Obraćamo Vam se povodom tendenciozno iznesenih negativnih teza u novinskim člancima objavljenima u dvotjedniku AUTO KLUB na datum 19. veljače 2021. godine, broj 896, pod naslovom „Popravak nakon nesreće nije sporan samo dok oštećenik pristaje na mrvice“ i JUTARNJEM LISTU (rubrika Auto), broj 8090, na datum 23. veljače 2021. godine, pod naslovom „Naknada štete nije sporna samo dok oštećeni pristaju na mrvice iz ponuđene nagodbe“.
U navedenim člancima neopravdano se negativno opisuje poslovanje hrvatskih osiguratelja i njihov odnos prema oštećenim osobama i osiguranicima te se eksplicitno tvrdi kako osiguratelji godinama upražnjavaju praksu zbog koje „trpe vozači, sudovi i državni proračun“.
Posebno smatramo spornim kvalificiranje poslovanja i postupanja osiguratelja kao „protuzakonitog“ iz razloga što takav zaključak nameće autor bez valjanih argumenta i činjenica s neupitnim nedostatkom razumijevanja materije o kojoj je riječ.
Takvu eventualnu kvalifikaciju poslovanja/postupanja osiguratelja u pojedinom slučaju može utvrditi samo zakonom određeno tijelo (sud, nadzorno tijelo) na temelju niza propisa koji reguliraju industriju osiguranja. Netočnim navodima i paušalnim zaključcima nanosite reputacijsku štetu ukupnoj industriji osiguranja, posebice u opremi teksta dok se u sadržajnom dijelu objavljenih članka nalazi čitav niz neargumentiranih i neutemeljenih zaključaka.
- Podatak o „3.764 utužene štete“ u području obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u 2019. godini prikazujete kao problematičan.
Međutim, istina je potpuno drugačija. Naime, hrvatski osiguratelji su tijekom te 2019. godine riješili ukupno 106.806 šteta, od čega je 96.158 šteta dovršeno isplatom, što znači da je omjer utuženih i riješenih šteta tek oko 3,50%. Naravno, treba napomenuti da bilo koji broj „utuženih šteta“ ne znači ništa drugo nego da, kod određenog malog broja odštetnih zahtjeva, oštećena osoba i osiguratelj nisu u cijelosti postigli dogovor glede osnovanosti i/ili visine naknade štete te su odlučili potražiti sudsku zaštitu svojih interesa i prava, sukladno hrvatskom pravnom sustavu.U velikoj većini tih „utuženih šteta“, osiguratelji su isplatili iznos koji smatraju nespornim, kako i sami navodite u tekstu, te je eventualni predmet prijepora isključivo osnovanost/visina naknade vrlo često manjeg dijela odštetnog zahtjeva o kojem će odlučiti sud. Štoviše, ukoliko oštećena osoba uspije u sporu protiv osiguratelja tada ima pravo i na kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva i naknadu svih troškova, što je više nego odgovarajuća zaštita njenih imovinskih interesa.
Želimo napomenuti i kako broj utuženih šteta pada iz godine u godinu, te je primjerice 2010. godine bilo 8.290 utuženih šteta, 2014. bilo je 4.198 utuženih šteta, a 2018. bilo je 3.956 utuženih šteta. Nepobitna je činjenica da su osiguratelji i dobrovoljno razvili niz mehanizama izvansudskog rješavanja eventualnih prijepora koji vrlo dobro funkcioniraju te doprinose brzini i efikasnosti rješavanja odštetnih zahtjeva (Pravobraniteljstvo na području osiguranja, Centar za mirenje i dr.).
Željeli bismo naglasiti i da je Centar za mirenje pri Hrvatskom uredu za osiguranje (HUO)dobitnik nagrade „Centar za mirenje 2016.“ Hrvatske udruge za mirenje (HUM). Za uspješne rezultate te dodjeljivanje nagrade Centru za mirenje pri HUO-u zaslužni su prvenstveno osiguratelji koji pružaju izuzetnu podršku izvansudskom rješavanju sporova putem postupka mirenja od samog početka rada Centra 2007. godine, a posebno odlukom da snose u cijelosti troškove postupka mirenja.
Također, potrebno je naglasiti kako su hrvatski osiguratelji za štete temeljem obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti isplatili u 2019. godini ukupno 1.249.233.379 kuna, odnosno 15,0% više u odnosu na prethodnu 2018. godinu. Prosječno isplaćeni iznos po šteti u 2019. godini iznosio je 12.991 kuna i bilježi rast od 5,1% u odnosu na godinu ranije.
- Navodite podatak - iz neimenovanih izvora - da 80% stranaka odustaje od sudskih postupaka kod slučajeva „spornih šteta“. Dodatno, u negativan kontekst stavljate praksu sklapanja nagodbe („pogodbe“) između oštećene osobe i osiguratelja što je zabrinjavajuća tvrdnja.
Smatramo da navođenje takvih paušalnih informacija, brojeva i postotaka bez navođenja izvora ili metodologije izračuna/procjenenije u skladu s profesionalnim novinarskim standardima, posebice imajući u vidu da su takve paušalne procjene netočne te mogu nekoj od strana nanijeti štetu.
Temelj efikasne zaštite oštećene osobe jest brza i učinkovita isplata odštete i konačno rješavanje odštetnog zahtjeva.Odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne.
Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku od 60 dana, a u slučaju nemogućnosti utvrđivanjavisine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam. Dakle, smisao zakonskog uređenja je uvođenje obveze osiguratelja da aktivno pristupi obradi odštetnog zahtjeva te ponudi oštećenoj osobi odgovarajući iznos radi sklapanja nagodbe oko osnovanosti i visine naknade štete.
Upravo se kroz taj zakonom uređeni postupak, koji se u članku iz neosnovanih razloga ocjenjuje negativnim, uspješno riješe gotovo svi odštetni zahtjevi na dobrobit oštećenih osoba koje su brzo te u zakonom reguliranom i od strane HANFA-e nadziranom postupku ostvarile svoje pravo na odštetu.
- U odvojenom dijelu teksta po nadnaslovom “Novca nikad dovoljno” i naslovom “Osiguravatelji zavlače vozače, iako su u plusu milijardu kuna“ koristite odnos uplaćene premije i isplaćenih šteta u jednoj godini kao pokazatelj profitabilnog poslovanja hrvatskih osiguratelja
Brojke koje navodite su točne no zaključak je ponovno potpuno pogrešan. Vodeći se analogijom oduzimanja jedne brojke od druge unutar dvije poslovne godine ne može se niti približno doći do pokazatelja profitabilnosti poslovanja osiguratelja u toj vrsti osiguranja, kao niti u bilo kojoj drugoj gospodarskoj grani. Upravo iz tog razloga, razlika između prikupljenih premija i isplaćenih šteta ne može se staviti u odnos i proglasiti zaradom budući da to ne predstavlja ukupno ostvareni profit društava za osiguranje. Za izračun pokazatelja uspješnosti poslovanja osiguratelja u tom segmentu koristi se niz složenih izračuna kao i parametri koji nužno obuhvaćaju dulje vremensko razdoblje.
Industrija osiguranja značajan je faktor i važna poluga u dijelu generiranja rasta i financijske stabilnosti te zauzima treće mjesto na financijskom tržištu Republike Hrvatske, iza banaka i obveznih mirovinskih fondova. Upravo iz tog razloga, industrija osiguranja visoko je regulirana nizom zakonskih i regulatornih odredbi Republike Hrvatske i Europske unije, čiju provedbu u poslovanju osiguratelja nadzire HANFA.
Svakako valja istaknuti i kako ukupna industrija osiguranja posluje sukladno Kodeksu poslovne osigurateljne i reosigurateljne etike još od 1994. godine te da imaizrazito razvijene mehanizme i sustav izvansudskog rješavanja sporova.
Hrvatski ured za osiguranje (HUO)