Na fotografiranje novog Lexusa IS 250 Cabrio odlazimo prema Splitu, autocestom A1. Rano je poslijepodne, ali unatoč kiši autocesta nije pusta. Dan ranije prognostičari su, naime, najavili prvi lijepi vikend u posljednjih mjesec dana, pa tisuće vozača hrle prema moru. I doista, sunce sja već poslije čvora Bosiljevo.
Idila, nažalost, nije dugo trajala. Već na odmorištu prije tunela Mala Kapela vreba na zaustavnu traku postavljen policijski radar – Multanova! Tristotinjak metara dalje suženje iz dvije u jednu prometnu traku i prometni policajac koji upravo ispisuje kaznu vozaču srebrne Opel Insignije. Pedesetak kilometara dalje, na ravnici prije odmorišta Zir, lijevom trakom, brzinom od oko 180 km/h, pretječe nas bijeli VW Touareg, a trenutak kasnije i neobilježeni policijski BMW 330xd. Par minuta kasnije, na prvom odmorištu vozač već uredno plaća kaznu…
Slučajnost? Nipošto. S prvim lijepim vikendima autoceste prema moru preplavili su vozači, ali i prometna policija. I to svim sredstvima. S odmorišta, benzinskih crpki, nadvožnjaka i silazaka, odnosno ulazaka na autocestu vrebaju policajci naoružani najsuvremenijim uređajima za mjerenje brzine, dok preostale dionice pokrivaju tzv. presretači. Nerijetko se dogodi da istodobno tri ili četiri patrole nadziru brzinu na potezu autoceste A1 od Zagreba do Splita.
Scenarij je gotovo uvijek isti. Policijska patrola naoružana stacionarnim radarom ili laserskim pištoljem za mjerenje brzine snimi prebrzog vozača, a potom ga par stotina metara dalje zaustavlja policajac da bi utvrdio identitet vozača za upravljačem. I to uvijek! Razlog? Na policijska traženja podataka o vozaču koji je upravljao automobilom u vrijeme počinjenja prekršaja snalažljiviji vlasnici dosad su redovito odgovarali da je riječ o jednome od članova uže obitelji, ali su se pritom pozivali za blagodat nesvjedočenja protiv članova uže obitelj, pa je čitav predmet padao na sudu.
Sada to više nije slučaj, jer se svaki prekršitelj zaustavlja na licu mjesta. Je li to dozvoljeno? Naravno. Ne ugoržava li se pritom sigurnost ostalih vozača na autocesti? Ni slučajno, jer se lukavi policajci pritom služe trikom – zasjedu postavljaju par stotina metara prije suženja autoceste radi radova (nerijetko i u dogovoru s cestarima), gdje vozači moraju usporiti na 60 ili čak 40 km/h, pa bez problema izdvajaju prekršitelje, koji su pred samo minutu-dvije vozili i više od 200 km/h.
Na sigurnom mjestu vozaču ispisuju kaznu, koja ovisi o prekoračenju – 500 kuna za 10 do 30 km/h, 1000 kuna za 30 do 50 km/h, a u slučaju većeg prekoračenja prosljeđuju ga sucu za prekršaje, koji određuje 3 obavezna kaznena boda, 3000 do 7000 kuna i zabranu upravljanja u trajanju od 6 do 12 mjeseci.
U lov na prebrze vozače na autocestama s prvim toplijim danima kreću i tzv. presretači – neobilježeni BMW 330xd, Mercedesi C 320 CDI, Škode Superb 3.6 V6… Opremljeni su dodatnim, preciznim mjeračem brzine i videokamerom sposobnom da bez pretjeranog napora policijskog službenika snimi automobil u prekršaju i na udaljenosti do 1000 metara. Prema zakonu, dovoljno je da vas prate samo 300 metara u komadu, što pri brzini od 200 km/h traje svega 5,5 sekundi! A to je vrijeme potrebno da promijenite CD.
Najuspješniji u lovu na prebrze vozače su, međutim, pripadnici mobilne jedinice prometne policije, tzv. kobre. Premda im je osnovna zadaća suzbijanje kriminala, poput krijumčarenja ili razbojničkih prepada na odmorištima uz autoceste, na autocestama i važnijim državnim prometnicama ujedno i nadziru promet. Kao i tzv. presretači, kreću se u neoznačenim automobilima, ali uglavnom riječ je o skupljim modelima poput VW Touarega, BMW X5, Range Rovera Sport… Izuzetno su uspješni, jer u lovu istodobno sudjeluju s dva ili tri automobila, odnosno motocikla. Dokaz? Na trofejnim videosnimkama u policijskoj arhivi nalaze se i rijetki superauti poput Porschea Carrere GT, McLaren-Mercedesa SLR, Ferrarija F430…
I šećer na kraju, policija rijetko zaustavlja i kažnjava vozače koji voze brzinama do 175 km/h, jer je za prekoračenje dopuštene brzine od 10 do 30 km/h predviđena najniža kazna od 500 kuna. A ima sasvim dovoljno vozača koji voze brzinama višim od 180 km/h…
Poznati u prekršaju: Prvi je pao Ćiro, a kasnije i Pulić, Kerum, Gotovac…
Našim čitateljima vjerojatno najpoznatija žrtva policijskog nadzora brzine na autocestama dubrovački je automobilistički as Niko Pulić, zaustavljen u prosincu 2003. za upravljačem Mercedesa E 55 AMG radi vožnje brzinom od 219 km/h kilometar iza tunela Sveti Rok. Policajcima je izjavio da je žurio u Zadar, gdje je trebao bolesnoj djeci dijeliti darove zajedno s Djedom Božićnjakom.
Kao prva žrtva policijskih presretača pao je 2005. slavni nogometni trener Ćiro Blažević. Za upravljačem svog Mercedesa CL 500 jurio je autocestom od Zagreba prema Goričanu brzinom od 178 km/h, žureći na trening NK Varteksa.
Žurilo se u srpnju 2007. i tadašnjem splitskom poduzetniku, a današnjem gradonačelniku Željku Kerumu. Zaustavljen je kod Perušića, dok je u svom Mercedesu S500 vozio brzinom od 233 km/h. Policajcima je na licu mjesta platio 2000 kuna kazne, uz pitanje – Što, zar tako malo? Posljednja poznata žrtva presretača bio je u srpnju prošle godine Ante Gotovac, zbog slalomske vožnje i brzine od 230 km/h zaustavljen u svom Mercedesu SL 63 AMG kod mjesta Draganić na autocesti A1.
Tutor prepolovio broj poginulih
Talijanska policija za nadzor brzine na autocestama ne koristi ni laserske pištolje, ni presretače, već potpuno automatizirani sustav uređaja za mjerenje prosječne brzine između dviju točaka na autocesti Tutor. Sustav je u potpunosti proradio 2008., a samo u prvih 12 mjeseci upotrebe broj poginulih na talijanskim autocestama, kojima dnevno cirkulira gotovo 3 milijuna vozila, smanjen je za 51 posto! Uz to, dosad je naplaćeno i 1,476.567 kazni, čime se u talijanski državni proračun slilo više od 230 milijuna eura (najmanja kazna 155 eura). Prekršitelji, naravno, nisu u potpunosti nestali. Primjerice, jedan je vozač uspio u jednom danu zaraditi 19 kazni za prekoračenje brzine, dok je rekorder na razini mjeseca vozač koji je na autocesti između Rima i Frosinonea skupio 195 kazni.
Jurnjave na Internetu
Premda je YouTube prepun videosnimaka divljanja po autocestama, samo rijetki vozači završe kod suca za prekršaje, unatoč činjenici da se jasno vidi da igla brzinomjera dotiče brojku od 320 km/h. Problem je što vozači nisu zatečeni u prekršaju, nego su snimku sami postavili na internet, pa policija mora naknadnom kriminalističkom istragom utvrditi identitet osobe za upravljačem, a potom od vozača ishoditi i priznanje ili pronaći svjedoke (suvozače). A to je često nemoguće…
Neusklađeni satovi
Do danas još nije zaživjela ideja o korištenju videokamera na naplatnim kućicama za nadzor brzine na autocestama iz proljeća 2008. Problem je, navodno, u tome što satovi na naplatnim kućicama nisu svi međusobno usklađeni, pa se ne može precizno izračunati ni prosječna brzina. A to ne bi prošlo na sudu…