.jpg)
Ogromnom trajektnom mrcinom nakrcanom sa 150 auta i isto toliko kamiona napustili smo zemlju dobrih ljudi, sjajnog whiskyja i još boljeg piva, i preko Irskog mora zaplovili prema Walesu. Dolazak u vrlo prometnu luku Holyhead oraspoložio nas je, jer nas je tamo napokon dočekalo lijepo, sunčano vrijeme. No, i svakom strancu posve nerazumljiv jezik, kojeg mnogi Velšani još uvijek među sobom radije govore od engleskog. Srećom, nerazumljive riječi na putokazima nisu nas previše smetale, jer svi moraju biti dvojezični, pa smo kroz mala ribarska mjestašca bez problema stigli smo do Conwyja, fantastično očuvanog grada-utvrde, davno navodno i utočište brojnih piratskih družina. I, gle čuda, u njemu se baš te nedjelje događao Vikend pirata, pa smo se u društvu kapetana Kuke i društva počastili velškim specijalitetima - pečenom janjetinom i voćnim kolačem bara brith, te dobro namireni odlučili krenuti dalje. Nakon 320 kilometara, odvoženih većinom kroz prekrasnu prirodu velških nacionalnih parkova, predveče smo stigli u čist i uredan, ali iznenađujuće pust Cardiff.
Foto: Ivan Lacković
Zbog nekoliko konferencija koje su se održavale u gradu nismo uspjeli naći pristupačni smještaj, pa smo utučeni otišli bar izvana pogledati Milenijski stadion, istinskog svetišta svih ljubitelja ragbija. No, o slavnim danima velškog sporta broj jedan sve su nam u obližnjem pubu ispričali metalski radnici James i Ryan. Začudo, dosta su znali i o Hrvatskoj, ponajviše zahvaljujući našoj nogometnoj reprezentaciji, ali nažalost i ratu, za koji su na kraju ipak pitali da li je već završio!? Zalijevali smo naš razgovor s tim srdačnim i jednostavnim ljudima pintama jeftine pive, a Ryan nam je savjetovao da smještaj potražimo u obližnjem mjestašcu Chepstow, nedaleko spektakularnog visećeg mosta preko rijeka Severn i Wye, koji spaja Wales s Engleskom. Po tom smo mostu, usput budi rečeno, odvozili jedine kilometre na cijelom putovanju koji su se plaćali, i to tek šaku funti. Već je bila ponoć kad smo u centru Chepstowa pokucali na vrata svratišta The George Hotel. Šetnja u gluho doba noći pustim drevnim uličicama do najbližeg bankomata, u tišini koju razbijaju samo zvuci vlastitih koraka koji odzvanjaju lođama, doista nije ugodan doživljaj. No to je bio tek početak jeze - pospani konobar koji nas je za sobu tražio 35 funti u gotovini upravo je posluživao piće skupini mladih i jako pijanih spodoba, u crno odjevenih sotonista i sotonistica, s podlaktica potpuno izrezanih žiletom i vidljivo tetoviranim pentagramima i drugim simbolima nečastivog, koji su u čudu buljili u nas.
Tu nam je pao totalni mrak na oči, pa smo progutali knedlu i slomljeni od umora pohitali do sobice u potkrovlju, gdje smo dobro zamandalili vrata teškim torbama foto opreme i ostalom prtljagom. Zlu ne trebalo... Od tog gotičkog iskustva puno je ugodnije bilo sljedeći dan piti kavu i doručkovati slatki grah s toastom u centru nedalekog Bristola, kao i za posjet Bathu, gdje smo umjesto ručka platili 30 funti da vidimo terme u kojima su prije 1800 godina Rimljani kupali besplatno. Cijeli Bath učinio nam se više mediteranskim no britanskim, kako zbog arhitekture tako i zbog opuštene atmosfere. Lijepo je i sve ostalo u ovom gradu koji je u georgijanskom dobu postao popularan kao odmaralište s toplicama što je dovelo do velike ekspanzije neoklasicističke arhitekture od plavog Bath kamena u paladijanskom stilu. Svakako se preporuča posjetiti i “Kraljevski polumjesec” iz 1767., zapravo spoj trideset stambenih zgrada u obliku poluprstena sa simetričnom fasadom ukrašenom jonskim stupovima i Pulteneyev most izgrađen po uzoru na most Rialto u Veneciji s brojnim trgovinama. Nakon svega viđenog Ivan i ja smo se složili da je atmosfera u Bathu i zbog arhitekture i svega ostalog više mediternska nego britanska. Možda i zbog činjenice da taj gradić od 80 tisuća stanovnika ima pet kazališta, brojne galerije, tristo hotela 180 pansiona te stotinu restorana i 150 kafića. So french…
Zato je Oxford, naša sljedeća destinacija djelovao nešto strože sa brojnim sveučilištima i mnoštvom studenata na biciklama, dok je Stonehenge u pokrajini Wiltshire na sat vremena vožnje do centra Londona doista bio obavijen mističnom atmosferom baš kako smo i zamišljali. Jedino što je bio nešto manji u stvarnosti nego na fotografijama. I dan danas se lome koplja tko je, zašto, te kolika je to trebala biti muka dovući oko četiri tone teško kamenje iskopano u Walesu na tu, zapravo livadu usred ničega i to još u doba neolitika prije pet tisuća godina. Još pod dojmom tog mitskog druidskog svetišta, sjeli smo u naš vjerni Peugeot 508 RXH, posljednji puta točili dizel (za visokih 16 kuna za litru!) i odjurili prema Folkestoneu, na posljednje noćenje prije prelaska na kontinent Europe. Smještaj smo pronašli na promenadi, u hotelu Carlton, a zašto soba tamo stoje tek 35 funti shvatili smo čim smo ušli u njega. Već na prvi pogled vidjelo se da u njega nije uložen ni peni još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Valjda i zato što tu ne dolaze turisti već tek putnici koji čekaju transport za drugu stranu. Ubrzo su stigla i dva autobusa skromno i demodirano odjevenih, u licu rumenih penzionera s popucalim kapilarama, lošim tetovažama i grubim rukama. No upravo su nam ti bivši radnici neke željezare iz Birminghama i njihove supruge bili odlično društvo za oproštaj s Britanskim otočjem. S tim veselim umirovljenicima ujutro smo zaplovili u Calais, odakle nas je čekalo još okruglo 1500 kilometara do Zagreba, valjda dovoljno da se ponovno naviknemo na vožnju pravom stranom...
Ukratko
Stonehenge naše reportere nije nimalo iznenadio, ali jesu pirati u velškom Conwayu, u kojem su pronašli i The Knight Shop, najveći svjetski dućan replika srednjovjekovnih kostima i vojnih uniformi. Drevne rimske terme i prekrasan grad koji ih okružuje, Autoklubov putopisni dvojac naveo je da Bath složno proglase najljepšim gradom kojeg su posjetili na cijelom putovanju Britanskim otočjem
Najbolje mjesto za kupnju slavnog Oksfordskog rječnika ipak je ono po kojem je nazvan - famozni grad mozgova, krcat sveučilištima i studentima koji svud jure na biciklima
U navečer pustim ulicama i pubovima Cardiff naši reporteri pronašli su tek dva metalca u dresovima velške ragbi reprezentacije, koju su pratili i na turnir u Novom Zelandu. Iz slavne crvene telefonske govornice u redakciju je javljeno da udobni i prostrani luksuzni crossover 508 RXH vrlo ležerno prolazi i svoj prvi maraton
Obale Walesa prepune su supermodernih vjetroelektrana, ali i prastarih, odlično očuvanih dvoraca i crkava, te pitoresknih uvala i luka prepunih drevnih drvenih ribarskih brodova i jedrenjaka. Na krajnjem zapadu Engleske turiste najviše oduševljava hotelima, pubovima i festivalima krcati Bristol, a na istoku, nedaleko luke Eastburne, prekrasni srednjovjekovni dvorac Bodiam
Prije prelasku iz Engleske na kontinenatalni dio Europe važno je samo jedno: uvijek na vrijeme odabrati pravu stranu...