Njemačka je nesumnjivo europska sila električne mobilnosti. U državi u kojoj se godišnje prodaje više od pola milijuna električnih automobila i koja raspolaže s više od 120.000 javnih punionica, višestruko više nego cijela srednja i jugoistočna Europa zajedno, očekivali bismo da je i infrastruktura uzorne kvalitete. No, stvarnost je daleko od toga.
Novo istraživanje ADAC-a pokazuje da su uvjeti za punjenje električnih vozila uz njemačke autoceste često katastrofalni. Premalo brzih punjača, česte tehničke neispravnosti i manjak osnovnog komfora pretvaraju punjenje u frustrirajuće iskustvo.
Novo istraživanje ADAC-a, provedeno na 50 odmorišta uz 15 najdužih njemačkih autocesta, pokazalo je da je većina lokacija "loša" ili "vrlo loša" kada je riječ o dostupnosti, snazi i funkcionalnosti brzih punjača. Od ukupno 50 analiziranih mjesta, više od polovice dobilo je negativnu ocjenu, a nijedna lokacija nije zaslužila ocjenu "vrlo dobro". Samo 13 punionica ocijenjeno je "dobrima".
Kriteriji ADAC-ovih stručnjaka bili su jasni: broj i snaga punjača, njihova ispravnost, mogućnosti plaćanja, transparentnost cijena i razina komfora za vozače. Punionice s najmanje deset aktivnih punjača snage 150 kW ili više dobile su najviše bodova. No, mnoge su i dalje nudile zastarjele 50-kilovatne uređaje, što je prema ADAC-u "neprihvatljivo za vozače na dugim rutama".
Neki od najgorih primjera bili su Aral Autohof Bremen Hemelingen na A1 i Total Autohof Großweitzschen na A14, objekti koji uopće nemaju punjače. U petini svih provjerenih lokacija punjenje je bilo moguće samo sporim 50-kW snagama.
Razlog tome leži u dugotrajnim birokratskim sporovima koji su blokirali modernizaciju mreže Tank & Rast, glavnog koncesionara za autoceste.
Ipak, ima i relativno dobrih vijesti. Na 31 lokaciji (62 posto) već su postavljene ultrabrze 300-kW punionice, a dvije, Rosi’s Autohof Fulda Nord (A7) i Inntaler Autohof Raubling (A93) imaju čak 400-kW sustave, zbog čega su dobile ocjenu "dobro". Najbolje ocijenjen u cijelom testu bio je Euro Rastpark Schweitenkirchen na A9, ispred Aral Autohofa Königslutter na A2.
Ipak, infrastruktura ostaje nedovoljna. Samo četvrtina testiranih lokacija ima više od 10 punjača snage 150 kW, a na trećini njih barem jedan punjač nije radio. Uz to, ni udobnost nije zadovoljavajuća jer nema niti jedne natkrivene punionice, a samo dva odmorišta nude mjesta za punjenje za duga vozila i vozila s kamp prikolicom. Još jedan veliki minus odnosi se na plaćanje i cijene. Samo nešto više od polovice omogućuje izravno plaćanje kreditnim i debitnim karticama, a samo 16 lokacija (44 posto) jasno prikazuje cijenu punjenja prije početka.
ADAC zaključuje da je za daljnji razvoj elektromobilnosti ključno povećati broj i snagu punjača uz autoceste, osigurati jednostavno plaćanje, bolju rasvjetu i zaštitu od kiše, te vozačima omogućiti iskustvo punjenja koje je jednako praktično kao i točenje goriva.
Trenutačno stanje donekle objašnjava zašto i u tehnološki naprednoj Njemačkoj mnogi vozači, osobito oni koji prelaze velike udaljenosti, još uvijek zaziru od prelaska na struju. Ako država s jednom od najgušćih mreža punionica u Europi ima ovakve probleme, jasno je koliko je infrastruktura ključna prepreka u masovnom prihvaćanju električnih automobila i koliko je dug put pred državama poput Hrvatske, gdje je mreža tek u povojima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....