Nekad se to zvalo dekonzervacija, jer su tek proizvedeni auti doista bili konzervirani, odnosno impregnirani mašću koja ih je tijekom transporta od tvornice do salona štitila od vanjskih utjecaja. Primjerice Hyundaiji, čiji smo servis posjetili, koji su se nekad proizvodili isključivo u Južnoj Koreji. A tu je mast onda trebalo posebnom kemikalijom otopiti te auto temeljito odmastiti i očistiti.
– Ako bi ostaci konzervacije kojim slučajem ipak ostali na limu, kasnije bi se pod utjecajem sunca zapekli u lak i stvorili ružne mrlje, koje je potom bilo jako teško odstraniti, priča nam serviser Matija Pašer. Dekonzervacija je, kaže, tad oduzimala puno više vremena i na jednom su autu u pravilu radila dva radnika. Sad to, pak, bez problema obavlja jedna osoba, za svega sat do sat i pol vremena. Naime, danas je većina proizvodnje svih stranih marki prisutnih na europskom tržištu preseljena na Stari kontinent zbog izbjegavanja dodatnih poreza, kao i troškova prijevoza. Transport Hyundaija, koji ima tvornicu u Češkoj, stoga sad traje tek dva-tri dana, pa se njihovi auti više ne konzerviraju na klasičan način. No, to ne znači da nisu temeljito zaštićeni - naročito iznutra - da kod utovara, pretovara, skladištenja i istovara ne bi nastali nikakvi tragovi korištenja. Stoga su sve dodirne površine, poput sjedala, upravljača i mjenjača, presvučene najlonima i ljepljivim folijama, baš kao i sve druge površine koje bi pri manipulaciji mogle biti ogrebane. Zaštitnu foliju na sebi imaju i dijelovi obloge vrata, pragovi, ukrasni umetci na kokpitu, naročito ako su izrađeni od sjajne, takozvane piano plastike, kao i svi zasloni - radija, navigacije, klima-uređaja, instrumentne ploče… Na vanjštini su, pak, zaštićeni brisači te najveće i najizloženije površine poput krova i poklopca motora te pragovi.
– Kad je sve to gotovo počinje servisni pregled. U motornom prostoru provjeravamo stanje akumulatora, razinu ulja, rashladne tekućine i kočione tekućine, objašnjava nam Matija dok diže auto na dizalicu. Servisna provjera, naime, uključuje i skidanje donjeg pokrova motora te provjeru zategnutosti čepa kartera, nivoa ulja u mjenjaču i diferencijalu, zategnutost vijaka ovjesa, zračnost...
Majstor potom prvo isključuje servisni mod (koji je čuvao akumulator od bespotrebnih trošila tijekom transporta) i spaja dijagnostičku opremu koja će prijaviti ako je došlo do odvajanja nekog konektora ili drugog kvara te unosi potrebni servisni interval u putno računalo. Serviseri potom najčešće obave i kratku testnu vožnju da se uvjere da na autu sve funkcionira, a potom slijedi pranje vozila i - konačna isporuka nestrpljivom kupcu.