Prave obrane, čini se, nema. Dok u selu Čeglje stojimo tik uz državnu cestu D1 i gledamo kako se postavlja jedan od 15 fiksnih radarskih sustava za praćenje brzine koji ovoga ljeta kreću u akciju diljem Hrvatske, imamo dojam da su dani prebrzima odbrojani. Tako barem ispada dok slušamo radnike zagrebačke tvrtke Meditronik, koja ovih dana dovršava primopredaju uređaja Ministarstvu unutarnjih poslova. Tvrde, naime, da oprema nizozemske tvrtke Gatsometer, svojevrsnog Mercedesa među proizvođačima uređaja za nadzor prometa, nema slabe točke.
Em, kažu, bilježi brzinu kretanja vozila u oba smjera, em to čini jednako učinkovito i danju i noću. A ništa joj ne mogu niti vremenske nepogode, tvrde, jer Canonov objektiv od 11 milijuna piksela jednako dobro vidi pri temperaturi od polarnih -20 do kipućih 60 stupnjeva, dok se raspon mjerene brzine kreće se od 30 do čak 250 km/h. Čak se, kažu, iz očaja ne isplati zapucati po kućištu, obzirom da nije samo otporno na vlagu i prašinu, nego i na metke.... I zbilja, kako onda ne biti uplašen, pošto ispada da radaru možete doskočiti samo ako potegnete brže od 250 km/h. Što je suludo i pomisliti...
Nismo jedni pod dojmom novog radara. Vozači u prolazu kroz malo, ali prometno Čeglje, sablažnjivo gledaju u sivu kutiju izdignutu na gotovo tri metra, dok se vuku brzinom od svega tridesetak kilometara na sat. Iako su radovi još u punom zamahu i sustav očito nije spreman snimati prebrze, već i samo kućište radarskog sustava kod njih sasvim očito izaziva nelagodu... Kako i ne bi. Već mjesecima o novim policijskim igračkama kruže svakakve bajke, dijelom i zato što se pročulo da uz mjerenje brzine vrše i automatsko očitavanje registarskih oznaka.
A ta mogućnost je većini vozača još uvijek strana i egzotična, pa nije čudo što je mnoge dovela u zabludu. Jedno od usput rođenih uvjerenja tako je da će sustav Automatic Number Plate Recognition (ANPR) omogućiti policiji nadzor svih vozila u prolazu te alarmirati ophodnje pokaže li se da je riječ o ukradenom ili neregistrirano vozilu. Što, saznajemo, nije slučaj. Prava je istina da će sustav bilježiti samo prebrze, pa će kradljivci automobila, ali i drugi prekršitelji, prolaziti nezamijećeno sve dok poštuju ograničenje brzine. Ugrađeni sustav ANPR, doduše, u nekoj budućnosti nudi veće mogućnosti, no zasad će novi uređaji raditi po istom principu kao i oni u okolici Splita, postavljeni još 2010.
Uz razliku što će podaci o vlasniku vozila, barem kad je riječ o hrvatskim državljanima, biti dostupni bez dodatne provjere. Samim time, padaju u vodu priče o nekakvim alarmima, koji će se sami uključivati kad u informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova stigne fotografija kakvog okorjelog prekršitelja. Novih naprava, kad se bolje razmisli, ne treba se bojati više od klasičnih Multanova. Tim više jer rade na istoj osnovi. I fiksni radarski sustav, naime, funkcionira na dopplerovom principu i mjeri promjene reflektirane radarske zrake. Samim time, nema straha da vozača u prebrzoj vožnji dohvati na većoj udaljenosti, kao što je slučaj kod laserskih zraka. Kao i Multanova, hvata vozilo tek kad se nađe na nekih dvadesetak metara od kućišta…
No, mana novog sustava niti najmanje nije u tehnologiji snimanja prekršitelja, obzirom da tvrtka Gatso nudi provjerenu robu. Znatno veći problem će biti, baš kao što je to slučaj i u Splitu, ući trag samim prekršiteljima. Iako novi sustavi, naime, imaju mogućnost bežičnog prijenosa podataka s memorijske kartice putem 3G mreže, sva je prilika da se zapisi s kartice neće skidati i analizirati iste sekunde. Zaustavljanje prekršitelja na licu mjesta tako otpada, a dosadašnje iskustvo pokazuje da većina onih koji kaznu ne plati odmah, nikada i neće. Zato se svojedobno i krenulo s kaznama u pola cijene…
Čak niti fotografija nije jamstvo naplate, obzirom da policija još uvijek nema program za prepoznavanje ljudi koji se nađu među prekršiteljima. Kao i u slučaju prebrzih snimljenih Multanovom, na adrese vlasnika vozila će stizati zamolba da u roku od 15 dana od zaprimanja zahtjeva daju vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u trenutku prekršaja ili će u suprotnom biti kažnjeni sa 2000 do 5000 kn. Nekima je, srećom po proračun, to sasvim dovoljna prijetnja da slegnu ramenima i plate kaznu, no postoje i drugi spremni tjerati mak na konac. I to im, često svjedočimo iz prve ruke, ide prilično uspješno. Sud, naime, kao vjerodostojan podatak u principu prihvaća i nabrajanje više mogućih počinitelja, smatrajući da vlasnik ne treba u svakom trenutku znati tko od obitelji ili prijatelja upravlja vozilom.
Kako god, isporučeni sustav imao bi problem čak i kad bi se fotografijama nedvojbeno mogao utvrditi identitet vozača. Prema natječajnoj dokumentaciji, naime, isporučeni su sustavi sposobni bilježiti prekršaje u oba smjera, u najmanje dva prometna traka. Samim time, dio prekršitelja bit će snimljen u odlasku, a na fotografiji će biti tek lim. Što će sigurno olakšati situaciju onima spremnima hvatati krivine…Ipak, najmanje pravedno u cijeloj priči je da će kazne plaćati samo domaći vozači, dok će stranci i dalje Hrvatsku doživljavati kao zemlju lijepih cesta i skromnih kazni za prebrzu vožnju, kao stvorenu za jurnavu. Dio njih će, doduše, uplašiti prijeteća siva kućišta s natpisom Gatso te iz čistog opreza smanjiti brzinu. No, pravog razloga za zabrinutost nemaju. Razlog? Naša policija još uvijek nije ušla u sustav Eucaris, koji omogućuje automatsku razmjenu podataka o vozačima i registarskim oznakama. Iako je to obveza svih članica EU.
Bez nadzornih kamera radari laka meta vandala
Radni vijek isporučenih radara je osam godina, a prvi izvanredni servis na uređajima postavljenima oko Splita dogodio se lani, odnosno tek nakon četiri godine korištenja. A takvom rezultatu, nema sumnje, pomogle su i nadzorne kamere, postavljene kako bi štitile radarske sustave od vandalskih prepada. Bez nadzornih kamera uređaji su laka meta, jer su kućišta možda otporna na metke, ali ne i na palež. Također, smještena uglavnom na rasvjetne stupove i pričvršćena vijcima, lake su žrtve za vješte u baratanju kutnom brusilicom...
Zapravo, kakve se sve mogućnosti nude u borbi s radarskim sustavima lijepo se moglo vidjeti prije koju godinu u Mariboru. Tamo je, naime, krajem 2012. postavljeno 30 radara na 14 lokacija u gradu, a do bunta je došlo kad se pokazalo da su u samo tri dana zabilježili 9923 prekršaja. I što se onda dogodilo? U samo mjesec dana uništeno ih je čak 11, najveći dio podmetanjem požara, a jedan i namjernim udaranjem kamionskom prikolicom. I zato čudi da novi radari, barem zasad, nisu zaštićeni dodatnim nadzornim kamerama...
Prednosti i mane novih radara
PLUS
1. Brzina se bilježi na temperaturi od -20 do 60 stupnjeva, u rasponu od 30 do 250 km/h
2. Prekršitelj se na fotografiji od 11 milijuna piksela jednako se dobro vidi po danu i noći
3. Sustav hvata prebrze u oba smjera, a već i prazno kućište izaziva nelagodu kod vozača i umiruje promet
MINUS
1. Prebrzi se ne mogu uhvati na udaljenosti većoj od 20 metara, kao što je slučaj kod laserskih zraka
2. Sustav za automatsko očitavanje registarskih oznaka očitava samo prebrze, pa kradljivci auta prolaze neopaženo ako se drže ograničenja brzine
3. Prekršitelji snimljeni u odlasku teško će se saznati identitet, a vlasnik vozila još uvijek nije automatski odgovoran za prekršaj