Kada smo ljetos na zagrebačkom Jarunu uočili Renault 21 TSE s probnim pločicama, učinilo nam se da bi iza toga mogla biti neobična priča vrijedna istraživanja i objave. Jer, malo je automobila koji su tako temeljito nestali s naših cesta poput ovog prethodnika Lagune.
Nekada je ovaj model bio relativno čest prizor kod nas, pogotovo ranije serije, koje su se u bivšoj državi mogle kupiti za dinare, no danas je broj primjeraka Renaulta 21 na cestama zanemariv, a nije se isprofilirao niti kao automobil koji bi mogao postati zanimljiv ljubiteljima oldtimera.
I pogled na europske oglasnike otkriva sličnu sliku. Jednostavno, čini se da je, osim najsnažnije verzije Turbo, ovaj automobil u nekom limbu, bez prave scene entuzijasta i prepušten zaboravu.
Ni Karlo Kukovičić iz Zagreba, vlasnik tog zamijećenog primjerka, donedavno nije poznavao ovaj model. Rođen nakon prestanka proizvodnje 1994., odrastao je u svijetu u kojem ih više nismo viđali – iskreno priznaje da ne pamti da je ikada vidio neki primjerak osim ovog.
Odrastao je u obitelji koja nije imala neku posebnu strast prema automobilima, a nakon što je položio, prvi mu je auto bio Clio iz 2002., koji ima još i danas. Uključio se u scenu, počeo uređivati i modificirati Clio, pritom komunicirao s drugim ljubiteljima, kako tog modela, tako i drugih francuskih automobila, te i sam postao jedan od njih. Kada priča o svojim automobilima snova, to su isključivo Renaulti - bilo da su očekivani, nedostižni klasici poput Petice Turbo ili Clija V6, ili realnije opcije kao što je 19 Cabriolet.
Ovaj se automobil pojavio u oglasima potkraj 2022., no stajao je u visokoj travi, donji je dio automobila bio hrđav i vlasnik je tražio previše, tako da je oglas dugo bio dostupan. Karlo se preko fotografija zaljubio u dizajn čiji je autor slavni Giorgetto Giugiaro, dogovorio prihvatljiviju cijenu i u ljeto 2023. kupio automobil.
Otišao je po njega s probnim pločicama, spojio akumulator, dolio ulje – i dovezao se kući s njim, nakon što je upalio otprve. Kada je očistio automobil, shvatio je da stanje nije tako loše kao što se činilo. Istina, pragovi i donji dijelovi vrata bili su gotovo pa nepostojeći, no mehanika i sve na autu iznad središnje ukrasne letvice doimalo se u pristojnom stanju.
Uređenje automobila trajalo je dvije godine. Prvo su obavljeni limarijski radovi, pa je auto ponovno dovezen na Jarun, s idejom da ga Karlo sam lakira. Shvativši da to nije baš tako jednostavno, a znajući da je istom majstoru koji je radio limariju ostalo boje nakon lakiranja prijateljeva Clija I u istu nijansu, vratio ga je onamo.
Potom je još godinu dana uređivao sitnice, prije no što se odvažio na registraciju. Čekalo ga je, naime, još posla oko poluosovina, brtve poklopca ventila, ventilatora unutrašnjosti i raznih drugih manjih dijelova, kako bi automobil mogao registrirati. Volio bi staviti i nove branike, no problem je što gotovo da ih nema, gdje god ih tražio.
Po naljepnicama na automobilu očito je da je izvorno kupljen u Italiji, vidi se i trag natpisa Limited i.e., što je bila dodatna oznaka modela za to tržište. Ne zna se kada je uvezen u Hrvatsku, no nakon smrti dugogodišnjeg vlasnika činilo se da ga čeka preša. Srećom, uočio ga je čovjek iz oldtimerskih krugova i otkupio, a Karlo ga potom, kao sljedeći vlasnik, vratio na cestu.
Bio je s njim u ovom kratkom razdoblju od registracije do našeg snimanja na jednom skupu oldtimera, no za sljedeću sezonu planira ih još posjetiti. Želi s njime otići i na more, a jednog dana, ako će si to moći priuštiti, i na dulji put u Francusku, odnosno Marseille. Da, i kultni filmski serijal Taxi utjecao je na njegov automobilski ukus.
Na karoseriji ima manjih udubljenja i ožiljaka, no lak i sve ostalo doimaju se sačuvanim, pa se zasad ne namjerava upuštati u saniranje ni kozmetičke dorade, osim u slučaju pojave hrđe. Naravno, ako se jednog dana odluči na kompletno lakiranje, onda će sve biti dovedeno u top stanje.
Za razliku od Clija, nema namjeru 21-icu modificirati, osim naplataka. A hoće li u međuvremenu ovaj tehnički zanimljiv automobil, konstruiran tako da su se u njega mogli ugrađivati motori i uzdužno i poprečno, postati zanimljiv i širem krugu ljubitelja, tek će se vidjeti.
UKRATKO:
- Sve ispod ukrasne letvice uređeno je, polimareno i lakirano, a iako vlasnik planira zadržati auto u čim izvornijoj specifikaciji, preferirao je staviti naplatke od Volva
- Dugovječni benzinski motor 1.7 u vrlo dobrom je stanju, s originalnim tvorničkim kablovima, pa nakon kupnje automobila, osim zamjene ulja, zasad nije bilo posla
- Karlo Kukovičić, arhitektonski tehničar iz Zagreba, veliki je zaljubljenik u Renault, a 21 mu je prvi oldtimer
- Mlađe generacije ljubitelja automobila također počinju cijeniti oštrije, geometrijske linije iz 1980-ih. Postaju predmet nostalgije, kao nekad kromirani branici
- Automobil je kupljen prije dvije godine sa 160.000 kilometara na satu, a nakon dugotrajnog procesa uređivanja na cestu je izašao tek u rujnu ove godine. Karlo je do našeg snimanja pridodao tek oko 1000 kilometara
- Unutrašnjost je u korektnom stanju s obzirom na godine, no vozačko sjedalo vjerojatno će morati biti zamijenjeno, a ovješene obloge vrata u dogledno vrijeme uređene
- Oprema TSE je bila vrlo bogata za ono vrijeme, a uključuje klimu, stakla i retrovizore na struju, centralno zaključavanje... I sve još uvijek radi
- Ova je 21-ica vlasniku trenutno jedini i svakodnevni automobil, jer stari Clio, kojeg također ima, u postupku je uređenja. Stoga PV pločice zasad nisu opcija
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s CVH.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....