Tri puta u jednom danu. Toliko me puta policija zaustavila u Renault Rafaleu, dok sam se probijao ulicama Monaka. I to ne zato da bi razgledali novi, najprestižniji model francuskog proizvođača, u kojem sam nakon deset sati vožnje iz Zagreba stigao ravno pred legendarni Café de Paris, nego da bih dobio jezikovu juhu.
U Kneževini, poznatoj po glamuru i prestižu, ali danas toliko zagušenoj automobilima i gradilištima da jedva negdje možete stati pored ceste, vožnja je avantura sama po sebi, a poželite li pritom još fotografirati automobil na poznatijim lokacijama, kaos je zagarantiran. Kao i razgovor s policijom.
Prvo me iz marine otpravio policajac na motociklu. Ubrzo potom stiglo je i drugo upozorenje, kad sam samo stao malo sa stran i pokušao namjestiti navigaciju jer takav tip zaustavljanja, objasnio mi je policajac, u Monacu jednostavno ne postoji. Treći susret zbio se kad sam, prilično ambiciozno, pokušao stati ispred Café de Paris i kasina kako bih snimio koju fotografiju. Ruke policajca u zraku bile su jasna poruka - “Ni slučajno, vozi!”
Ipak, unatoč tri intervencije, nisam dobio niti jednu kaznu. Policajci su me pristojno uputili u to da je grad u prometnom kolapsu, većem nego inače, zbog velikog ljetnog konjičkog događaja u marini. I zatim redom komplimentirali na izboru automobila. Nema sumnje da mi je tako pokoji euro u novčaniku spasio sam Rafale, kojega je doista bilo teško ignorirati.
U mat plavoj boji, ušminkan tamnim 20-colnim naplatcima, mišićav i samouvjeren, savršeno se uklopio u raskošnu kulisu Kneževine u kojoj svaki ugao vrvi Ferrarijima, Bentleyjima, a nađe se i totalne egzotike poput Paganija. Na minutu su mi čak i dopustili fotografiranje - u gradu/državi u kojoj su inače postavljena jasna pravila igre.
Za upravljačem “nacionalnog blaga na četiri kotača” dobro sam prošao možda i zato što je upravo Renault Rafale jedan od službenih protokolarnih automobila Emmanuela Macrona. Moj, doduše, nije imao bljeskalice, ali sam u marini i ispred kasina, usred ljeta na 35 stupnjeva, svejedno uspio uhvatiti nekoliko fotografija, uz dosta znoja i još više strpljenja.
No, primjetno je da gradske vlasti svim silama žele zauzdati samovoljnu vozača, i to s razlogom. Nakon nekoliko teških nesreća, poput one Ferrarija sa zagrebačkim registracijama u glasovitom tunelu Louis II ispod hotela Fairmont u prosincu 2024., odlučili su stati na kraj jurnjavi i poziranju u unajmljenim jurilicama, što je mnogima jedini razlog dolaska.
Rafale se pokazao izvrsnim suputnikom. Iz Zagreba do Monte Carla, primjerice, stigao sam bez dopune spremnika goriva. Kombinacija benzina i baterije omogućila mi je vožnju od gotovo 1000 kilometara, baš kako Renault i jamči.
Nakon dana punog uzbuđenja, otišao sam do hotela. Nije jeftino, ali u srcu sezone, uz pravovremenu rezervaciju, može se pronaći pristojan smještaj za oko 150 eura - sasvim dovoljno za putnika namjernika s fotoaparatom i kratkom misijom u Kneževini. Ono što se nudilo kao “last minute” ponuda, nije bilo jeftinije od 400 eura...
Put me zatim odveo prema jednoj od najljepših i najpoznatijih cesta na cijeloj Azurnoj obali - Corniche. U stvari, čak tri Cornichea - Basse, Moyenne i Grande - vijugaju iznad mora poput kamenih traka, svaka sa svojom poviješću, a sve zajedno nastale su još u 19. stoljeću kao strateške prometnice koje su francuski inženjeri urezali u litice kako bi povezali Nicu, Èze i Monte Carlo, premda su Grand Corniche gradili još stari Rimljani.
Za vozača je Corniche istodobno iskušenje i nagrada - uski zavoji, duboki pogledi prema Mediteranu i stalna potreba da savladaš poriv za brzinom. Tu se Rafale pokazao u svom najboljem izdanju. Hibridni sklop s 300 KS, potpomognut snažnim električnim momentom pri niskim okretajima, lako je držao ritam serpentina, a podvozje ugodno prigušivalo neravnine stare Napoleonove ceste.
No, Corniche nije samo vozački užitak, to je i povijesni vremeplov. Grande Corniche, na kojem sam proveo većinu vremena, izgrađen je početkom 19. stoljeća po Napoleonovu nalogu, na tragu starog rimskog puta Via Julia Augusta. Svaki zavoj tu otvara kadar koji izgleda kao filmska scena: redaju se stijene, maslinici, žućkasti kameni zidovi i nebo koje se neprekidno prelijeva u more.
Kakvo god, međutim, bilo okruženje, jedna stvar kod plug-in hibrida ostaje ista - kad se baterija isprazni, benzinski motor preuzima cijeli teret. A vožnja uzbrdo, kroz beskrajne zavoje i bez regeneracije u takvoj situaciji ima itekakvu cijenu. Kad sam primijetio da se potrošnja penje na desetak litara, znao sam da bi bilo pametno potražiti punionicu i barem kratko dopuniti bateriju kako bi električni dio sustava ponovno mogao uskočiti u vožnji.
Na Cornicheu, međutim, punionica baš i nema na svakom uglu. Renaultova navigacija mi je ponudila tri opcije - jednu pri dnu Moyenne Cornichea, jednu u Èze-sur-Meru i treću u La Turbieju. Izabrao sam onu najbližu ruti prema selu i, srećom, bila je slobodna. Nakon tih dvadesetak minuta dopune baterije strujom uspio sam ponovno spustiti potrošnju na normalnije vrijednosti i ponovno vratiti onu ugodnu tišinu koju nudi električni dio pogona.
Kad se hibridni sklop ponovno probudio, vožnja je postala upravo onakva kakvu sam priželjkivao - glatka, snažna i samouvjerena. Rafaleova masa se dobro nosila s ritmom Cornichea, a fino uštiman ovjes i precizno upravljanje pokazali su koliko je Renault osjetno napredovao u nastupu na cesti.
Istodobno, panoramski stakleni krov pretvarao je svaki pogled prema moru u širokokutnu razglednicu. Iako je ovo automobil koji se vozi tiho i opušteno, na izlasku iz zavoja jasno se osjeti integrirani električni potisak - onaj trenutak kad 300 KS djeluju kao da se otvara veliki ventil snage.
Vožnja prema La Turbieju dio je rute koji uvijek oduzima dah. Srednjovjekovni gradić, skriven visoko iznad Monaka, čuva jedan od najvažnijih rimskih spomenika na Azurnoj obali, a to je Trophée d’Auguste, monumentalni trofej koji je car August dao izgraditi u čast pobjede nad alpskim plemenima. Stajati danas ispred njega znači gledati u više od dvije tisuće godina povijesti, a ujedno i razumjeti zašto se ovo mjesto naziva terasom Europe. Vidik se, naime, pruža sve do Italije.
Parkirao sam se u uskoj ulici podno starog grada. Pokazalo se da je Rafale, usprkos dojmljivoj pojavi, zauzimao manje prostora nego što biste očekivali. Prošetao sam kroz kamene prolaze, do vidikovca s kojeg se Monte Carlo čini poput makete, a jahte u njegovoj luci poput bijelih igraćih kocaka.
S vrha La Turbieja pogled mi je potom pao na Èze, jedno od najfotografiranijih drevnih sela na svijetu, srednjovjekovnu tvrđavu koja priljubljena uz stijenu kao da prkosi gravitaciji. Mnogi ga smatraju najromantičnijim mjestom na cijeloj obali, no unatoč reputaciji i cijenama koje znaju otići u nebo, Èze i dalje nudi mjesta na kojima se može pristojno pojesti. Odabrao sam restoran koji nije najskuplji, a k tome ima terasu s pogledom vrijednog svake minute vožnje. Na kamenim ulicama, okruženima poviješću i biljkama egzotičnog vrta Jardin Exotique, večera se ovdje pretvorila u mali ritual. Plavo nebo polako se gasilo, a more se presijavalo kao tekuće staklo daleko ispod mene.
Tamo, u tihoj večeri Èzea, Rafale je djelovao kao savršen kontrast - moderna, tehnološki napredna silueta parkirana uz srednjovjekovne zidine. Ispod panoramskog staklenog krova koji se proteže gotovo cijelom dužinom, atmosfera je bila jednako ugodna kao na terasi restorana. Sustav masaže sjedala, digitalna instrumentna ploča i tihi rad hibrida podsjetili su me zašto je ovaj Renault najbolji u ponudi - to je automobil koji se u stanju uklopiti u svijet superluksuza.
Kad sam se kasnije vraćao preko Grande Cornichea, sada okupanog narančastim svjetlom zalaska sunca, postalo mi je jasno da je prvi dio pustolovine završio upravo onako kako treba. Rafale ne samo da se dobro snašao u mondenom ambijentu, nego je u njemu djelovao prirodno, gotovo diplomatski - baš kao i u garaži francuskog predsjednika. I u Kneževini, i iznad nje, i na starim rimskim putovima, ovaj najprestižniji Renault pokazao se kao izvrstan suputnik po Azurnoj obali.
Prvi dio avanture tako je završio uspješno, a najbolji, ali i najskuplji Renault današnjice pokazao se kao nimalo potkapacitiran izbor za svjetski razvikano utočište bogataša gdje se povijest, vrhunski luksuz, ulice krcate skupocjenim automobilima, a more krcato ogromnim, glamuroznim jahtama susreću na svakom koraku.
Ukratko
Utočište bogatih na Azurnoj obali stalno je veliko gradilište, no kneževina Monako i dalje zrači svojim poznatim glamurom, začinjenim skupocjenim jahtama u luci i skupim automobilima na ulicama
Naš putopisac u mondeni je Monte Carlo stigao kako i priliči, u najprestižnijem Renaultu na tržištu. Zahvaljujući moćnom, ali štedljivom plug-in hibridu do luke Port Hercule iz Zagreba je stigao bez dopune goriva
Impresivna zgrada Oceanografskog muzeja smještena je na litici iznad mora, a ako vas sreća posluži u Casinu de Monte Carlo možete se u blizini počastiti Ferrarijem ili luksuznom jahtom
Anorep I je mala žuta podmornica izrađena 1966., a koristio ju je poznati moreplovac Jacques-Yves Cousteau
U Monte Carlu vrijeme kao da je stalo, jer je upravo bogataška dokolica ovdje u tom blještavom ambijentu glavni lokalni “sport”
Skulptura Williama Grover-Williamsa u Bugattiju Type 35 postavljena je u čast pobjednika prvog Grand Prixa u Monaku održanog 1929.
Prinčevu gardu ili Compagnie des Carabiniers du Prince turisti mogu vidjeti ispred ulaza u rezidenciju obitelji Grimaldi
Naš putopisac nije samo uživao u uzvišenosti Monaca i kneževe palače, već se počastio i vožnjom po poznatom F1 zavoju Fairmont Hairpin. Renault Rafale uspio je fotografirati i na glasovitom Place du Casino
Srednjovjekovni gradići Eze i La Turbie poviše Monaka ljepotom oduzimaju dah, baš kao i pogled s ceste Grande Corniche na Monte Carlo, Saint-Jean-Cap-Ferrat i Azurno more
La Turbie će turiste osvojiti jedinstvenom atmosferom, šarmantnim kafićima, trgovinama rukotvorinama te bujnom mediteranskom vegetacijom. U Ezeu se nalazi Fragonard, poznata tvornica i muzej parfema
Kod La Turbiea se nalazi Trophée d’Auguste, ostaci antičkog rimskog spomenika iz I. stoljeća prije Krista, koji je bio posvećen caru Augustu i podignut u čast pobjede nad alpskim plemenima
Èze je jedno od najfotografiranijih starih sela na svijetu. I to s razlogom... Djeluje kao da prkosi gravitaciji, sa srednjovjekovnom tvrđavom priljubljenom uz stijenu
Obala Kneževine promatrana s okolnih uzvisina uvijek je opuštajući prizor, posebno za lijepih ljetnih dana
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....