Pješaci i biciklisti bez ikakve dvojbe spadaju u najugroženiju skupinu sudionika u prometu. Dok se vozači motornih vozila sami svjesno prepuštaju riziku eventualnih nesreća, biciklisti, a posebno pješaci često se ponašaju kao da promet nema veze s njima. Na žalost, takvo razmišljanje rezultiralo je uistinu lošim statističkim podacima koji dokazuju tvrdnju o ugroženoj skupini.
Kazne su rijetke
Konkretno, u prošloj je godini zabilježeno čak 1776 naleta na pješake, sa 96 poginulih, a ni biciklisti nisu pošteđeni jer je zabilježeno 420 naleta na njih uz čak 20 poginulih . Bez obzira na te poražavajuće brojke, činjenica je da se stanje poboljšava u odnosu na prijašnje godine kada su crni podaci bili još izraženije. Pozitivnije brojke u aktualnoj godini nažalost ne mogu predstavljati temelj za tvrdnju kako su biciklisti i pješaci dovedeni u red.
Premda su zakonom regulirane kazne za pješake i bicikliste u prekršaju, činjenica je da se one rijetko naplaćuju. Konkretno, u 2010. napisano je 8565 kazni za pješake, što je povećanje od 18 posto u odnosu na godinu prije, no 96 poginulih osoba dokazuje da nema velikog napretka na tom području.
Predviđena kazna za pretrčavanje ceste mimo pješačkog prijelaza iznosi 300 kuna, no svakodnevno smo svjedoci da se pješaci ne opterećuju takvim mjerama. Očito je da policija striktno ne provodi zakon, jer bi broj uhvaćenih u prekršaju bio barem desetak puta veći. Osim što bi se napokon trebalo početi ulagati u edukaciju pješaka, opcija je i češće kažnjavanje onih koji ignoriraju pješački prijelaz, pothodnik ili semafor.
Edukacija pješaka
Općeprihvaćeni trend prelaska prometnice mimo zebre među pješacima čini se kao normalna pojava, no ako je vjerovati policiji koja najavljuje strože kontrole, takva bi praksa uskoro trebala postati prošlost. Slično je i s biciklistima za koje je uskoro predviđena obaveza nošenja zaštitne kacige koja za sada vrijedi samo za mlađe od 16 godina.
Edukacija i prevencija trebali bi biti važniji od naplaćivanja kazni, a svaka kuna uložena u kvalitetan program imat će učinka na ponašanje svih sudionika u prometu. Ugrožene skupine poput pješaka i biciklista tada više ne bi nudile isključivo crne vijesti s prometnica.