Plug-in hibridi obećavaju nisku potrošnju i vožnju na struju bez emisija. No, stvarnost je često drugačija. Mnogi vlasnici ih uopće ne pune, a u tom slučaju tehnološka prednost postaje nedostatak koji povećava potrošnju i troškove korištenja.
Plug-in hibrid (PHEV) spada među najsloženije pogonske sustave današnjice. Kombinira motor s unutarnjim izgaranjem s elektromotorom i većom baterijom koju je moguće puniti iz mreže. Upravo je to njegova glavna prednost. Ako se ovaj sustav ne koristi pravilno, rezultat je suprotan od onoga što vozač očekuje. U praksi, veliki broj vlasnika vozi bez redovitog punjenja, čime se odriču svih prednosti ovog rješenja.
Osnovni princip plug-in hibrida temelji se na tome da se baterija puni izvana iz mreže i potom omogućuje vožnju bez korištenja motora s unutarnjim izgaranjem. Većina modernih modela danas nudi stvarni električni doseg koji bez problema pokriva svakodnevne vožnje, poput odlaska na posao, u kupovinu ili kratke gradske vožnje. Ako vozač ne puni bateriju, vozilo funkcionira samo kao klasični hibrid s vrlo ograničenom mogućnošću korištenja električne energije. Elektromotor i dalje pomaže, ali u minimalnoj mjeri i bez značajnijeg utjecaja na potrošnju.
Veća masa znači veću potrošnju
Plug-in hibridi su konstruktivno zahtjevniji i prirodno teži od običnih automobila na unutarnje izgaranje. Osim samog motora, nose i pogonsku bateriju, elektromotor, snažnu elektroniku i druge komponente. Ova dodatna masa može iznositi desetke pa i stotine kilograma. Ako se električna energija ne koristi, motor s unutarnjim izgaranjem mora cijelo vrijeme samostalno pokretati tu masu. To se najviše osjeti pri većim brzinama, primjerice na autocesti, gdje hibridni sustav ne može učinkovito pomagati.
Jedna od najvećih prednosti plug-in hibrida je mogućnost prelaska kratkih relacija isključivo na struju. Ako baterija nije napunjena, motor s unutarnjim izgaranjem uključuje se gotovo odmah nakon pokretanja. To znači da i nekoliko kilometara vožnje prolazi u režimu koji je za motor najmanje učinkovit. Motor se često ne stigne zagrijati na optimalnu radnu temperaturu, što vodi do veće potrošnje i trošenja. Istovremeno se povećava buka, a ukupna udobnost vožnje opada. U praksi tako vozač gubi najveću korist PHEV-a.
Plug-in hibridi su obično skuplji od svojih benzinskih ili dizelskih alternativa, upravo zbog složenije tehnologije i baterije. Ovo veće početno ulaganje trebalo bi biti kompenzirano nižim troškovima korištenja, ponajviše zahvaljujući jeftinijoj električnoj energiji. Ako vozač ne puni, vozi praktički isključivo na gorivo i uštede nema. Štoviše, zbog veće mase i manje učinkovitog načina rada, potrošnja može biti još i veća. U tom slučaju računica posjedovanja plug-in hibrida nema nikakvog smisla.
Punjenje nije komplicirano
Jedan od čestih argumenata protiv punjenja je njegova navodna kompliciranost. U stvarnosti, riječ je o vrlo jednostavnom procesu koji zahtijeva tek osnovnu rutinu. Većina vlasnika puni svoj auto kod kuće, idealno preko noći, dok je parkiran. Plug-in hibridu nije potrebno brzo punjenje niti posebna infrastruktura, obična kućna utičnica ili wallbox sasvim su dovoljni. Važno je stvoriti naviku redovitog punjenja, baš kao što ste navikli točiti gorivo.
Za koga plug-in hibrid ima stvarnog smisla
Plug-in hibrid najviše smisla ima za vozače koji imaju mogućnost redovitog punjenja i pritom voze većinu ruta na kraće udaljenosti.
Tipičan primjer je svakodnevno putovanje na posao, gradska vožnja ili kombinacija kraćih vožnji s povremenim dužim putovanjima. U tom slučaju auto može funkcionirati vrlo učinkovito i znatno smanjiti potrošnju goriva. S druge strane, za vozače bez pristupa punjenju ili one koji uglavnom voze dugačke relacije, plug-in hibrid nema praktičnog smisla, piše Autobild.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....