Nedavno ste, po dobro starom običaju, naoružani kovanicama krenuli u Zagrebu prema parkirališnom aparatu kako biste platili parkiranje, da bi vas nakon šetnje dočekao natpis „na parkirališnom aparatu trenutno nije moguće kupiti parkirališnu kartu“?
Ništa čudno. Od 427 postojećih, oko 300 parkirališnih aparata u metropoli nije u funkciji još od prvog dana 2021., kad je na snagu stupio novi Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom, prema kojemu svi uređaji za naplatu moraju imati softver pomoću kojega se mogu povezati s Poreznom upravom. A u njih oko 70 posto on niti deset mjeseci kasnije nije ugrađen, i što je najgore – niti se uopće zna kad će biti.
S modernizacijom starijih aparata se, kažu u Zagrebparkingu, krenulo još početkom 2020., no prvotni plan da ih jednostavno zamijene novima, u startu dovoljno pametnima da fiskaliziraju račune, pomrsili su im koronavirus i potres. Umjesto da kupe nove uređaje za 24 milijuna kuna tako su u konačnici ipak odlučili modernizirati postojeće, što je znatno povoljnije (oko milijun kuna), ali i dugotrajnije rješenje.
U ovom trenutku, naime, još nije okončan niti postupak javne nabave za izvršitelja, tako da se još uvijek ne zna tko će se u konačnici baviti tim poslom. A kamoli kad će posao biti gotov.
Usprkos takvoj situaciji, naplata parkiranja se diljem Zagreba odvija na uobičajen način, kao i kad je sad već u davnim vremenima svih 427 parkirališnih aparata bilo u funkciji. Od vozača koji ne plate parkiranje pametnim telefonom, tako se traži da u roku od 5 minuta na vidljivom mjestu istaknu parkirnu kartu, ili da, pak, prošeću do kioska Tiska ili iNovina i tamo kupe „elektroničku parkirnu kartu“. U suprotnom im prijeti „dnevna parkirališna karta“, koju u Zagrebparkingu u najskupljoj crvenoj zoni naplaćuju i 100 kuna.
One koji nemaju sreće i nekoliko njima najbližih parkirnih aparata nije fiskalizirano, a nisu spretni niti s tipkama na mobitelu, od „dnevne parkirališne karte“ tako ih spašava samo odustanak od parkiranja ili šetnja do kioska. A ta se šetnja pritom može protegnuti i na gotovo pola kilometra, jer se kiosci spomenutih tvrtki ne nalaze baš na svakom uglu. Na tražilici poslovnica u zonama naplate našli smo ih oko 130, premalo da zamijene čak 300 parkirališnih aparata izvan funkcije.
Osim toga, ti kiosci ne rade po cijele dane, kao što je to nekoć bio slučaj s parkirališnim aparatima. Mnogi rade tek od 9, a neki se zatvaraju već u 14 sati. Kako naplata parkiranja u Zagrebu počinje od 7 sati, a traje sve do 20 (žuta i zelena), odnosno 21 sat (crvena zona), vozači koji se nekako i domognu kioska često ne mogu kupiti parkirališnu kartu.
Odnosno mogu, ako se odluče još malo rekreirati i upuste u potragu za kioskom s nešto dužim radnim vremenom. Ima, srećom, i puno takvih. Pritom, međutim, moraju biti svjesni da im vrijeme neumoljivo curi, pa i ako su nekako uspjeli dotrčati do prvog kioska za manje od 5 minuta, teško da će u tom vremenu uspjeti vezati još jedan. A tko ne uspije, eto mu „dnevne parkirališne karte“.
Možemo samo zamisliti kakav horor zbog svega prolaze stariji vozači, uglavnom najmanje skloni plaćanju parkiranja pametnim telefonom. Posebno oni slabijeg zdravlja i nedovoljne forme da se u zadanom vremenu dokopaju spasonosnog kioska. Njih se poput magaraca tjera da trče po Zagrebu, samo zato što je bivša gradska vlast zakasnila s modernizacijom parkirališnih aparata, a nova i dalje želi ubirati svaku moguću kunu od parkinga iako za to često ne postoje niti osnovni uvjeti.
Mnogi građani tako su dobili kazne zbog neplaćenog parkiranja koje nisu niti mogli platiti jer im grad to nije bio osigurao...