Na papiru, plan djeluje kao da nema mane. Europska komisija je, naime, Uredbom propisala da svi novouvedeni tipovi vozila (automobili, kombiji, kamioni, autobusi...), na tržištu EU od 6. srpnja 2022. moraju imati ugrađen sustav za inteligentnu prilagodbu brzine (ISA), kao i da se od 7. srpnja 2024. ta obaveza proširi na sva nova vozila u prodaji, neovisno je li riječ o modelu koji tek dolazi na tržište ili onome već godinama u ponudi.
Za nešto više od dvije i pol godine, dakle, baš svako vozilo u salonu morat će imati ugrađen sustav koji pomoću kamere, navigacije i GPS sustava sam prepoznaje propisano ograničenje brzine na određenoj prometnici te zvukom, vibracijom ili čak privremenim ublažavanjem odziva na gas upozorava vozača da vozi prebrzo.
Koja su očekivanja? Ta tehnologija, maštaju u Europskoj komisiji, trebala bi stati na kraj vozačima sklonima prebrzoj vožnji odgovornima za 30 posto prometnih nesreća s najtežim ishodom i biti jedan od aduta u ostvarenju zacrtane strategije “Vision Zero”, čiji je ambiciozni cilj broj stradalih i teško ozlijeđenih na EU prometnicama do 2050. maksimalno približiti nuli.
Praksa bi, međutim, mogla lako pokazati da sustav ISA ipak nije tako učinkovit i beskompromisan u zauzdavanju cestovnih jurišnika kako bi se moglo zaključiti na prvi pogled. Iako mu je, naime, cilj spriječiti prekoračenje brzine, zamišljeno je da vozač u svakom trenutku ima punu kontrolu nad vozilom i po želji može premostiti elektroniku, primjerice, još snažnijim pritiskom na papučicu gasa.
Na tom tragu, nije zamišljeno niti da sustav ISA bude vezan uz funkciju automatskog kočenja, pa čak niti da se elektronika ponovno aktivira nakon što se vozač u vožnji ogluši na upozorenje. U takvom scenariju, naime, sustav će se ponovno pokrenuti tek kad vozač ponovno da kontakt ili otključa vozilo, pa će sustav ISA zauzdavati brzinu u sličnoj mjeri koliko i zvučno upozorenje može pridonijeti odluci da vozač veže sigurnosni pojas.
Čak i u manjoj, jer često iritantan zvuk upozorenja za nevezani pojas nije moguće isključiti dok ne prođe zadano, programirano vrijeme njegovog trajanja, dok je sustav ISA lako premostiv već pritiskom na gas. Samim time, ISA će biti učinkovita samo kod vozača koji nesvjesno, zbog trenutačne nepažnje, prekorače ograničenje brzine, ali ne i kod onih koji sasvim svjesno odluče voziti brže nego je predviđeno zakonom.
Djelotvornost sustava ISA pritom će biti još ograničenijeg karaktera u zemljama poput Hrvatske, gdje se vozači služe automobilima u prosjeku starima gotovo 13 godina (prosječna starost kamiona i autobusa još je veća). Tu će, naime, trebati proći još dosta vremena da ovaj sustav uopće bude prisutan u većem broju vozila, obzirom da obveza ugradnje u rabljene nije predviđena, a često niti tehnički moguća.