Što će ljudi misliti... U Hrvatskoj smo, moram li s Lotusom baš?
E pa moraš, Sandi. Ovo je Auto klub, a mi volimo dobre automobile. Lotus, uostalom, pokazuje da si dobar glazbenik. Ili da znaš „nanjušiti“ pravu priliku.
- A pa da, ovo drugo! (laknulo mu je). Ja sam doista Lotusa dobio za relativno smiješan novac. Imao sam neviđenu sreću.
Brojke će reći da je sadašnji Sandijev mezimac lagan poput perca, manje od 800 kilograma, te da ima gotovo 200 konjskih snaga. Kako to izgleda na cesti, ne treba ni opisivati. Fantastično.
- Lotus Elise S2, automobil o kojem sam dugo sanjao. Meni najljepši auto na svijetu. Da, imao sam sreću pri nabavci, ne bih o detaljima, ali kupio sam ga malo rabljenog zahvaljujući jednom prijatelju iz Rijeke, koji također vozi auto utrke.
Nekako smo već navikli da priča počinje klasikom. Položio sa 18 godina (za motocikl sa 16), čekao svoj prvi automobil nešto dulje. Budžet tih godina nije u stavkama sadržavao nešto tako skupo.
- Ma nije sadržavao ništa, ha, ha, ha... Ali sam imao sreću da je moj menadžer Zoran Škugor imao razumijevanja. On mi je, dakle, unajmio automobil kojim sam se vozio na gaže. Mi glazbenici smo prije svega vozači, pa tek onda glazbenici. Moraš nekako stići na sva ta mjesta. I da, meni je također prvi automobil bila – Buba. Sjajna Buba, svugdje me odvezla, nikad na cesti ostavila. Divota od auta.
To su bila ta neka romantična vremena. Danas Sandijeva garaža izgleda nešto raskošnije, jer je tu i Jaguar E-Pace, SUV. Nije neka raskoš u snazi, 150 KS dizel, ali naš će pjevač reći da je upravo to ono što mu treba za obitelj.
Jasno da Lotus nije obiteljski automobil. On ne da je dvosjed, nego je “no-sjed”. Tako mi se činilo kad sam se pokušavao ubaciti u školjkasta sjedala tog malenog paprenjaka. Jedva.
- Nisi mi nešto u formi, komplimentom će počastiti Sandi, s kojim sam prije ponešto desetljeća dijelio sportsku srednjoškolsku dvoranu u Križanićevoj. I profesora. Eh, forma.. Tada bih se, istina je, nešto lakše smjestio u Lotusovu utrobu.
Ničim izazvan, Sandi je počeo o getribama, mjenjačima i šperama. Oči se cakle, jasno je da je ozbiljno zaražen.
- Ma imamo taj kafić u kojem sve dogovaramo pred neki reli. Ekipa je sjajna, svi uvijek tražimo sponzore za sljedeća natjecanja (smijeh), jer je reli jako skupa igra. Ali tako dobra. Evo, ako se i ovim putem netko javi, dobrodošao nas je financijski podržati, ha, ha, ha... Ne šalim se uopće.
Bome se ne šali, naglo se uozbiljio i shvaćam da je ta vječna potraga za novim setom guma svim relijašima u krvi.
Kakvi reliji, kakvi bakrači, reći će netko. Pa čovjek je šminker s Lotusom i Jaguarovim terencem, halo!? Ali ne. Svega je bilo u njegovim garažama, pa tako i Subaru Impreze! I to ne jedne, nego dvije (ali bez seta noževa, čak i ako nazovete odmah). Dakle, Impreza STi i, naravno, WRX. Ništa bez adrenalina i 300 KS pod haubom.
- Ništa!, ispalit će ovo dijete Grobnika, kako sebe voli nazvati. Naravno, zbog tisuća krugova koje je tamo od rane mladosti odradio. Kad god bi se prilika ukazala. A ukazivala se.
- Ali ovaj Lotus, to je – to. Nema dalje za mene. Volim ga, pazim ga, mazim i pričam s njim. On je puuuno više od automobila i probajte shvatiti te moje osjećaje (smijeh kroz suze). Jako smo povezani.
Bez klime, bez serva, tvrd kuplung, maleni volan jedva da se može „na suho“ i pomaknuti. Probao sam, nešto poput teretane na kotačima, opako bildanje.
Za kraj, a možda i početak neke druge priče. Sandi je ponosni vlasnik i jednog zgodnog Harleyja. Pa se nameće pitanje – kad ti pjevaš?
- Sad! Evo, jurim čim završimo ovaj razgovor.
I ode čovjek pjevati.