U današnjem svijetu kad se sve, željeli mi to ili ne, okreće prema hibridizaciji ili elektrifikaciji, pronalazak bilo kojeg rijetkog vremešnog automobila ili motocikla događaj je vrijedan pažnje.
Kao početkom lipnja kad je u jednom skladištu u Zagrebu pronađena replika Ducatija 900 Mike Hailwood. I to u izvrsnom stanju, s obzirom na to da je desetljeća provela na tamnom i suhom mjestu, pa nekako ne sumnjamo ni u prevaljenih samo 22.424 kilometra.
Kako i dolikuje takozvanom barnfindu, nedostaje mu par važnih sitnica - ručica gasa sa sajlom (Verlicchi) te oba rasplinjača (Ducati iz tog vremena zrak i benzin je miješao uz pomoć Dell’Orta 40 PHM).
Mike Hailwood, poznatiji pod nadimkom Mike the Bike, deveterostruki je svjetski prvak sa 76 Grand Prix pobjeda, uključujući i 14 na kultnom Isle of Manu, ali i s četiri uzastopne titule u kraljevskoj klasi do 500 ccm.
Natjecao se na Hondi, FB Mondialu, MV Agusti i Ducatiju, a na samom kraju natjecateljske karijere, nakon izleta u Formulu 1, još jednom se vratio na otok Man i 1978. pobijedio s potpuno nekonkurentnim Ducatijem, koji je zatim u njegovu čast proizveo ograničen broj primjeraka Mike Hailwood Replice (MHR) na osnovi običnog 900SS, a kasnije i 1000S.
Ducati 900 SS prestižni je sportski motocikl s početka sedamdesetih, a pokreće ga tradicionalan, zrakom hlađeni dvocilindraš s cilindrima postavljenim u obliku slova L (pod 90 stupnjeva), a iz 864 ccm izvlači 68 KS pri 7500 okretaja.
Zaštitni znak? Jedinstven desmodromski razvod ventila, remek-djelo slavnog talijanskog konstruktora dr. Fabija Taglionija iz 1968., koji se na Ducatijima koristi i dan-danas. Ventile, naime, umjesto šezdesetih još uvijek krhkih opruga, koje bi često pucale u visokim okretajima, zatvara pouzdani i trajni mehanizam vratila i klackalica.
Primjerak pronađen u Zagrebu nije 900 MHR već replika Hailwoodovog pobjedničkog, trkaćeg Ducatija, također napravljen na osnovi serijskog 900SS. Stoga i nema sasvim zatvoreni oklop u prepoznatljivoj zeleno-bijelo-crvenoj boji, već poluotvoreni crveno-bijeli, a umjesto prednjeg svjetla sprijeda su otvori za strujanje zraka oko hladnjaka ulja, baš kao i na tvorničkim natjecateljskim motociklima.
Razlika je i u ispušnom sustavu koji nije za svaki cilindar pojedinačno, već se radi o otvorenijoj natjecateljskoj izvedbi 2-u-1. S kojim konjem više i, naravno, pravim trkačkim zvukom.
Natjecateljska replika od serijskih je instrumenata zadržala tek brzinomjer, dok bijeli okretomjer s punim krugom potječe s novijih natjecateljskih modela Ducatija i rad je tvrtke Veglia-Borletti, koji se serijski ugrađivao na Ducati 250, ali je s vremenom postao pravilo na svim replikama trkaćih motocikala proizvedenima u Italiji.
Specifičnost mu je raspored brojeva - najniža vrijednost je 2000 okretaja, što otkriva da broj okretaja u praznom hodu nije važan, a crveno polje započinje na 8500 okretaja.
Mike Hailwood Replica jedinstvena je po brojnim dijelovima danas svjetski poznatih proizvođača, koji su se pred pedesetak godina vezali isključivo uz Ducati. Poput prednje vilice i glave upravljača tvrtke Marzocchi iz Bologne, stražnjih amortizera i opruga nizozemskog Konija ili kočnica talijanskog Bremba.
Posebna su priča i naplaci od 18 cola. Premda potječu još iz vremena kad su žbičani bili sasvim uobičajeni, naplaci na 900 MHR su od lake legure i proizvod su renomiranog Campagnola, tvornice iz Vicenze koja je uvelike i zaslužna što se danas aluminijski naplaci masovno koriste na automobilima i motociklima.
Jedino je Campagnolo, naime, potkraj pedesetih i šezdesetih bio jedini proizvođač naplataka koji je mogao udovoljiti egzotičnim zahtjevima Ferrarija, Maseratija, Lamborghinija i Alfa Romea, da bi se kasnije nametnuo i kao dobavljač za Formulu 1, ali i za NASU, odnosno za američki svemirski program.
I na kraju, koliko vrijedi zagrebačka replika trkaćeg Ducatija? Teško je reći, ali sigurno ne malo, premda nije riječ o originalnom 900SS MHR, nego o od originalnih dijelova izrađenoj replici trkaćeg motocikla Mikea Hailwooda. Vrijednost mu je, dakle,.negdje između 20.000 eura, koliko postiže cestovni motocikl iz ograničene serije MHR, i 50.000 eura koliko su za replike trkaćeg Ducatija spremni platiti kolekcionari.
Ukratko
Pronađen u skladištu u Zagrebu Replika trkaćeg Ducatija legendarnog Mikea Hailwooda desetljeća je provela u mračnom, ali suhom prostoru. Sjajno je očuvana
Brzinomjer je na replici ostao serijski, ali bijeli okretomjer je stigao s trkaćeg motocikla (Contagiri per competizione). Skala mu počinje tek na 2000 okretaja, jer je broj okretaja u praznom hodu na utrkama nebitan
Prednji je poluoklop rađen po trkaćem motociklu Mikea Hailwooda, a iza rupica na prednjoj masci krije se hladnjak ulja
Motocikl je prepun dijelova danas proslavljenih tvrtki, poput Marzocchija (vilice i glava upravljača), Konija (stražnji amortizeri) i Bremba (kočnice). Posebna priča su, međutim, 18-colni naplaci od lake legure (Campagnolo)
Najveći problem današnjeg vlasnika je održavanje. Jer, netko tko je sedamdesetih ili osamdesetih bio šegrt na ovakvim Ducatijima, danas je već u penziji. Još je teže s dijelovima, originalni su izrazito rijetki