Loris Majcan prošle nas je godine oduševio svojim prvim nastupom na Isle of Man Tourist Trophy. Unatoč seriji tehničkih problema, kvalificirao se za utrku i ostvario najbolji rezultat među sedam debitanata u klasi Supersport. Za 29-godišnjeg Zagrepčanina, trostrukog prvaka Hrvatske i osvajača Zlatne kacige, bio je to dodatni poticaj za novi nastup na najopasnijoj i najzahtjevnijoj motociklističkoj utrci na svijetu, ali ovaj put s dva motora. Na Yamahi R6 u klasi Supersport 600 zauzeo je solidno 29. mjesto u konkurenciji 48 vozača, dok se snažnija R1 u klasama Superbike i Superstock nije pokazala primjerenom za Man i utrku je završio na 37. mjestu od 39 natjecatelja.
- Nisam u potpunosti zadovoljan ovogodišnjim nastupom i osjećaji su nekako pomiješani. U klasi Supersport ispunio sam svoja očekivanja, premda sam u prvoj utrci odustao zbog glupog kvara, jednog vijka koji je ispao iz mjenjača. No, drugu sam dobro odradio i imao zanimljivu borbu s nekoliko francuskih vozača. Malo je nedostajalo da se dočepam i prosječnih 120 milja na sat, što bi bilo blizu rekorda za serijski 600.
Mogu reći da sam uživao u toj utrci, što nažalost nije bio slučaj s Yamahom R1. Htio sam se okušati u snažnijoj klasi, ali izbor motora nije bio najsretniji. Na teži način smo otkrili da to nije motor koji odgovara stazi kao što je Isle of Man. Nikako nisam uspijevao pronaći pravi balans. Motor je bio previše nervozan, na velikim brzinama trgao mi je upravljač iz ruku i stalno se propinjao na stražnji kotač. Yamaha R1 je vrhunski motor na klasičnim stazama, ali zbog iznimno krute šasije i kratke standardne vilice, nije dobar za TT. Honda i BMW imaju puno bolji paket.
■ Znači li to da iduće godine mijenjaš motor za klase Superbike i Superstock?
- Sigurno ću potražiti bolje rješenje, jer s R1 sam bio brži za samo 15 sekundi po krugu, premda R1 ima 220 KS na radilici u odnosu na R6 koji ih ima 130. Vozeći R6 koristio sam zadnji atom snage iz motora, dok na R1 to jednostavno nisam mogao. I zato nisam bio zadovoljan rezultatom. Ipak, postigao sam prosječnu brzinu od 121,34 milje na sat i ušao u prestižni klub 120+, ali više od toga nije išlo. Konfiguracija staze je jednostavno takva da motori poput Honde ili BMW-a nude puno bolju osnovu i mislim da ću ići u tom smjeru iduće godine.
■ Tvoj ovogodišnji nastup ipak nije prošao nezapaženo.
- Bio sam ugodno iznenađen kada sam saznao da sam jedan od sedmorice vozača koje je fondacija koja nosi ime legendarnog Mike Hailwooda, deveterostrukog prvaka svijeta koji je 14 puta pobjeđivao na TT-u, odlučila financijski podržati.
Udruga vodi lokal u kojem rade volonteri, a cjelokupna zarada namijenjena je mladim vozačima koje oni odaberu. Time su mi ukazali veliku čast. Naći se među sedam odabranih vozača iz cijelog svijeta u kojima su oni prepoznali talent i odlučili ih financijski sponzorirati, a uz to biti povezan s tim legendarnim imenom, samo je još jedan poticaj za buduće napore.
■ Dobio si i nagradu publike.
- To moram zahvaliti prvenstveno svojim navijačima iz Hrvatske, ali i brojnim drugima iz cijelog svijeta koji su me stalno pratili i bodrili putem društvenih mreža. Zahvaljujući njihovim glasovima osvojio sam nagradu People’s challenger, odnosno, izabran sam za miljenika publike. Bio sam nominiran uz još trojicu mladih vozača i mogu reći da su moji navijači svojim glasovima doslovno deklasirali ostale. Još jedan detalj koji mi godi i pokazuje da nešto radim dobro. Kada tome dodam sve komentare koji su me pratili tijekom utrke imam dodatnih motiva za sljedeću godinu, kada se nadam da će mi ovogodišnje iskustvo i nova mašinerija omogućiti novi iskorak.
3 od 6
zbog kiše, ali i olujnog vjetra uspio je odvoziti tek polovicu utrka
121,34 mph
prosječna brzina (195,28 km/h) kruga kojom je ušao u prestižan klub 120+
Opasnosti
Osim s pticom i jednim fazanom, Loris je na stazi imao bliski susret i s glodavcem
Atraktivne vožnje privlače pozornost
Lorisa je nagradila publika, a titulu zvijezde sutrašnjice koju je dobio lani, sada je ponio Irac Keyes
Ukratko
Na Yamahi R6 s kojom je i prošle godine nastupio u klasi Supersport, Loris je bio u svom elementu. Uz atraktivnu vožnju ostvario je i vrlo solidan rezultat, osvojivši 29. mjesto
Filip Ciganović, Darko Šimunjak i stric Darko Majcan pripremali su motore, mama Suzana vodila je administraciju, a tata Zoran je krivac što se Loris bavi motociklizmom
Imena prvih 500 donatora koji su sa simboličnih pet eura podržali nastup Lorisa našla su se na spremniku Yamahe, a Loris je na Manu pronašao i nove generacije navijača
Posebnu čast Loris je dobio od fondacije Mike Hailwood, koja ga je uvrstila među sedmoricu vozača koje su ove godine financijski podržali na utrci
Komentari
0