Nakon posjeta Bellunu, Cortini D’Ampezzo i fantastičnim jezerima Sorapis i Misurina, te panoramske vožnje prijevojem Giau do gradića Colle Santa Lucia, posjetio sam Val Gardenu i gradove Bolzano i Merano. Cijelim sam se putem vozio čudesnim krajolikom i uživao u pogledu na proplanke koji kao da su iskočili iz slikovnice o Heidi. Divota. I tu sam, doduše, naišao na gužvu, nepažljive vozače kampera i bicikliste koji ponekad na nizbrdicama pojure takvom brzinom da uopće nije jasno kako poslije savladaju zavoje, no svježi planinski zrak u tim je trenucima djelovao poput Normabela. Na zagrebačkom asfaltu ili negdje na obali Jadrana gdje sunce topi asfalt takve bi me situacije živcirale, no ovaj ambijent zbilja smiruje živce.
Za kraj moga istraživanja Dolomita ostavio sam si poslasticu - uspon preko čuvenog planinskog prijevoja Passo Dello Stelvio, smještenog na 2757 metara nadmorske visine. Jedna je to od najpoznatijih vozačkih cesta u Alpama i vlasnica titule druge najviše asfaltirane prometnice u Europi. Tek za 13 metara je viši prijevoj Col de l’Iseran u francuskim Alpama, ali on nije ni približno toliko uzbudljiv, slikovit i zahtjevan za vožnju poput ceste na prijevoju Stelvio s 45 kilometara asfalta i 75 zavoja, računamo li i sjevernu i južnu stranu.
Do podnožja ovog cestovnog remek djela, građenog prema nacrtima inženjera Carla Doneganija od 1820. do 1825., kako bi se tadašnja austrijska pokrajina Lombardija povezala s Carstvom, stigao sam sa sjeverne strane. Tu se nalazi mjesto Trafoi, a u njemu i semafor – dočekalo me zeleno svjetlo, znak da je cesta otvorena za promet. Doduše, drukčije nije niti moglo biti, jer me tijekom cijelog putovanja po Dolomitima pratilo sunčano vrijeme bez oblačka na nebu i temperatura oko 25 stupnjeva Celzijusa. Čak me, kasnije će se pokazati, i na samom prijevoju Stelvio dočekalo neuobičajeno visokih 17 stupnjeva Celzijusa.
Uglavnom, do prijevoja Stelvio krenuo sam se uspinjati oprezno jer zavojiti put obiluje nepreglednim zavojima, zbog čega valja stalno biti na oprezu, jer je cesta dvosmjerna. Iza svakog od 48 zavoja otkrivala mi se nova perspektiva, pa sam se nekoliko puta zaustavio kako bih se u miru divio planinama. Kako sam se uspinjao prema vrhu, šume su prepuštale mjesto pašnjacima, da bi se pred kraj uspona našao okružen goletima, na čijim vrhovima snijega ima i u kolovozu.
Zahtjevan uspon do vrha sa sjeverne strane izgleda zaista nestvarno, odnosno kao “zadivljujućih 24 kilometra asfaltnih špageta u talijanskim Alpama”, kako ga je još 2007. opisao Jeremy Clarkson, legendarni voditelj Top Geara, nakon što je s Richardom Hammondom i Jamesom Mayom prošao prijevoj Stelvio u Lamborghiniju Gallardo Superleggera, Porscheu 911 GT3 RS i Aston Martinu V8 Vantage N24.
Ako ne od ranije, od tada je uspon na Stelvio san svakog ljubitelja automobila. No, serpentinama ovdje vijuga i puno biciklista, kojima je ovaj uspon također svojevrsno svetište. Na najvišem dijelu ceste, naime, stoji ploča s natpisom Cima Coppi m. 2760, kao podsjetnik na Fausta Coppija, legendarnog biciklista, svjetskog prvaka i peterostrukog pobjednika utrke Giro d’Italia, legendarne biciklističke utrke koja upravo ovdje tradicionalno doseže svoju najvišu točku.
Uspeti se na prijevoj pedalirajući veliki je izazov i vozeći se u Daciji Duster s puno pažnje sam se odnosio prema tim gladijatorima na dva kotača, koji do krajnjih granica crpe svoje tijelo na strmom usponu, koji ponegdje ima nagib od 14 posto. Dacia Duster 1.2 TCe 4x4 sa 130 KS ove je izazove prošla jednostavno, u drugoj brzini.
Kada sam nakon puno okretanja volana i šaltanja mjenjačem konačno stigao do vrha, ondje me dočekalo odmorište sa štandovima i ne baš jeftinim suvenirima. Tu sam se počastio s odličnim lokalnim kobasicama posluženima sa senfom i zeljem u ciabatti, a zatim i jakim, pravim talijanskim espressom. Punog želuca lakše sam mogao pridružiti općem ushićenju koje vlada na odmorištu.
Nedaleko je i vidikovac s kojeg se pruža pogled na 3905 metara visoku planinu Ortler, najviši vrh Južnog Tirola. Hodajući do njega malo sam gazio i po snijegu. Kasnije sam se odvezao ne toliko zahtjevnom južnom stranom, ali samo do nedaleke granice sa Švicarskom i prijevoja Umbrail na 2501 metara nadmorske visine. Usput sam obišao memorijal vojnicima iz Prvog svjetskog rata koji podsjeća da je ovo područje, bez obzira na hladnoću, tih ratnih godina bilo doista pakleno.
Napokon, zadovoljan što sam po drugi put imao priliku posjetiti ovo asfaltno veličanstvo na visinama, krenuo sam se spuštati sjevernom padinom, istom onom po kojoj sam se popeo na Stelvio. I ubrzo se uvjerio koliko ova cesta može biti opasna zbog usijanih glava na motociklima ili u automobilima. Na jednom od posljednjih zavoja, naime, dogodila se teška nesreća u kojoj su sudjelovali motociklist i kamper, a da njihov susret nije prošao nimalo bezazleno otkrivao mi je i zvuk elisa spasilačkog helikoptera. Potom sam čuo i sirene vozila hitne pomoći, vatrogasaca i policije, što mi je bio jasan znak da sam u posljednji trenutak izbjegao blokadu ceste i sasvim izgledne sate provedene u koloni.
Na koncu sam posjetio nedaleko jezero Garda. Do njega nisam išao preko poznatog zimskog odmarališta Bormio, jer je taj put pomalo zahtjevan i dugo traje, već autocestom preko grada Trenta, po kojem se i zove cijela regija.
Garda je najveće jezero u Italiji i našim ljudima poznato turističko odredište, barem njegov južni dio zbog nedaleke Verone, Gardalanda i mjesta Sirmione. Sjeverni dio nije toliko popularan, iako i on ima što za ponuditi. Grad Riva del Garda te mjesta Limone i Malcesine, naime, pravi su biseri smješteni uz nebesko plavo jezero i okruženi liticama Dolomita Brenta, koje se strmoglavljuju u jezero.
Posebno me se dojmila šetnja ulicama Rive, gdje sve što vidite ima svoju povijesnu priču. Grad na samom sjeveru jezera utvrđen je još od vremena Rimskog Carstva, a bio je i dio Mletačke Republike. Ulaskom u grad, pak, naći ćete se unutar srednjovjekovnih zidina koje zatvaraju stari grad. Šetajući ulicama prema jezeru doći ćete do tvrđave Rocca, Pretorijanske palače i Aponske kule iz 13. stoljeća. Gradske ulice, međutim, nude tipičan talijanski šušur s kafićima i restoranima, u kojima se može fino jesti i piti po pristojnim cijenama.
I rekreativci ovdje itekako imaju što tražiti. Riva del Garda s obližnjim Arcom smatra se pravim rajem za penjanje. Volite li poglede koji oduzimaju dah zasigurno će vas očarati staza Busatte-Tempesta, doslovno obješena na planinu, a tu su i pješačke staze poput Via dell’amicizia i Fausto Susatti, savršene za ljubitelje planinarenja. Cijelo područje gornjeg dijela jezera okruženog Dolomitima savršeno je i za jedrenje ili kitesurfing, zahvaljujući vjetrovima koji pušu nad jezerom. Nakon svega viđenog zaključio sam kako je ovo zaista sjajno mjesto za obiteljski izlet, tim više jer se tu nalazi i Spiaggia dei Sabbioni, najpoznatija plaža u Rivi del Garda s besplatnim pristupom, igralištem za djecu, barovima, restoranima i tuševima.
Još me se više dojmio gradić Malcesine, slikovito ljetovalište na jezeru Garda. lijepi srednjovjekovni gradić s lukom i s drevnom tvrđavom Scaligero koji uz velike živopisne trgove ima i plažu, pa se nisam propustio rashladiti u jezeru.
Tamo sam stigao turističkim brodićem koji vozi iz Limonea sul Garda, u Italiji poznatog kao gradića s najviše stogodišnjaka po broju stanovnika, koji plijeni mediteranskim ambijentom prepunom oleandera, palmi i maslina.
Tko ima vremena iz Malcesinea se po povoljnoj cijeni može uputiti žičarom na Monte Baldo, planinski greben visok 1760 metara iznad grada, odakle puca neviđen pogled na jezero.
Nakon jezera Garda čekao me put natrag u Zagreb u vjernoj Daciji Duster koja je ovo putovanje odradila s lakoćom i uz potrošnju od svega 6,6 litara, iako izazova u planinama nije nedostajalo. Pogon na sve kotače dodatak je koji sjajno pristaje ovakvoj avanturi.
Ukratko
Sjeverna strana prijevoja Stelvio posebno je zahtjevna za vožnju sa svojih 24 kilometra i čak 48 zavoja. Uspon je poseban izazov za bicikliste
Na prijevoju Stelvio automobilisti, motociklisti i biciklisti nakon adrenalinskog uspona izmjenjuju dojmove ili samo uživaju u fantastičnom pogledu
Uz dva restorana i kafića tu su i štandovi sa suvenirima, koji nisu baš jeftini. No, svatko si tu želi kupiti neku sitnicu za uspomenu, a naš putopisac nije odolio niti finim tirolskim kobasicama
S obzirom da je prijevoj Stelvio velik dio godine zatvoren, u ljetnim mjesecima često bude gužva. Nedaleko je i švicarska granica, kao i Umbrail, najviši prijevoj te zemlje uzdignut na 2501 metar
Podno visokih litica Dolomita na sjeveru jezera Garda smjestio se bajkoviti gradić Riva del Garda koji plijeni šarmom i povijesnom jezgrom sa znamenitostima, poput tvrđave Rocca ili Aponske kule iz 13. stoljeća
Osim u šetnji ulicama Rive, ispijanju espressa i kušanju lokalnih tirolskih delicija, posjetitelji mogu uživati i u planinarenju poviše gradića, te daskanju ili kitesurfingu na jezeru
Još jedan biser na jezeru Garda je Malcesine, lijepi srednjovjekovni gradić s lukom i s drevnom tvrđavom Scaligero, koji osim živopisnim trgovima turiste mami i malim vijugavim uličicama, krcatima kafićima i restoranima
Tko se želi rashladiti u jezeru Garda neće pogriješiti učini li to u Malcesineu, koji ima zgodnu plažicu. Pritom treba platiti parkiranje od umjerenih 1,20 eura po satu
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....