RIMAC AMPSTER Puno lakši i brži od Tesle Roadster

U Centru za vozila Hrvatske nedavno je atest dobio Rimac Ampster, automobil koji služi za istraživanje i razvoj novih sklopova koje Rimac ugrađuje u svoje druge projekte. Takve aute imaju svi ozbiljni proizvođači automobila, a i zovu ih testnim mulama. U pravilu im ne možete niti prismrditi, ali mi smo dobili rijetku priliku da Ampster i osobno isprobamo. Kao prvo valja reći, kakve li slučajnosti, da i Rimac Ampster i Tesla Roadster i Opel Speedster dijele jednu te istu šasiju, onu Lotusa Elise. A priča o Amsteru počela je kad je jedan Opel Speedster razbijen na Grobniku, odnosno kad je potom odlučeno da će se prilikom popravka u njega ugraditi elektropogon. Mate Rimac, uz to nikad nije skrivao ambiciju da želi napraviti sportski elektroauto lakši od 1000 kg. Sad zato ima Ampster, koji je 260 kg lakši od Tesle Roadster, ali s jednako snažnim elektromotorom od 180 kW sa stalnim magnetima, koji se hladi vodom i radi na naponu od 350 Volti. Uz paket baterija kapaciteta 21 kWh (Tesla ima 53) ima domet od 140 km. Tehnički podaci Tesla Roadstera govore o dvostruko većem dometu, ali je na testovima njegova stvarno prijeđena kilometraža bila puno manja i vrtila se između 180 i 200 km...

U inače sasvim serijskoj unutrašnjosti Speedster-Ampstera golemi je ekran za koji je razvijeno sučelje u kojem se vozač lako snalazi: dodirom se mijenjaju izbornici i ulazi se u posebne programe kojima se kontrolira rad svih sustava u autu. Kako Ampster ne bi mogao proći atest bez banalne stvari kao što je prekidač ventilatora kabine, a originalni je uklonjen jer ga zaklanja ekran, razvijen je i poseban meni s kojim se dodirom na ekran upravlja ventilacijom i grijanjem. Pomalo čudi i prisutnost ručice mjenjača, jer se tijekom vožnje sve može raditi u drugoj brzini i nema potrebe za prebacivanjem stupnjeva. Elektromotor se može zavrtjeti do 12.000 okretaja, pa je jedan prijenosni omjer sasvim dovoljan za sve režime vožnje.

Od Rimčevog pogona u Svetoj Nedelji lagano smo krenuli prema Samoboru. Na ekranu se prikazuje trenutačna potrošnja struje i vrijedi jednostavno pravilo: koliko jako ga stišćete, toliko brzo pada domet. I obrnuto. Rekuperacijom se može vratiti dosta napona natrag u baterije (do 45 posto), pa svako kočenje počinje magnetiziranjem motora koji puni baterije, a tek kad jako stisnete pedalu počinju raditi disk-kočnice. Ampster se inače ponaša i vozi kao serijski auto i jedini zvukovi koji remete sklad su dijelovi serijske unutrašnjosti Speedstera koji klepeću jer su ih Rimčevi ljudi tko zna koliko puta skidali i stavljali. A kad se nagazi, Ampster počne uvjerljivo čupati. Podsjeća na Speedster Turbo sa 220 KS, ali je eksplozivniji i puno brže reagira na gas. Nije lako dozirati isporuku snage. Isprobali smo ga malo i na zavojitim cestama iza Samobora, gdje je otkrio svoju žestoku narav.

Kako je ovo jedan jedini primjerak, i k tome testna mula sa svim svojim sitnim manama proizašlim iz činjenice da je to vječni projekt koji vozi, morali smo biti vrlo pažljivi (prednji desni kut već mu je, uostalom, razbijen tijekom jednog testiranja). No, ne toliko pažljivi da ne zapalimo stražnje gume na izlazu iz nekoliko zavoja dok nam se osmjeh razvlači do ušiju, a dlanovi znoje u napadu na sljedeći zavoj. Prošli smo malo više od 40 kilometara i još je puno kapaciteta ostalo u baterijama, pa pretpostavljamo da se tempom kojim smo se vozili njime može prijeći najmanje 100 km. Ukratko - Ampster nudi sportske performanse i lakši je od 1000 kg, što je bio i glavni cilj. A uz to ima i domet dovoljan za entuzijastičnu vikend-vožnju. No, Rimac ga nema namjeru proizvoditi, čak niti kao set za ugradnju u klasični Opel Speedster. Šteta.