Na prvi pogled riječ je o jednom od neobičnih povijesnih paradoksa: Adolf Hitler, zloglasni njemački Führer i čovjek koji je upravljao sudbinom Trećeg Reicha, nije mogao legalno voziti cestama vlastite zemlje.
Zanimljivo je pritom da je Hitler bio izrazito strastveni ljubitelj automobila. Pomno je pratio automobilske novosti i osobno nadzirao odabir modela koji su ulazili u vozni park kancelarije. Poznato je da je gajio posebne simpatije prema američkim automobilima i talijanskim sportskim vozilima, iako mu je omiljeni proizvođač uvijek bio Mercedes-Benz, a njegova "beba" narodni auto VW Buba.
Povjesničari tvrde da, međutim, unatoč toj strasti, Hitler nikada nije dobio vozačku dozvolu – a prema nekim izvorima, nikada nije ni naučio voziti. Cijeloga se života oslanjao na osobne vozače, čak i pri najkraćim relacijama. Volio je duga putovanja, koja je planirao s gotovo vojničkom preciznošću, a tijekom takvih vožnji po tada često zahtjevnim i lošim cestama njegovi su vozači svjedočili da se Führer pokazivao kao suputnik iznenađujuće dobrog raspoloženja.
Razina povjerenja i bliskosti između Hitlera i njegovih vozača bila je iznimna. Toliko, da je upravo jednom od njih – svom omiljenom vozaču Erichu Kempki, koji je preminuo 1975. godine – povjerio jedan od najdelikatnijih zadataka u povijesti Trećeg Reicha: spaljivanje vlastitog tijela nakon samoubojstva u berlinskom bunkeru.
Erich Kempka bio je Hitlerov osobni vozač od 1936. do 1945. godine. Kao pripadnik SS-a, nalazio se u Reichskancelariji 30. travnja 1945., kada je Hitler počinio samoubojstvo u Führerbunkeru. Kempka je tada osigurao benzin potreban za kremaciju tijela Adolfa Hitlera i Eve Braun u vrtu kancelarije. Dakle, vozača je smatrao osobom od najvećeg povjerenja...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....