Naizgled sjedimo, ne trošimo energiju, ne dižemo utege ni ne trčimo, a ipak, nakon nekoliko sati vožnje osjećamo se umorno kao da smo radili fizički posao. I to nije samo dojam. Vožnja automobila zaista umara, i to kombinacijom psiholoških, fizičkih i biomehaničkih čimbenika koji djeluju na tijelo i mozak na suptilan, ali kontinuiran način.
Mentalni maraton za mozak
Iako se fizički ne krećemo, mozak je u vožnji konstantno aktivan. Istraživanja pokazuju da se tijekom duge vožnje aktivira ista razina kognitivnog napora kao kod rješavanja složenih zadataka ili igranja strateških videoigara. Na svakoj dionici mozak obrađuje desetke informacija u sekundi, brzinu, udaljenost, prometne znakove, ponašanje drugih vozača, i donosi mikroodluke u djeliću sekunde.
U prosjeku, dvosatna vožnja mentalno iscrpljuje mozak jednako kao četverosatni uredski rad, a refleksi i koncentracija nakon tri sata za volanom počinju padati gotovo kao kod osobe koja ne vozi, ali je budna više od 16 sati. Posebno su ranjivi vozači kamiona, taksisti i dostavljači koji dnevno provode više od osam sati u prometu, njihov živčani sustav konstantno radi u stanju povišene budnosti, što povećava rizik od stresa, nesanice i anksioznosti.
Tijelo miruje, ali mišići rade
Sjedeći položaj u automobilu naizgled je opušten, ali u stvarnosti aktivira niz mišića koji se moraju konstantno naprezati da bi zadržali stabilnost. Lumbalni dio kralježnice trpi stalni pritisak, vratni mišići kompenziraju vibracije, a noge su u neprirodnom, polusavijenom položaju. Nakon dva sata vožnje dolazi do smanjenog protoka krvi u nogama, što može izazvati ukočenost, grčeve ili čak povećati rizik od tromboze kod starijih osoba i onih s lošijom cirkulacijom.
Prema studiji britanskog Transport Research Laboratoryja, vožnja dulja od tri sata fiziološki odgovara bržem hodu na traci za vježbanje od 30 minuta, ne po potrošnji kalorija, nego po razini mišićnog zamora. Drugim riječima, tijelo se umara jer mora održavati statičnu napetost bez mogućnosti opuštanja, što je za mišiće ponekad napornije od kretanja.
Učestale ozljede i zdravstveni problemi vozača
Najčešće tegobe povezane s vožnjom uključuju bolove u donjem dijelu leđa, napetost u vratu i ramenima, te sindrom karpalnog tunela zbog stalnog pritiska na volan. Dodatno, vibracije sjedala i neprekidno držanje pedala mogu dovesti do mikrotrauma kukova i koljena. Dugoročno, profesionalni vozači često razvijaju degenerativne promjene kralježnice, smanjenu fleksibilnost i kronične glavobolje uzrokovane mišićnim grčem u vratnom dijelu.
Usporedba s fizičkim aktivnostima
Vožnja automobilom troši između 150 i 250 kilokalorija na sat, što odgovara laganom hodu, ali uz potpuno drugačiji energetski profil. Dok hodanje potiče cirkulaciju i razgibava zglobove, vožnja je aktivnost bez proturavnoteže - mišići rade, ali ne dobivaju kisik ni priliku za opuštanje. Zato nakon duge vožnje osjećamo istodobno i ukočenost i iscrpljenost, iako smo "samo sjedili".
Kako se zaštititi od vozačkog umora
Stručnjaci savjetuju pauze svakih 90 minuta, uz kratko istezanje nogu i leđa. Sjedalo treba biti dovoljno uspravno da podupire lumbalni dio, a ruke lagano savijene u laktovima. Hidratacija i redovito kretanje ključni su u sprječavanju umora i pada koncentracije.
Vožnja automobila možda ne izgleda kao fizički napor, ali u kombinaciji s vibracijama, bukom i mentalnim stresom postaje jedna od najzahtjevnijih svakodnevnih aktivnosti modernog čovjeka. Ukratko, za volanom ne dižemo utege, ali naše tijelo i mozak to svakako osjete.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....