Sebastien Loeb u nedjelju je nanovo pomaknuo granice relija, ali i auto-moto sporta u cjelini. Sedmi naslov svjetskog prvaka, k tome uzastopni, pothvat je koji je iznimna rijetkost ne samo u reliju, već u povijesti svih oktanskih sportova.
Dapače, kada se pogledaju tri elitne kategorije najvećih i najvažnijih auto-moto prvenstava - Formula 1, reli (WRC), motociklizam (MotoGP) - lako je uočiti da je Francuz izjednačio rekord koji je do prije dva dana samostalno držao Giacomo Agostini, talijanski motociklist, koji je vladao utrkama na dva kotača u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Agostini je također sedam puta osvajao naslov prvaka u "kraljevskoj" klasi motocikala, a još uvijek je korak ispred Loeba jer ukupno na kontu ima 8 titula najboljeg na svijetu. Ali nije nemoguće da ga francuski relijaš i u toj statističkoj kategoriji dostigne već sljedeće godine...
Loebovo osvajanje sedmog naslova prvaka nije nikakva senzacija, da to nije napravio ovaj vikend, dogodilo bi se na sljedećoj utrci jer njegova ukupna bodovna prednost na ljestvici u odnosu na najbližeg konkurenta bila je tolika da si je mogao priuštiti eventualni gaf. Statistički je još prije dvije godine postao najuspješniji relijaš u povijesti kada je pretekao dotadašnjeg rekordera Tommija Mäkinena. Mnogi ga smatraju najboljim vozačem današnjice u okvirima svih oktanskih sportova, a sigurno bi mogao ući i u konkurenciju najboljih u povijesti.
Usporedbe su uvijek nezahvalna stvar jer je povlačenje paralela između različitih razdoblja, primjerice 1960-ih i 2000-ih kao "miješanje krušaka i jabuka". Bili su drukčiji uvjeti, drukčiji automobili/motocikli, drukčija tehnologija... Ukratko, dva potpuno različita svijeta. Reći tako, primjerice, da je Loeb bio bolji od Jima Clarka bilo bi bogohuljenje.
Loeba, pak, vrlo često nazivaju "relijaškim Michaelom Schumacherom", makar je on u svom sportu uspješniji nego što je Nijemac bio u Formuli 1. No, taj se nadimak prije svega odnosi na sličnost u dominaciji - Francuz konkurenciji ostavlja mrvice, postavlja rekorde i nove standarde u reliju, kao što je Schumi u Formuli 1. Međutim, ključno je pitanje - je li Loebu to lakše napraviti u reliju negoli je bilo Schumacheru u Formuli 1 ili, pak, Mäkinenu u reliju prije desetak godina? Gotovo svi će reći da jer današnji reli ( WRC) u svojoj je najslabijoj eri. Ostale su samo dvije tvorničke momčadi u konkurenciji ( Citroën, Ford), nekoliko vrhunskih vozača ne vozi jer za njih nema mjesta, nema prave konkurencije i onda je put do naslova olakšan.
Ipak, teorija da sedam Loebovih naslova ne pokazuje koliko je on dobar već koliko je WRC slab, samo djelomično drži vodu. Oni koji su duboko u autosportu znaju da je Sebastien Loeb perfekcionist, za volanom uvijek smiren, motiviran, hladnokrvan i što je, jasno, najvažnije, zapanjujuće brz. Uostalom, kada je sjeo u bolid Formule 1, bio je brži od dobrog dijela vozača koji su godinama vozili u F1 ili sličnim bolidima. Čak je 2009. trebao i prijeći u Formulu 1, ali ga je zaustavila administracija FIA-e i problem s licencom.
No, kako god, vozački talent kod Loeba nije nimalo upitan. To što je WRC slab nije njegova krivnja, a s druge strane biti najbolji u bilo kojem sportu, pa makar i u "pljuvanju u dalj" sedam godina za redom definitivno nije lagano ostvariti. I upravo ta konstantnost i sposobnost ponavljanja biti svake godine brži od ostatka društva ono je što Loeba čini "izvanzemljacem", kako je to jednom opisao Carlos Sainz. Kada i završi karijeru na kraju 2011. (sam je tako najavio), Sebastien Loeb ostat će pojam za svijet relija. On je za reli ono što je Pete Sampras bio za tenis (šest put broj 1 na kraju godine), ili Jack Nicklaus za golf (broj 1 devet godina bez prestanka), ili Ole Einar Björndalen za biatlon (14 puta svjetski prvak u više disciplina).