Kasno ljeto je idealno vrijeme za city break, za kratki bijeg od stresne svakodnevice u neki opušteniji ambijent, posebno sada u vrijeme kada su već "na treptaj oka" pred nama dosadni jesenji sivi dani koji će zamijeniti obilne zrake sunca. Odlučio sam se zato uputiti u Gornju Austriju, u šarmantni Salzburg smješten u sjeverozapadnom dijelu zemlje, svojevrsnom središtu ljupkog planinskog kraja Salzkammergut koji se prostire uz sjeverni dio Istočnih Alpa s bezbrojnim zelenim proplancima i glacijalnim jezerima.
Zvuči sjajno za istinski vikend "punjenje baterija", priznat ćete. A Salzburg, ponajviše poznat kao rodni grad čuvenog skladatelja Wolfganga Amadeusa Mozarta i dom za tek 150.000 žitelja, toliko toga obećava posjetitelju, a od Zagreba ga dijeli tek 420 kilometara na ruti preko Ljubljane i Villacha, razdaljina koju sam u idealnim uvjetima prešao za pet sati s odmorom.
Na putovanje sam se uputio u ove godine lansiranom novom SUV modelu Renault Symbioz s modernim i dokazano ekonomičnim hibridnim pogonom 1.6 E-Tech sa 145 KS i 250 Nm, što je sasvim pristojna mjera za jedan istinski obiteljski SUV koji predstavlja svojevrsnu produženu varijantu manjeg modela Captur s kojim dijeli platformu, ali ima znatno veći prtljažnik - od 492 do 642 litre, ovisno o poziciji klizne stražnje klupe.
Nije to prezahtjevna dionica kao što zna biti zimi u planinskom dijelu iza Tauerna, a osim dviju vinjeta, slovenske i austrijske (16 i 12,40 eura), trošak puta su i tuneli Karavanke i Tauern u Austriji (8,8 eura i 13,5 eura u jednom smjeru). Na kraju ostaje pitanje troška goriva, a tu sam sjajno prošao.
Jer, što se prosječne potrošnje tiče, prema Renaultu ona iznosi 4,3 litre benzina na 100 kilometara, no o postignutim vrijednostima potrošnje na putu, na kraju teksta. Tih pet sati do cilja prošao sam gotovo i ne osjetivši put jer je Symbioz koncipiran tako da stremi smirenijem tempu s puno komocije i velikim udjelom vožnje samo na struju, a ne jurcanju: idealno za putovanje. Lepeza sigurnosnih sustava broji njih čak 29, tu je i infotainment sustav Open R-Link s ekranom dijagonale 26,5 centimetara, koji, uz zabavne i korisne sadržaje, nudi i Google usluge s više od 50 aplikacija iz trgovine Google Play. Navigacija je, recimo, savršena.
Premda se Salzburg smatra nešto skupljim gradom za prosječnog turista, pronašao sam povoljan, a udoban smještaj u starom gradu na samom početku povijesne trgovačke ulice Linzergasse s desne strane rijeke Salzach u podnožju brda Kapuzinerberg u kojem se nalazi velika garaža (14 eura, 24 sata). Idealno! Noćenje u sjajnom hotelčiću Krone 1512 u pješačkoj zoni stajalo je 130 eura za noć, što je pristupačno s obzirom na savršenu lokaciju. Idućeg jutra bio sam spreman za istraživanje, a ulica puna šetača i gradskog šušura te krcatih terasa kafića mjesto je baš na kakvom volim popiti prvi espresso.
Nakon toga vrlo sam brzo shvatio kako je većina gradskih atrakcija na pet do najviše 15 minuta šetnje, međutim, da biste potpuno osjetili sve što Salzburg pruža, valja ostati barem tri dana ako uključite i nekoliko izleta izvan grada jer ima itekako puno toga za vidjeti i naučiti, a i lokalna gastro ponuda je izuzetno bogata.
Dok sam se za lijepog sunčanog dana, koji nije mogao biti bolji za laganu šetnju, spustio prema obližnjem Gradskom mostu do rijeke Salzach koja presijeca grad, osjetio sam ono po što sam došao - baš "laganini" opuštenu vibru. Žurba ovdje ne postoji, sve se odvija uzvišeno polako, onako aristokratski, a gdje god pogledaš ili kreneš, cijeli grad djeluje monumentalno i sačuvano, baš poput jednog velikog muzeja na otvorenom.
Dobra je stvar izvaditi "Salzburg Card" pomoću koje možete praktično istražiti grad i dobiti ulaz u sve turističke atrakcije i muzeje. Za 24 sata stoji 28 eura za odraslu osobu, a javni je prijevoz besplatan. Trolejbusne linije su brze i točne i možete lako s jednog dijela na drugi dio grada.
Najbolje se grad vidi sa zidina tvrđave Hohensalzburg za koju kažu da je riječ o najvećoj potpuno očuvanoj utvrdi u Srednjoj Europi, ali se do tog impresivnog golemog povijesnog zdanja nisam uputio pješice, dosta strmim putem, već uspinjačom koja vozi tek pola minute iz podnožja do zidina za 14,5 eura, ali je u cijenu uključen i posjet nekolicini muzejskih izložbi.
Nakon obilaska predahnuo sam u restoranu Festung s terasom na zidinama gdje sam se okrijepio od svih lokalnih jela, fantastičnim gulašom sa semel knedlom s nesmetanim pogledom na grad i okolne planinske vrhunce. U tom trenutku mi je punog želuca razina stresa dosegnula nulu pa sam tako zadovoljno samo guštao na suncu i alpskom povjetarcu smišljajući red kojim ću obići iduće atrakcije.
Prvo sam se spustio u nezaobilazni DomQuartier gdje kad dođeš ne možeš, a ne biti oduševljen veličinom muzejskog kompleksa koji i danas podsjeća na bogatstvo i moć nekadašnje crkvene i političke elite salzburških kneževa-nadbiskupa, gdje Rezidencija, Salzburška katedrala i Benediktinska opatija sv. Petra čine barokno središte grada. Kuriozitet: u kompleksu se nalazi i najstariji restoran na svijetu St. Peter u kojem hranu poslužuju još od 803. godine, koji je prvotno bio vinski podrum, a danas elegantni restoran.
U blizini je i Alter Markt gdje se nalazi Cafe Konditorei Fürst koji jedini izrađuje originalne Mozart kuglice pa odmah krećem do glavne gradske žile kucavice Getreidegasse, vjerojatno najpoznatije povijesne uličice Salzburga koja je uska s visokim redovima zgrada i s brojnim cehovskim natpisima od kovanog željeza iznad starih, ali i novih trgovina. Zajedno s brojnim pasažima i dvorištima i danas nudi nedirnutu sliku tipičnog srednjovjekovnog gradića. U istoj ulici na broju 9 nalazi se i Mozartova rodna kuća gdje je 1756. godine rođen čuveni skladatelj, a danas je muzej u kojem možete pogledati stare dokumente i pisma, ali i njegovu violinu te klavikord.
Samo mi nije bilo jasno zašto je u istoj kući u prizemlju otvorena samoposluga Spar, to mi je djelovalo kao "šaka u oko". Zato iznenađenja nije bilo u dvorcu i vrtovima Mirabell sa zapadne strane rijeke. Prešavši pješački most Marko-Feingold-Steg s kojeg puca sjajan pogled na vizuru starog grada, šetnja na toplom proljetnom suncu kompleksom s vrtovima gdje je sniman film “Moje pjesme, moji snovi” bilo je istinsko opuštajuće iskustvo.
Za ljubitelje slatkih delicija u blizini je i hotel Sacher gdje se može uživati u originalnoj Sacher torti, međutim u Salzburgu su ipak popularnije prozračne, pjenaste salzburške noklice - Salzburger Nockerln koje nude mnogi restorani za dvadesetak eura, a porcije su dovoljne za tri do četiri osobe. Ja sam se odlučio završiti dan posjetom jednoj od nekoliko kultnih gradskih pivovara, koje datiraju duboko u prošlost kao finale u ovom začuđujućem gradu.
Pivnica Augustiner smještena je u zaštićenom povijesnom zdanju nekadašnjeg augustinskog samostana, a od 1621. godine proizvodi se pivo od najbolje lokalne vode, slada i hmelja prema tradicionalnim receptima, do danas. Poslužuje se isključivo u glinenim kriglama i fantastično je pitko. Cijene su umjerene - "malo" pivo stoji 3,60 eura, a veliko od litre 7 eura, a kao i na drugim brojnim mjestima u gradu s osobljem možete razgovarati hrvatski, srpski, makedonski ili bosanski. U gradu radi jako puno tzv. "naših ljudi" baš kao i u puno drugih austrijskih gradova i mjesta.
Idućeg dana sam posjetio dvorac Hellbrunn na jugu Salzburga koji je još jedna od atrakcija Mozartova grada s vrtovima i fontanama, a s obzirom na to da je ovo područje poznato po rudarenju soli po čemu je grad i dobio ime (grad soli), odlučio sam se odvesti do jedan sat udaljenog jezera i istoimenog sela Hallstatt koje je kompletno pod zaštitom UNESCO-a od 1997. godine i po mnogima najljepše selo u Austriji, onako stiješnjeno uz jezero s malim trgom, crkvicom i grobljem; u njemu i danas stanuje 800 stanovnika.
A tragovi naselja ovdje su poznati već 7000 godina, što i ne čudi zahvaljujući soli koja je pronađena u planini visoko iznad grada gdje je danas rudnik, i to najstariji na svijetu. Do njega danas možete uspinjačom iz podnožja koja vozi 15 minuta do ulaza u rudnik soli (43 eura za uspinjaču i ulaznicu) u kojem vas očekuje prava avantura u tunelima. U Hallstattu možete provesti jedan cijeli dan, u blizini je i vidikovac, a postoje i ture brodom po jezeru, dok je na meniju glavna zvijezda - pastrva, ako ste siti pohane piletine i gulaša.
Napokon, put u Zagreb nazad me vodio preko Graza i ukupno 920 prijeđenih kilometara, a s obzirom na to da nisam postigao prosječnu potrošnju od tvorničkih 4,3 litre, već još uvijek fantastičnih 4,8 litara, ne samo zbog super stroge austrijske policije s kojom je bolje ne imati posla, ponovno sam točio tek iza Maribora oko 100 kilometara prije Zagreba, u trenutku kad se upalila lampica rezerve, što znači da sam s malo više od 40 litara benzina prešao oko 830 kilometara što me stajalo 60 eura. Renault Symbioz E-Tech se pokazao pravom komotnom putnom krstaricom za putovanja i dokaz je da - za dizelom uz ovakvu tehnologiju više zaista ne treba žaliti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....