Cijenjeni francuski državnik Georges Clemenceau, predsjedavajući mirovnom konferencijom u Parizu 1919. godine, vidno impresioniran značajnom ulogom motoriziranih vojnih jedinica u završnim operacijama Prvog svjetskog rata, po njegovom je završetku izjavio: "Od sada će za države i narode svijeta kapljica nafte vrijediti koliko i kapljica krvi!" Priznajmo sada sami sebi - od tada do danas nafta još uvijek ima istu vrijednost i bez adekvatnog je supstituta kako u cijeloj automobilskoj povijesti tako i sadašnjosti, pa i u skoroj automobilskoj budućnosti!
Teško je sa sigurnošću reći od kad je nafta u uporabi, jer su je ljudi koristili i davno prije pojave automobila, ali pouzdano se zna da je 1859. u SAD-u počela njezina komercijalna eksploatacija i potom industrijska prerada kako bi se dobili prvi derivati nafte - petrolej, a potom i bitumen i mazivo ulje. Benzin je stigao puno kasnije, na početku dvadesetog stoljeća. U potrazi za kvalitetnim benzinom koji bi zadovoljio potrebe automobilskog motora u Americi 1923. nastaje i prvi olovni benzin - Ethyl Gasoline, a baš tih godine kreće i prva ozbiljnija upotreba dizela, tad još uvijek poznatijeg pod imenom plinsko ulje, no tek u kamionima. Mogućnost zarade s naftom prepoznata je rano i na ovim našim prostorima, pa je već 1904. u Zagrebu osnovana Vesta, dioničko društvo za industriju petroleja, a 1923. i puno uspješnije Medjumursko petrolejsko dioničko društvo.
Od domaćih tvrtki koje su se tih godina bavile istraživanjem nafte valja još spomenuti Bitumen (1920. - 1925.) i Uljanik (1921. - 1941.), a u Zagrebu 1952. nastaje prethodnica današnjeg Naftaplina, a 1964. konačno i INA. No, prava industrijska prerada nafte u hrvatskim krajevima počinje daleko ranije, 1883., kad s radom kreće rafinerija nafte u Rijeci, prva na cijelom Sredozemlju! Tvrtka Shell 1927. u rad pušta i našu drugu rafineriju koja će se baš kao i riječka, 1964. naći u sastavu tad osnovane tvrtke INA. Godine 1960. nastao je benzin Super plavi 93, a 1964. i Superior 98. INA je 1972. počeli raditi i domaće dizel gorivo te gorivo za mlazne motore i lož ulje, a 1984. uspijevaju proizvesti i prvi domaći 95-oktanski bezolovni benzin, a 1991. i prvi domaći bezolovni benzin od 91 oktana. Godine 2001. stiže i domaći Eurodizel sa 350 ppm sumpora koji zadovoljava normu Euro III, a početkom 2006. sadržaj sumpora u njemu pada na 50 ppm, sukladno normi Euro IV (dvije godine ranije lansiran je i bezolovni benzin koji posve zadovoljava normu Euro III, sa 150 ppm sumpora, nazvan Eurosuper 95). INA je 2010. pokrenula i još napredniju paletu svojih INA CLASS goriva, a 2017. godine mijenaju ih nova visokokvalitetna goriva Class Plus.
VAŽNIJE GODINE: 1888.  Na prvoj ozbiljnijoj dužoj automobilskoj vožnji Bertha Benz je za pogon suprugovog Patent-Motorwagena koristila ligroin, lako zapaljivi destilat nafte koji je poznat i pod imenom petroleter, a tada se koristio prvenstveno kao otapalo za masti i smole. 1908.  S proizvodnih traka u američkom Detroitu sišao je prvi primjerak legendarnog Forda T. Prvi svjetski velikoserijski automobil po mnogočemu je bio revolucionaran, a njegov je motor kao gorivo bez problema mogao koristiti benzin, kerozin i etanol (alkohol). 1910.  U Njemačkoj započinje proizvodnja “nenaftnog” goriva tad zvanog benzol, a danas benzen. Dobivao se destilacijom katrana kamenog ugljena, a 1924. je pomiješan s benzinom kako bi nastao BV-Aral, “super gorivo” s većim oktanskim brojem od tadašnjeg benzina. 1913.  Prvi put je u proizvodnji benzina korištena tehnologija krekiranja, čime je količina benzina dobivenog iz sirove nafte gotovo udvostručena. Danas se zahvaljujući različitim tehnologijama krekiranja nafte u svijetu proizvodi više od 70% benzina. 1923.  Nakon desetljeća istraživanja i pokušavanja sprečavanja “kliktanja” u motoru, u američkom Daytonu izumljen je prvi olovni benzin (benzin u koji je dodan olovni tetraetil). Da bi ga se lakše razlikovali od ostalih goriva, tad mu je dodana i crvena boja. 1927.  Amerikanac Graham Edgar uvodi oktanski broj u klasifikaciji kvalitete benzina, na čijoj skali se gorivo tad ocjenjivalo brojkama između 40 i 60. Motorni benzin u tim je dvadesetim godinama imao svega oko 40 oktana, a tek tridesetih prelazi 50 oktana... 1943.  Brazil postaje prva država u svijetu koja je zakonski propisala da udio etanola (alkohola) u gorivu mora biti minimalno 50 posto, a 1975. godine tamo počinje čak i nacionalni program promocije i subvencije upotrebe automobila pogonjenih takvim gorivom. 2000.  Zabranjena prodaja i korištenje olovnih benzina u Europi. Kanada je tu zabranu uvela 1990, a Amerika 1996. Prvi bezolovni benzin se, doduše, na tržištu pojavio već sredinom sedamdesetih, ali mu se proizvođači automobila još nisu aktivnije prilagođavali. |