Kanada. Kraljičin La- la Land, hladna zemlja toplih ljudi, zemlja mirisa marihuane, zemlja jakih žena, najbolje od Europe u kombinaciji s najboljim iz Sjeverne Amerike…. Još puno toga mi pada na pamet kad razmišljam o zemlji u kojoj provodim sad već nekoliko tjedana i zapravo ne znam što bi prvo istaknula i od kud bi krenula od siline doživljaja, koje se nekad pretvaraju u potpunu preplavljenost istim.
Prvo ovo nikako ne može biti putopis kao svi drugi koje sam do sad pisala, jer se nikad do sad na putovanju nisam probudila s viješću da netko tamo prijeti nuklearnim ratom, da smo odjednom svi u situaciji u kojoj nam se najavljuje treći svjetski rat i tako dalje…
Pa su doživljaji na ovom putovanju, bili pod velikim utjecajem brige i tuge koja nam većini stoji iznad glave. Kao prvo da sam znala da ćemo nekoliko dana nakon mog dolaska u Montreal žena kod koje sam spavala i ja, pokušavati dočekati jutro u Europi kako bi čule vijesti s prvog pokušaja pomirenja, na put vjerojatno ne bi ni otišla. Jer koliko god cijela ta situacija bila teška svima, još je dodatno teška ako ste sami negdje tamo, jako daleko bez iti jedne do tad poznate osobe.
Zašto baš Kanada i to usred zime? Sve i da se nisam odavno preko fotografija zaljubila u tu zemlju, znala sam da zemlja koja je druga na svijetu po veličini jednostavno mora imati skrivena čuda, a ima ih i još više od očekivanog. Zašto zima?
Iskreno sad kad sam tu i kad shvaćam da su sva ona tirkizna jezera smrznuta, sve što se nadam je da ću imati priliku još jednom ljeti, no opet bi kao prvi put izabrala zimu. Prvo jer to je uvijek u mojoj glavi bila Kanada; velika, surova, hladna, bijela, moćna i predivna. Osim toga moje najdraže godišnje doba je bijela i hladna zima, ona u kojoj snijeg padne početkom studenog i ostane mjesecima.
A sad i ono najvažnije, kad ste zadnji put čuli da imamo recimo turističke grupe za Kanadu? Kad vam je Kanada iskakala kao novo otkrivena hit turistička destinacija? Drugim riječima jako mi se sviđala i činjenica da obilazim i snimam zemlju koja će mi morati biti nešto novo, jer nisam naišla na stotine putopisa s tom istom adresom.
Već u prvih par dana boravka i prije nego je svijet otišao u jako lošem smjeru, cijene za stvari poput najobičnijeg sendviča jako su mi pomogle s odgovorom na to zašto mi ne putujemo češće u Kanadu. Cijene su za pandemije ludo narasle, ali vjerujem da ni prije toga Kanada nije bila hit povoljna destinacija. Primjerice taj isti sendvič ako u Montrealu platite između 15 i 20 kanadskih dolara smatrat ćete da ste jako dobro prošli. No, kad malo pogledate njihov standard, može im se. Ipak nepoderivi dolar (onaj plastificirani) s kraljičinom likom ni tu nije mogao biti jači od Covid pandemije.
Zapravo je ponekad bilo tužno gledati po gradu koliko je restorana i kafića trajno i zauvijek zatvoreno. Pomagala je i njima država, ali za mnoge od njih sve skupa je predugo trajalo. Osim toga pandemija i rad od doma trajno su promijenili navike mnogih u gradu poput Montreala.
Sad i kad se mogu početi vraćati u urede, što bi za ugostitelje značilo ponovni opticaj velikog broja ljudi u gradu, mnogi se više ne žele vratiti na staro, a mnoge su kompanije isto tako shvatile da im je jeftinije imati radnike van ureda. Osim toga Montreal je recimo poznat i kao grad sa strašno jakom gaming industrijom, pa to su već u startu poslovi za koje ne dolazite nužno u urede.
Pokrajina Quebec, u kojoj se nalazi taj isti Montreal po svemu je prava Kanada koliko i uopće nije kao ostatak zemlje. Engleska kraljica čije su monarhije i dalje službeno dio, U Quebecu nije ni slično prihvaćena kao u ostaku Kanade, osim toga ovo je pokrajina gdje je francuski službeni jezik, a Montreal je prijestolnica frankofonske Sjeverne Amerike. Još bolja informacija na tu temu je da je Montreal drugi po redu grad odmah iza Pariza po broju ljudi koji u njemu pričaju francuski.
Upravo u Quebecu krenula je Francuska Kanada i onakva Kanada kakvom je danas poznajemo, pa tu su ti neki od najstarijih gradova moderne povijesti Kanade i Sjeverne Amerike. Svi koji znaju nešto više o kanadskoj kulturi, znaju kako se radi o posebno ravnopravnom društvu, društvu gdje su jake žene poželjne, a ne prijetnja i društvu u kojem su plaće žena i muškaraca za isti posao jedne od najbližih na svijetu. U svemu tome Quebec prednjači još malo više.
To sad sve ima veze i s Francuskom i tadašnjim kraljem. Naime, nakon što su kolonizirali područje, Francuzi koji su ostali u Kanadi kako bi izgradili novu zemlju trebali su žene. Kralj je iz Francuske plaćao i slao jake žene koje se tad nazivaju kraljevim kćerima, da se odsele u Kanadu i zasnuju obitelji s vojnicima koji su obavljali kolonizaciju.
Često se radilo i o ženama, djevojkama koje su bile siročad i kao takve do tad su već morale biti jake da bi preživjele, a onda ako su još uspjele prevaliti višemjesečni put brodom, već su i prije novog života zasigurno imale pedigre snažne žene. Osim toga po dolasku su u roku par tjedana morale pronaći muža, a slušajući naredbe svećenika za rađanjem puno katoličke djece, rađale su i ih od 10 na dalje. Uz to se brinule za kuću, djecu, prehranjivale obitelji dok su muževi sjekli drva mjesecima u šumi. Mnogi u Quebecu ponosno će vam objasniti da su svi oni potomci tih snažnih žena, kraljevih kćeri. Zanimljive povijesne činjenice...
Joie de Vivre, the joy of living, uživanje u životu, ponovit će vam svi lokalci nekoliko puta kao geslo prema kojem žive. Upravo to bit će i jedna od najvećih razlika od ostatka Kanade. Stvarno po energiji grada i načinu života imate osjećaj da ste negdje na Mediteranu, oni idu lagano. Strašno im je važno da osim rada imaju i one trenutke uživanja i druženja u danu. Jednako važno im je provoditi vrijeme u prirodi ili uživati u brojim festivalima koje Montreal ima cijelu godinu i najviše njih u cijeloj Kanadi.
Grad službeno ima i naviku "Happy Houra" od 17 do 19 najmanje ostaje se u gradu nakon posla, na druženju i piću, a upravo s tim izbjegavaju i gužve na cestama. Sve to najbolje ćete doživjeti šetnjom u centru nakon što padne noć. Nema tog minusa ili centimetara snijega koji bi spriječio mlade, stare i obitelji s djecom da prošeću svojim gradom i druže se. Zapravo cijeli downtown i postane nekako življi navečer nego preko dana.
Osim luke i starog dijela grada koji je posebno zanimljiv turistima, kao turist grad ćete najbolje upoznati šetnjom na Mount Royal, brdom kojeg vole zvati planinom i brdom po kojem je grad i dobio ime. Osim najboljeg pogleda na grad najbolje ćete doživjeti i kako oni žive svoju zimu. Od klinaca koji igraju hokej na svim raspoloživim mjestima, do onih koji kližu, skijaju, trče, trče na skijama, šeću, brzo hodaju..i sve varijacije na temu bez obzira na godine.
S druge strane kako život u gradu za njih i za turiste ne bio težak za dugih hladnih zima, imaju nešto što zovu podzemnim gradom, a zapravo se radi o sustavu šoping centra, ureda, ordinacija, teretana, restorana, podzemnih stanica. Svega što vam može trebati, a da uopće ne morate šetati vani, već se koriste tunelima ispod zemlje.
Za najpoznatije zalogaje ipak ćete šetati vani. Schwarz Deli, mjesto gdje se kupuje najpoznatiji sendvič u gradu, koji je samo sušeno meso i kruh, nije promijenio recepturu, ali ni izgled mjesta već preko 90 godina. Što ga sve skupa čini još više zanimljivim turistima. Dok je najpopularniji zalogaj La Poutine, meni nimalo zanimljiv, krumpir pomiješan s komadima sira, sve skupa zaliveno umakom od mesa.
Da je Montreal zapravo otok najbolje ćete doživjeti vožnjom najvećim kotačem u Kanadi, koji se u gradu smjestio u staroj luci, a po ledu na rijekama koje ga okružuju najbolje ćete doživjeti vrijeme za zime u gradu. Osim po činjenici da je otok kao Manhattan, po arhitekturi će vas Montreal najviše podsjećati na New York, dosta više nego mnogi drugi veliki gradovi. A da na pričam gluposti najbolje dočarava žuti taxi kojeg redovite dovode u grad na snimanja na kojima iznimno često Montreal glumi New York zapravo.
Drugi otok koji se nikako ne bi trebao propustiti kad ste u Montrealu je Laval, a dijeli ih samo kratka vožnja mostom. Osim parkova, koji ljeti privlače zelenilom, a zimi ponudom zimskih aktivnosti, moje snimanje Lavala, u organizaciji s njihovom turističkom zajednicom bilo je u najmanju ruku čarolija. Prvo nova hit stvar večere u toplom balonu dok vani pada snijeg, a onda i najveći multimedijalni festival svijetla na svijetu.
Potpuno moderno čudo, za koje vam bez fotki li videa uopće ne bi ni mogla prenijeti kakvoj se čaroliji ljudske kreativnosti radi. Nešto toliko neponovljivo da se isplati prilagoditi put u Kanadu ovisno o trajanju, posebno ako imate djecu.
Višesatna šetnja između milijuna lampica i svjetlosnih instalacija kroz različite tematske dijelove parka, vrlo vas lako podsjeti na to koliko kao ljudi možemo predivnih stvari stvoriti kad energiju usmjerimo u pravom smjeru. Osim na Illumi festivalu, čini mi se da Kanađanima to jako dobro ide na mnogim područjima.. Do idućeg nastavka….