U svjetlu činjenice da dizelski motori, htjeli-ne htjeli, postaju prošlost i pitanje je vremena kad će pod pritiskom agresivnih ekoloških lobija posve nestati sa scene, Volvo je postao dio trendovske tehnološke priče čiji su sastavni dio i plug-in hibridni motori. Kompaktni SUV model XC40 jedan je u nizu automobila koji je ostao bez dizelaša, a kao alternativu dobio hibridnu verziju s izvana punjivom baterijom (PHEV), odnedavno dostupnom i na hrvatskom tržištu.
Kako diše novi pogon u švedskom lifestyle modelu isprobali smo vožnjom od Zagreba do Like i to u snažnijoj i opremom lijepo skockanoj verziji T5 Recharge, ukupne snage 262 KS i 425 Nm, s početnom cijenom 331.000 kuna. U ponudi je i osnovna verzija T4 Recharge od 210 KS, jeftinija desetak tisuća kuna.
Sinergija trocilindarskog 1.5 turbobenzinskog motora od 180 KS, elektromotora od 82 kW, litij-ionske baterije teške 200 kilograma i kapaciteta 10,9 kWh te automatskog mjenjača sa sedam brzina i dvije spojke od starta pokazuje potpunu uglađenost, koja kao maramicom briše žal za brektanjem dizelaša. Krenuli smo s punom baterijom, za koju tvornica obećaje doseg 46 kilometara. Početna vožnja gradom i lokalnim cestama daje dobre mogućnosti rekuperacije energije, a računalo nam uz nešto mirniju nogu na gasu ispisuje realan doseg 42 kilometara.
Uglavnom, dakle, dovoljno za dnevne migracije do posla. Gas je tek ponekad potrebno bilo jače stisnuti i uz povremeni kratkotrajni angažman benzinca potrošnja se u konačnici zaustavila na 2,6 litara. Izlaskom iz grada na autocestu baterija hlapi za manje od dvadesetak kilometara i pogonsku zadaću preuzima benzinac. Inače, u programu Pure samo na struju je moguće kratko dohvatiti 125 km/h. I na višim brzinama vožnja samo s benzincem je tiha, a snage ima dosta i za puni tempo lijeve trake. Silaskom na državnu cestu mogućnosti regeneracije i samopunjenja baterije rastu, a česte izmjene ritma vožnje starom ličkom cestom pokazuju finu usklađenost rada kompletnog pogonskog sustava. Česte izmjene u radu jedne pa druge vrste pogona prolaze bez ikakvih trzajeva, bez ikakve buke.
Pretežno smo vozili u kombiniranom hibridnom programu, ali i ostali programi u rasponu od čistog električnog do sportskog imaju svoje specifičnosti, već prema želji ili potrebi. Relativno visko tržište i povećana masa u bržim ulascima u zavoje stare ličke ceste traži dodatnu koncentraciju na inače ugodnom volanu, a pretjecanje dugačkih tegljača na kraćim dionicama često zahtijeva gas do poda. Međutim, impuls snage koji daje dio struje ulijeva sigurnost i Volvo ima dobar “šus”, uz izvrsno prigušen zvuk trocilindaraša.
Motor je perfektno uravnotežen i da su ispod haube tri cilindra u normalnoj vožnji ni vibracijama ni zvukom nema apsolutno nikakvih naznaka. Sinergija struje i benzina daje i odlične performanse. Međuubrzanje od 60 do 100 km/h traje samo pet sekundi, a stotku se uhvati za malo više od sedam, dovoljno da leđa pri punom gasu dobro pritisnu naslon sjedala. Najveća brzina je ograničena na 180 km/h. Realno, sve skupa puna šaka brade.
Opuštenosti vožnje pridonosi bogato uređen vozački ambijent u poznatom Volvo stilu, a serijski se isporučuje i kabel za vanjsko kućno punjenje, u trajanju od pet sati. Prtljažnik ima pristojnih 460 litara kao i klasični benzinski modeli, samo je spremnik benzina smanjen sa 54 na 48 litara. Izračun nakon kompletne cjelodnevne vožnje pokazao je da se svakodnevnim punjenjem baterije i uz paralelni rad benzinca u lokalnim uvjetima može računati s realnom potrošnjom oko 2,5 do 4,5 litre, dok sam benzinski motor troši nešto manje od osam litara. Konkurencija? Plug-in hibridne verzije Audija Q3, VW Tiguana, Peugeota 3008, Mercedesa GLA...