Danas je nemoguće zamisliti svakodnevnu regulaciju prometa bez naoko sasvim jednostavnog izuma kao što je semafor. No, jeste li se ikada zapitali tko je i zašto izabrao boje koje svijetle na semaforu, zašto su crvena, žuta i zelena općeprihvaćena rješenja diljem svijeta?
Prije nego što su izmišljeni semafori za automobile, postojali su prometni signali za vlakove. Početkom 20. stoljeća željezničke kompanije koristile su crvenu boju za zaustavljanje, zelenu za oprez te bijelu za kretanje, no ubrzo je bijela boja postala nepoželjna.
Problem je bio u činjenici da bijela boja nije dovoljno jasna, odnosno da su strojovođe, posebno po mraku, bijelu boju mogli zamijeniti za primjerice zvijezde, mjesec ili automobilske farove.
Vrlo brzo, bijela boja je izbačena iz prometne signalizacije, a na njezino mjesto postavljena je zelena. Dakle, crvena za zaustavljanje, zelena za kretanje, a u igru tada ulazi i žuta koja označava oprez.
U pogledu sigurnosti - najvažnija, crvena boja izabrana je zbog ‘najdulje valne duljine‘, posebno u kišnim i noćnim uvjetima.
Odmah iza crvene, prema valnim duljinama su žuta i zelena.