Strahujete li od operacije i pitate se hoće li neurokirurg biti dovoljno oprezan i pedantan s vašim živčanim tkivom, prije nego što legnete na kirurški stol provjerite kako održava svoj automobil. Nakon što smo ugledali Mitsubishi 3000 GT VR4 u vlasništvu Vjerislava Peterkovića, liječnika iz Rijeke sa stalnom adresom u Zagrebu, bili smo spremni za preventivno prespajanje nekoliko živaca koji nas u posljednje vrijeme muče. Gotovo dva desetljeća star automobil kao da je jučer izišao iz tvornice Nagoya nedaleko od japanskog grada Okazakija. “Kad sam ga prije tri godine kupio, bio je u savršenom stanju i samo sam ga nastavio održavati”, kaže Peterković koji se u Mitsubishi 3000 GT zaljubio još početkom 1990-ih, kad se japanska jurilica pojavila na tržištu.
Foto: Marin Tomaš
“Toyota Supra, Acura NSX, Mazda RX-7 i Nissan Skyline bili su možda popularniji sportski automobili s Dalekog istoka, ali mene je privukao upravo Mitsubishi, koji je nepravedno ostao u sjeni. Tada je to bio automobil ispred svog vremena, osobito kad se pojavilo izdanje VR4. Ne mogu reći da sam ga tražio 20 godina, ali kad sam ga pronašao i vidio u kakvom je stanju, nije bilo nedoumica”, prisjeća se Peterković.Automobil koji je kupio proizveden je 1998., kupljen je u Austriji, a prije nego što je isporučen prvom vlasniku koji je na njega stavio zagrebačke registarske oznake, obogaćen je dodatnim kitom kojim mu je snaga s originalnih 320 povećana na 400 KS. Tvornički tuning pojavio se potkraj 1994. kad je Mitsubishi za svog ambasadora izabrao legendarnog Franza Beckenbauera. Nekadašnji njemački trener i nogometaš, koji je zbog svog elegantnog stila i vođenja igre, ali i dominacije na terenu, dobio nadimak Der Kaiser, osobno je potpisao svih 30 primjeraka koje je Mitsubishi plasirao na tržište u kričavo žutoj boji.
Edicija Beckenbauer bila je vrlo brzo razgrabljena, ali neki od njenih elemenata ostali su na listi opcija na njemačkom i austrijskom tržištu. Posebice se to odnosi na sustave koji su izravno utjecali na performanse, a kit za povećanje snage našao je svoje mjesto i u Mitsubishiju koji smo pronašli u Rijeci. Za dodatnu konjicu motora uz povećanje tlaka u turbinama (s 0,5 na 0,9 bara) ugrađen je protočniji Remusov ispušni sustav, bolji usis, elektronika je dobila nove programe, 17-colni naplatci zamijenjeni su 18-colnima s oznakom OZ, a usput je skinuta i blokada te je krajnja brzina porasla s 250 na 285 km/h. Mitsubishi 3000 GT zablistao je u punom sjaju i potom brzo nestao s tržišta. Auto kojem su se mnogi divili, a rijetki ga kupovali (u deset godina prodan je 86.151 primjerak), povučen je iz proizvodnje. Japanci su složili zadivljujući skupi paket, što ga je gurnulo preblizu zoni Porschea i Ferrarija. Unatoč tomu i tadašnjoj recesiji u Japanu, Mitsubishi 3000 GT i danas privlači pažnju bogatom opremom, ali prije svega tehnologijom koja je tada bila poprilično egzotična, posebice pogonom i upravljanjem na sva četiri kotača, ABS-om, aktivnom aerodinamikom i prilagodljivim ovjesom, s četiri ventila po cilindru i dvostrukim sustavom turbopunjača i intercoolinga.
Snaga se na sva četiri kotača prenosi preko središnjeg diferencijala s ograničenim proklizavanjem pa se u normalnim uvjetima na prednju stranu šalje 45% posto snage motora, ali uz stalno korigiranje pa na pojedinu osovinu u slučaju potrebe može poslati i 95% snage. Za bolju stabilnost pri većim brzinama, stražnji spojler pomoću elektromotora mijenja nagib i povećava potisak, a elektronika upravlja i prednjim stvarajući Venturijev efekt. Zakretanje stražnjih kotača (1,5°) putem hidrauličkog sustava u istom smjeru kao i prednjih do 50 km/h, odnosno u suprotnom pri manjim brzinama, olakšava upravljivost i povećava stabilnost kroz zavoje. Zahvaljujući elektroničkim uređajima slovio je kao siguran automobil i pri velikim brzinama, a prednja konstrukcija od čelika i aluminija donijela mu je na crash testovima u Americi (NHTSA) pet zvjezdica i titulu najsigurnijeg sportskog automobila.
Prilagodljivi ovjes pružao je dva načina rada: Sport za vožnju punim gasom i Tour za ležerniju uporabu. Pomodna svjetla iz 1993. u drugoj generaciji zamijenjena su klasičnima i ugrađen je Getragov mjenjač sa šest stupnjeva. Uz električno podesiva sjedala, klima-uređaj i središnje zaključavanje Mitsubishijeva jurilica nije imala pravog rivala. “Osim redovitih servisa i zamjene guma, nema posebnih troškova. Čim pomislim na prodaju, dovoljno mi je samo nekoliko minuta vožnje da odustanem”, priznaje Peterković, koji Mitsubishi vozi samo kad vikendom svrati u Rijeku. U tri godine 15.000 km, na brojčaniku ih se skupilo 126.000. “Udoban je i unatoč velikoj snazi vrlo ga je ugodno voziti, ali nije za svaki dan. Ostavilo bi to i tragove koje ne zaslužuje”, zaključio je Peterković prije nego što je odjurio na još jednu vikend-vožnju.
Ukratko Originalni 17’’ naplatci s vremenom su zaradili poneku ogrebotinu i zamijenjeni su trodijelnima, broj većima. Pomični stražnji spojler, jedna od boljki prvih izdanja, na VR4 radi besprijekorno. Oba turbopunjača imaju zasebne intercoolere smještene ispred prednjih kotača, a tvorničkim kitom tlak je Primarijus Peterković svakodnevno vozi Hondu Accord, a Mitsubishi samo u trenucima opuštanja Uz novo lice s kojeg su nestala pomična svjetla druga generacija Mitsubishija 3000 GT dobila je Getragov mjenjač sa 6 stupnjeva i stražnji samoblokirajući diferencijal. Zbog sitnih oštećenja uzrokovanih kamenčićima prednji odbojnik presvučen je novim slojem originalne boje, a prednja svjetla obogaćena su kudikamo snažnijim ksenonskim lampama Silna oprema kod prve generacije znala je zadavati probleme, ali s vremenom su dječje bolesti prošle i serija 3000 GT VR4 funkcionira besprijekorno. Koliko je pažnje i brige tijekom gotovo dva desetljeća posvećeno japanskoj jurilici, najbolje svjedoči izvanredno sačuvana unutrašnjost, dok je u prtljažniku gotovo nemoguće zamijetiti tragove uporabe |