Vidi ga, pa je li ovaj lud? Tko mu uopće dade vozačku? Što ovaj misli da se samo njemu žuri, a mi ostali smo budale... Putovanje autocestom u ljetnoj sezoni uvijek je stresna aktivnost, jer se u to doba čak i naše preskupe, domaćim vozačima uglavnom nedostupne autoceste napune vozilima, vozi se sporo i često u koloni, a u najgorem slučaju dolazi i do zastoja, pa ljudi umjesto vožnje plaćaju stajanje nasred ceste. Cijela ta situacija, razumljivo, stvara nervozu kod vozača.
A ta nervoza, opet razumljivo, samo raste kad se pojave “pametnjakovići”, koji se na cesti ponašaju kao da su sami na svijetu i za njih propisi, pa niti osnovni vozački bonton, ne postoje.
Posebno živciraju vozači koji ne napuštaju lijevu, pretjecanju traku kilometrima, već ondje kampiraju vozeći se debelo ispod ograničenja brzine. To što se vuku i iza sebe stvaraju kolonu, njih sasvim očigledno uopće ne dira.
Ništa manje živce ne kidaju niti oni koji se ljutito nabijaju na automobil ispred sebe, baš kad je vozač nakon duge vožnje iza kamiona konačno uhvatio trenutak povoljan za pretjecanje. Pa gdje je ta policija kad ju trebate, da napravi reda i zaštiti pitome od tih divljih prometnih neotesanaca, pitaju se sigurno unezvijereno mnogi.
Problem je, međutim, što je u takvim situacijama gnjev vozača najčešće usmjeren na potpuno pogrešnu adresu. Umjesto na policiju “koje nema nigdje na vidiku kad je to potrebno”, pa niti na “neodgojene lakrdijaše od vozača”, zapravo bi ljutnju trebali usmjeriti na manjkavosti u zakonu ili, pak, nedostatak opreme za nadzor koji policiji često onemogućuju da učinkovitije radi reda na autocesti.
Da je tome tako možda najbolje oslikava situacija s odredbom koja govori da bi vozači trebali pretjecati vozila isključivo koristeći lijevu traku, baš zato poznatu i kao “pretjecajnu”.
Malo tko, naime, nije uživo svjedočio pretjecanju desnom trakom, posebno u ljetnim mjesecima kad je autocesta puna kao šipak. I pritom se barem jednom rukom držao za glavu, u strahu da se vozač iz lijeve trake neće baš u tom trenutku odlučiti na prestrojavanje desno.
Riječ je o zbilja opasnom manevru, s potencijalno tragičnim posljedicama i po ljude u ostalim vozilima, kojima u najcrnjem scenariju prijeti i lančani sudar pri velikom brzinom. Iako je tome tako, kazna za ovaj prekršaj uopće nije predviđena zakonom, pa policija tu ima zavezane ruke čak i kad se nađe u blizini.
Prema slovu zakona, prekršitelja mogu samo zaustaviti na nekom od odmorišta i ljubazno ga zamoliti da to više ne radi. No, kazna nije propisana.
Situacija je tek nešto bolja kad vozač stvara kolonu “forsiranjem lijeve trake”. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, naime, jasno propisuje da se “autocestom vozila moraju kretati krajnjom desnom prometnom trakom ako nije zakrčena vozilima u koloni”.
No, kako se kolonom po tom istom zakonu smatra “niz od najmanje tri vozila, koja su zaustavljena na cesti ili se kreću istom prometnom trakom u istom smjeru”, to znači da vozač koji vam ide na živce zbog dugotrajne vožnje u lijevoj traci najčešće, zapravo, nije u prekršaju. Po zakonu, naime, kolona u desnoj traci nastaje čim se ondje nanižu tri vozila, pa ispada da je tijekom ljetnih mjeseci, a posebice udarnih turističkih vikenda, desna traka iznimno često “zakrčena”.
Čak i kad se u obzir uzme kriterij da se kolona formira tek kad “između vozila koja se kreću istim smjerom ne može bez ometanja ući drugo vozilo”. Samim time, vozač koji spava u lijevoj traci, u tom scenariju zapravo ne čini nikakav prekršaj, pa nema niti razloga da ga se ikako sankcionira. Ne čudi stoga što je broj kažnjenih prema članku 142., stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama relativno skroman.
Dok je posljednje pretpandemijske 2019. policija kaznu od 2000 kuna uručila 1460 vozača jer se nisu kretali krajnjom desnom trakom na autocesti, broj kazni već je 2020. pao na 547, da bi se lani povećao na 918.
U prvih pet mjeseci 2022., za koju se tvrdi da prema broju korisnika autoceste odgovara vremenima prije pojave koronavirusa, policija je međutim napisala svega 333 kazne. Baš zato što mnogi za koje se misli da su u prekršaju, zapravo nisu.
Kako na autocestama nema policijskih kamera rijetko se kažnjavaju i slalom vožnja te požurivanje vozila ispred sebe blicanjem svjetlima, dva prekršaja koja također poprilično nerviraju vozače na autocesti. U praksi te prekršaje policija može zabilježiti jedino ako se nekim čudom u pravo vrijeme na pravom mjestu nađe policijski presretač, no šansa da to bude slučaj izuzetno je mala. Stoga čak pomalo iznenađuje što je lani policija uspjela zabilježiti 428 takvih prometnih bahatluka, no u prvih pet mjeseci 2022. broj kažnjenih spao je na svega 64.
Mala je vjerojatnost i da će policija sankcionirati vozače sklone vožnji na nečijoj “stražnjici”. Od kad je 2019. mogućnost kažnjavanja ovog prekršaja uopće zaživjela u zakonu, policija je završno sa svibnjem 2022. ukupno napisala tek 91 kaznu za ovaj prekršaj. Što se na prvu čini malo, no zapravo je puno s obzirom na to da policija nikad u ruke nije dobila uređaj kojim se propisani razmak uopće može izmjeriti na normalan način.
Umjesto da organizira nabavu adekvatne opreme, MUP je rješenje pronašao u izmjeni Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za mjerila brzine u cestovnom prometa i ondje proširio funkcionalnost opreme s kojom je dotad isključivo kažnjavao prebrze.
S obzirom na ondje propisan postupak, koji predviđa da policija pri nadzoru prvo mjeri brzinu prvog i drugog vozila, pa zatim računa razmak između dva vozila u sekundama temeljem razlike u metrima i brzini, ne čudi da policajci baš nisu orni prolaziti kroz zahtjevnu proceduru i gubiti vrijeme samo da bi eventualno kaznili nekoga tko sam po sebi ionako teško može odrediti zadovoljava li propisani razmak. Dakle, niti u ovom slučaju ne trebate se previše nadati spasu od policije, ali ne njihovom krivicom.
Zbrka u zakonu Nigdje objašnjeni “povoljni uvjeti” diktiraju kažnjavanje
Vozači trebaju držati razmak od sekunde u “povoljnim uvjetima”, a kad uvjeti nisu povoljni onda razmak mora biti najmanje dvije sekunde. Problem je što u zakonu nije specificirano što se točno smatra “povoljnim uvjetima”, a pogrešna procjena “uvjeta” donosi kasnu od 2000 kn.
Pitali smo i policiju što oni misle da bi značili “povoljni uvjeti” te dobili odgovor da se “u citiranoj odredbi povoljni uvjeti vožnje odnose prvenstveno na suh kolnik i dobru vidljivost”. Kako god bilo, praksa pokazuje da je šansa da netko dobije kaznu u povoljnim uvjetima gotovo nikakva. Lani je napisano 6, a tijekom 2020. svega 4 takve kazne.
Ukratko
Za nered na autocesti nema lijeka - tijekom ljetne selidbe na Jadran vozači mogu očekivati samo najgore kad jednom prođu naplatne kućice
Policija često ima vezane ruke - brojne nedorečenosti u zakonu i nedostatna oprema za nadzor policiju sputavaju da zavede red na autocesti
Vozači bi se morali voziti u krajnjoj desnoj traci, osim kad je ondje kolona vozila. A po zakonu kolona nastaje već kad se nanižu tri auta, što tijekom ljetnih gužvi otvara prostor za nekažnjivo kampiranje u lijevoj traci
Pomalo je nevjerojatno da zakon ne predviđa kaznu za pretjecanje po desnoj traci autoceste, iako je riječ o opasnom manevru koji potencijalno može dovesti do teških nesreća
U nedostatku kamera, policija rijetko kažnjava vozače koji voze slalom na autocesti, požuruju druge svjetlosnim signalima ili se voze po zaustavnoj traci. U 2022. je do kraja svibnja napisano svega 64 kazne
Nepoštivanje propisanog razmaka kažnjivo je od 2019., no do kraja svibnja 2022. policija je napisala svega 91 kaznu. Što je čak i puno, s obzirom na to da MUP nikad nije nabavio adekvatne uređaje za nadzor
Još uvijek su samo rijetki auti opremljeni elektronikom koja vozaču ukazuje na kolikom je razmaku vozi, što isto otežava poštivanje propisa
MUP je odlučio proširiti funkcionalnost opreme za mjerenje brzine dok jednog dana ne nabavi uređaje za mjerenje razmaka. No, tako izmjeriti razmak toliko je komplicirano da policajci tu akciju izbjegavaju u širokom luku