz povećanje potrošnje od 15 posto izmjereno kad je dotični model bio na testu, prijeći ćete 275 kilometara.
Odnosno, gotovo 2,5 puta više... Takvu razliku u cijeni, koja u postotku iznosi zbilja nestvarnih 67,7 posto - znatno više od Europske komisije preporučenih i posljednjih godina standardnih 55 posto - povijest zbilja ne pamti. Ne čudi stoga što se posljednjih dana čak i oni koji su se do jučer zaklinjali da u njihov auto nikad neće plinska boca, sad naveliko raspituju o cijenama ugradnje, servisnim intervalima, pratećim državnim nametima...
Zapravo, čini se da je euforija vezana uz ugradnju plinskih uređaja u aute jednaka kao kad smo ušli u EU, a mnogi su zaključili da ih izjednačavanjem trošarina na nove i rabljene više ništa ne sprječava da skoknu do Njemačke i tamo se brzo i jednostavno domognu auta po superpovoljnoj cijeni. Što se, naravno, u nizu slučajeva pokazalo preambicioznim razmišljanjem, i mnogi su na bolan način otkrili da paženi i maženi auti s malo kilometara i diskontnim cijenama postoje samo u bajkama. Odnosno, da je auto povoljnije kupiti u Hrvatskoj, posebno ako se nabasa na prodavača kojem gori pod petama...
Preporuka je tako uvijek ostati s nogama na zemlji, pa i u slučaju autoplina. No, da postoji čitav niz razloga za zdravu dozu optimizma, stoji... Za početak, nepobitno je da brojke u ovom trenutku sasvim jasno govore da se uz prosječnu cijenu ugradnje od 6000 kuna za najčešće, četverocilindarske motore, jednokratni atest u Stanici za tehnički pregled (1050 kn) te redovno godišnje održavanje (od 300 do 700 kn) ulaganje u plinsku instalaciju isplaćuje već za nekih desetak tisuća kilometara. Odnosno, za manje od godine dana, obzirom da podaci Centra za vozila Hrvatske govore da je prosječan vozač automobila u 2014. prešao 13.606 kilometara. A takav nizak prag isplativosti ozbiljno dovodi u pitanje ustaljeno vjerovanje da se ugradnja plinskog uređaja isplati samo vozačima koji rade veliku kilometražu. Dapače, i dizelaši pored ovakvih cijena autoplina izgledaju nepodrebno, čak i uz maratonske vozačke ambicije.
A dobra je vijest i što će cijena autoplina, predviđaju stručnajci, ostati povoljna i u sljedećem razdoblju. Amerikanci proizvode značajne količine iz škriljevca, dijelom i kako bi srušili cijenu na svjetskom tržištu i tako pritisnuli Rusiju, a za saveznika u ovom poslu imaju Iran, koji oslobođen od sankcija bez problema može izvoziti plin. Kojega, usput budi rečeno, ima na bacanje... Osim toga, LNG terminal u Omišlju te skladište od 30.000 kubika za ukapljeni naftni plin u luci Ploče, najveće u ovom dijelu Europe, dodatno će povećati dostupnost plina, dok će cijenu na povoljnoj razini držati i konkurentska utakmica dobavljača. U ovom trenutku djeluje ih pet (Ina, Crodux, Petrol, Butan plin, Euro gas), a uskoro će im se pridružiti i Prvo plinarsko društvo, što može samo pozitivno utjecati na cijenu.
Također, stručnjaci upozoravaju da do značajnijeg poreznog pritiska sigurno neće doći dok je plinaša u ukupnom broju auta manje od 15 posto, obzirom da tek data postaju trn u oku naftnom lobiju. A kod nas je plinaša tek 3 posto...
Veseli, između ostaloga, i što se svake godine uvodi sve više reda među servisere. Tako, primjerice, 5. srpnja 2015. na snagu stupaju odredbe Pravilnika o uređajima, opremi i sustavima za pogon motornih vozila na plin, kojima više neće biti moguće ugrađivati sustave koji nisu homologirani u Hrvatskoj, a time će se i jamčiti da automobili ostaju na jednakoj ekološkoj normi kao i prije pregradnje. Također, nova pravila trebala bi onemogućiti ugradnju opreme bez zastupnika na hrvatskom tržištu. Zašto je to važno? Mnogi vozači, rekli su nam iz Udruge za UNP, želeći što više uštedjeti išli su tim ugraditeljima opreme fantomskih proizvođača i našli se u poziciji da nikome ne mogu reklamirati proizvod. U slučaju autoplina, zapravo, čini se da bolji dani tek dolaze...
2010.
Plin: 4,42 HRK
Eurosuper 95: 8,25 kn
Razlika: 53,6% (46,4 % povoljniji)
Razlika u kunama: 3,83
2011.
Plin: 4,62 HRK
Eurosuper 95:9,89 kn
Razlika: 46,7% (53,3 povoljniji)
Razlika u kunama: 5,27
2012.
Plin: 4,36 HRK
Eurosuper 95: 10,38
Razlika:42% (58% povoljniji)
Razlika u kunama:5,68 kn
2013.
Plin: 4,96 kn
Eurosuper 95: 10,64
Razlika: 46,6% (53,4% povoljniji)
Razlika u kunama: 5,68
2014.
Plin: 5,20
Eurosuper 95: 11,14
Razlika: 46,6 (53,4% povoljniji)
Razlika u kunama: 5,94 kn
2015.
Plin: 3,34 kn
Eurosuper 95: 10,34 kn
Razlika: 32,3% (67,7 % povoljniji)
Razlika u kunama: 7 kn
Isplativost plinske instalacije
Stavka dodatno održavanje i naknade uključuje cijenu godišnjeg servisa i te naknade za ceste (550 kn). Za prosječnu godišnju kilometražu uzeli smo 13.600 km, koliki je prema CVH bio prosjek u 2014. U slučaju kad je prag isplativosti veći, računali smo dvogodišnji trošak naknade za ceste i servisa. Cijene se odnose za plinske instalacije Lovato.