Volkswagen je 14. lipnja pozvan pred radni sud u Brazilu i suočava se s optužbama za korištenje “praksa nalik ropstvu” i “trgovine ljudima” u zemlji između 1974. i 1986. godine.
Njemački Sueddeutsche Zeitung javlja da je proizvođača automobila obavijestilo pravosuđe Brazilije u Brazilu 19. svibnja.
Njemački div rekao je da ove optužbe shvaća vrlo ozbiljno. "Možemo vas uvjeriti da moguće događaje u Fazendi Rio Cristalino, na koje se odnosi istraga brazilskih istražnih tijela, shvaćamo vrlo ozbiljno", rekao je Volkswagen za Reuters. "Molimo da shvatite da ne komentiramo dalje zbog mogućih pravnih postupaka u Brazilu".
Volkswagen je optužen da je sudjelovao u "sustavnom kršenju ljudskih prava", tijekom razdoblja brazilske povijesti u kojem je zemljom upravljala vojna diktatura.
Prema dokumentima sastavljenim od svjedočanstava i policijskih izvješća koje je konzultirala njemačka kuća, proizvođač automobila radio je na velikoj poljoprivrednoj parceli na rubu "amazonskog bazena" za trgovinu mesom.
Stotine radnika angažirano je za krčenje šuma na 173.000 hektara preko posrednika, ali vjerojatno uz suglasnost uprave Volkswagena.
Ti radnici su navodno bili žrtve zlostavljanja i nasilja koje su provodili naoružani stražari i drugi. Postoje i tvrdnje da su radnici koji su pokušali pobjeći maltretirani ili nestali pod misterioznim okolnostima.
Agencija France Presse navodi da jedna žena tvrdi da joj je dijete umrlo od posljedica nasilnog zlostavljanja. Drugi je navodno za kaznu seksualno zlostavljan.
Prema optužbama, mnogo radnika je bilo podvrgnuto nehumanim radnim uvjetima gdje su neki umirali od malarije i bili pokopani na licu mjesta, bez da su njihove obitelji obaviještene.
"To je bio oblik modernog ropstva", rekao je medijima Rafael Garcia, tužitelj zadužen za istragu. “VW je očito ne samo prihvatio ovaj oblik ropstva nego ga je i poticao, jer je to bila jeftina radna snaga".
Bivši zaposlenici VW-a godinama traže odštetu, a 2020. je proizvođač automobila potpisao ugovor sa saveznim tužiteljima u Brazilu da plati 36 milijuna reala (45 milijuna kuna u to vrijeme) kao odštetu za svoj udio u vojnoj diktaturi.