Mala zemlja za veliku jurnjavu: Za divljanje cestama tek 3000 kn!

Možete mi popušiti – glasila je poruka Antonija Jakopovića (25) prometnoj policiji, koju je nestašni motociklist, samo dan nakon spektakularne potjere započete u Koprivnici, te uspješnog bijega za što je trebao potegnuti i 300 km/h, objavio na Facebooku. I zbilja, nije bio daleko od istine.

Da ga nadzorna kamera nije snimila dok je punio spremnik, a on ne razmišljajući platio gorivo kreditnom karticom, identitet mu nikad ne bi bio otkriven i prošao bi nekažnjeno. Ovako, njegovo je hvalisanje prekinula policija, pokucavši mu na vrata. O filmskim razmjerima potjere dugačke 60 kilometara (policija ga je izgubila iz vida kod Svete Helene), svjedoči što je bilo potrebno dvije strane da se nabroje svi počinjeni prekrašji:

Osim što nije stao kada je uočeno da vozi motocikl bez registracije, policija je zabilježila četiri prolaska kroz crveno svjetlo na semaforu, nekoliko desetaka pretjecanja preko pune linije pa i brzinu od 215 km/h u naseljenom mjestu. Znači, u kratkom je vremenu počinio nevjerojatnu seriju opasnih prometnih prekršaja, koji su zakonom trebali biti kažnjeni globom od 30.000 kuna. No, sutkinja Prekršajnog suda u Koprivnici bila je iznimno blaga: novčana kazna od 6800 kuna (plativa u šest rata), 15 dana zatvora uvjetno i desetomjesečna zabrana upravljanja vozilima A kategorije.

Za ovakvo divljanje u mnogim zemljama završio bi u zatvoru, uz novčanu kaznu od koje bi pao u nesvijest. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog sulude brzine, to mu se trebalo dogoditi i u Hrvatskoj. Samo za prekoračenje brzine veće od 50 km/h u naseljenom mjestu naš zakon predviđa kaznu od 7000 do 15.000 kuna pa je gotovo nevjerojatna blagost presude. Ne čudi što je vozač Honde CBR 1000 iz sudnice izašao nasmijan...

U većini zemalja Europske unije (ali i izvan EU) prošao bi s kudikamo drastičnijom kaznom. Primjerice, Britanci divljake kažnjavaju i sa 40.000 kuna, Kanađani i do 127.000 kuna, a poznat je i švicarski slučaj, gdje je u siječnju 2009. vozač crvenog Ferrarija kažnjen sa 200.000 franaka (oko milijun kuna) jer je vozio 137 km/h na mjestu gdje je ograničenje 80 km/h. No, iznos kazne u Švicarskoj može se popeti i do 5 milijuna (kazna se propisuje prema godišnjim primanjima), zbog čega je u kolovozu ove godine jurišnik snimljen pri brzini od 290 km/h ostao bez Mercedesa SLS AMG, koji mu je na licu mjesta zaplijenjen kao jamčevina da će platiti kaznu.

Upravo takav kriterij trebao bi se provoditi i u Hrvatskoj, jer iznos oko 3000 kuna, koliko se u prosjeku redovito kažnjavaju prekršitelji koji prekorače brzinu za više od 50 km/h na autocesti (makar je predviđena maksimalna kazna od 7000 kuna), imućnije vozače teško može privesti razumu. Svjedočimo tome već godinama, gotovo svaki put kad policijski presretač zaustavi kakvu krupniju njušku, kojoj čitav događaj nije ništa drugo do sprdačine.

Dovoljno se sjetiti zgode s vozačkim asem Nikom Pulićem iz 2003., koji je nakon što je uhvaćen kako moćnim Mercedesom E 55AMG juri 219 km/h kod tunela Sveti Rok, mrtav hladan izjavio da je u takvom automobilu sigurno voziti i 300 na sat. Još većem bahaćenju svjedočili su policajci zaustavivši 2007. današnjeg splitskog gradonačelnika Željka Keruma, nakon što je Mercedesom S500 pojurio 233 km/h. Njegova reakcija nakon izricanja kazne od 2000 kuna - što, zar tako malo – može se hladno svrstati u anale bezubrazluka. Makar, čovjek je rekao samo istinu...

Činjenica je da su naše kazne za najteže prekršitelje preblage, a toga su očito svjesni i izvan granica Lijepe naše. Postali smo pravi eldorado za jurišnike iz cijeloga svijeta, čemu svjedoči i što nema popularnijeg svjetskog relija bogatih i slavnih, koji posljednjih godina nije posjetio Hrvatsku. Našim su cestama tako 2005. i 2007. tutnjali sudionici Gumballa 3000 (najavili su dolazak i 2011.), dok su 2007. živce domaćih vozača testirali i milijunaši Carbon Black Rallyja. Jedan od razloga za to je svakako i blagonaklonost prema divljanju na cesti.

Primjerice, suludu vožnju Njemačkom (gdje na autobahnu ne postoji ograničenje brzine) Gumballovci su platili sa čak 450.000 eura, dok su kod nas ostavili deset puta manje. Kao dobri domaćini za cestovne divljake pokazali smo se i poniznim uslugama - još i danas na internetskim stranicama MUP-a moguće je vidjeti obavijest iz 2007., da će karavana predvođena Maximillionom Cooperom, osnivačem Gumballa 3000, imati prvenstvo pri prelasku granice na Macelju. S druge strane, iz Njemačke su gotovo deportirani i više se ondje nikada nisu vratili...

Dobar glas redovito promiču i strani turisti, koji nas više ljeti ne posjećuju samo zbog mora i sunca, nego i zbog prilike da konačno snažnije pritisnu gas. Među 10 najbržih ovog ljeta na autocestama, svaki drugi dolazi iz Češke, Austrije, Srbije... Stoga, krilatica Mala zemlja za veliku jurnjavu i nije pretjerana.