PUTOPIS

Škodom Enyaq po Hrvatskoj: U prvim danima jeseni Lika se pretvara u čarobnu ljepoticu

Velebit je moćan i zagonetan, ponekad sirov i nemilosrdan, a ponekad darežljiv i ugodan

Matija Djanješić

 CROPIX

Negdje na pola puta između Sv. Jurja i Otočca smjestilo se Krasno. Sa svojih četrnaest raštrkanih zaselaka koji nose nazive po prezimenima ljudi koji ovdje žive, Krasno je jedno od naših najvećih planinskih naselja smješteno u slikovitoj dolini okruženoj visokim šumovitim i strmim vrhovima Velebita. Najduža Hrvatska planina što se poput bedema 145 km proteže uz obalu Jadranskog mora od Vratnika ponad Senja do kanjona Zrmanje, u sjevernom dijelu dovoljno je široka da udomi dolinu koja na prvi pogled opčarava svojim pitomim izgledom.

image

Matija Djanješić

CROPIX

No, to je tek jedna od ljepota koju pruža Park prirode Velebit sa svojih 2270 četvornih kilometara ispunjenih bezbrojnim krševitim grebenima, ponikvama, kukovima, gorskim hrptovima, visovima i dolinama. Najveće i najsloženije zaštićeno područje još 1978. uvršteno u mrežu međunarodnih rezervata biosfere pod zaštitom UNESCO-a, a Krasno je dio sjevernog Velebita koji se diči najmlađim, osmim po redu Nacionalnim parkom u Hrvatskoj utemeljenim 1999. i idealno odredište za sve koji prednost daju odmoru i rekreaciji u netaknutoj prirodi uz osjećaj iskonske divljine.

image

Matija Djanješić

CROPIX

Iz Rijeke smo put Sv. Jurja krenuli magistralom punih baterija na koje 70-ak kilometara nije ostavilo posebnog traga. Poluge iza upravljača koje se kod modela s klasičnim motorima koriste za izmjenu stupnje prijenosa DSG mjenjača, u Škodi Enyaq dobile su novu ulogu i služe za reguliranje regeneracije baterija u 3 stupnja. Lijevom se pojačava efekt kočenja motorom koji skidanjem noge s gasa postaje generator i puni bateriju, a desnom smanjuje.

image

Matija Djanješić

CROPIX

Osim što povoljnu utječe na potrošnju i povećava doseg, igra s polugama postaje i zabavna, posebice na zavojitom dijelu od Senja do Sv. Jurja, cesti čiju je prvu trasu između 1783. i 1786. sagradio Filip Vukasović, podmaršal po čijim su projektima izgrađena veća skladišta i rekonstruirana lučka postrojenja u Senju.

image

Matija Djanješić

CROPIX

Puno pogubniji za bateriju pokazao se strmi uspon do prijevoja iznad Oltara koji premašuje 1000 metara nadmorske visine. Put dug tek malo više od 15 km uzeo nam je preko 30 posto autonomije, ali nismo se zabrinjavali. Premda u Krasnom nema javne punionice, u hitnim slučajevima u susret će izaći ljubazni djelatnici Nacionalnog parka koji pored stare upravne zgrade imaju punionicu za svoja vozila. No, naša je baterija bila još dovoljno puna, a Kuća Velebita bila je na samo korak.

image

Matija Djanješić

CROPIX

Moderan i zanimljiv centar za posjetitelje Nacionalnog parka Sjeverni Velebit koji u svom postavu na četiri etaže i nekoliko tematskih cjelina nudi upoznavanje s prirodnim ljepotama, poviješću, kulturnom baštinom, ali i tajnama Velebita posebno spiljama i jamama. Na trenutak će te u njoj postati i speleolog, ali i svim svojim osjetilima doživjeti Velebit u malom. Uz to Kuća Velebita je i informacijski centar u kojem će vas rado uputiti na jednu od 30 planinarskih staza, predložiti onu najpogodniju za vašu formu i želje, ali i pomoći u potrazi za smještajem, izvornom hranom i svime što je potrebno za ugodan boravak.

image

Matija Djanješić

CROPIX

Dok napuštamo dolinu koja je posljednjih godina postala poznata po sirevima i ekološki uzgojenom povrću, penjemo se prema Marijanskom svetištu koji godišnje obiđe oko 100.000 ljudi, odakle puca predivan pogleda na Krasno i okolne planine. Novo odredište je Kuterevo. Za turskih vremena, selo u uskoj velebitskoj dolini bilo je raseljeno, a od novog ga između ostalog štiti i utočište za mlade medvjede. Sklonište za dlakave siročiće prema riječima njegova voditelja Ivana Crnkovića nastalo je 1978., a do sada su njegove usluge koristila 22 medvjeda.

image

Matija Djanješić

CROPIX

Pored zaštite medvjeđeg staništa, cilj mu je promicati održivo življenje i tradicije lokalne planinske zajednice, a dio programa je i edukacija posjetitelja. Kuterevo je 2005. postala Volonterska postaja s ciljem potpore projektu i razvoju lokalne zajednice.

- Hranjenje životinja je samo dio posla kojim se bavimo u Kuterevu, Puno je više posla s posjetiteljima, ali i održavanjem azila, popravcima, bojanjem, izradom suvenira, govori nam Sofia iz Berlina, a razgovor se ubacuje i Tara iz Kolne od koje saznajemo da je u azilu trenutno 9 medvjeda, 4 manja i 5 velikih. - Druge životinje, poput gusaka, vijetnamskih svinja i ponija su tu jer ih njihovi vlasnici nisu mogli uzdržavati. Konkretno, konji su došli iz Splita nakon zatvaranja zoološkog vrta, a ostale životinje su iz okolice.

image

Matija Djanješić

CROPIX

Uz uobičajene motive (pomaganje, učenje kulture i jezika…), obije djevojke volontiranje u Kuterevu izabrale su i zbog načina života koje azil promiče. Upotrijebile su englesku riječ frugal što bi u prijevodu značilo štedljiv i skroman, ili bolje rečeno život u kojem se ne namiču dobra, u kojem si zadovoljan s malim, onim što je dovoljno za život.

Blaga, ali stalna kosinu do Otočca dobro nam je došao za nadopunu baterija i premda smo u središtu grada koji se spominje i na Bašćanskoj ploči, pronašli punionici, nismo je koristili. Umjesto baterija odlučili smo napuniti želuce i odlučili poslušati savjet slučajnog prolaznika i potražili bistro Ribič. – Vidjet će te ispred puno parkiranih auta, a to vam je znak da se tamo dobro jede, bila je posljednja uputa koju smo čuli. Koji minut kasnije bili smo za stolom, na drvenim klupama listali jelovnik na kojem se nudila pastrve iz Gacke na bezbroj načina, ali i pole sa zeljem i sirom.

Nova destinacija bio je Pećinski park Grabovača nedaleko Perušića. Jedini pećinski park u Europi na relativnoj maloj površini od nepunih 6 četvornih kilometara skriva osam špilja i jednu jamu, a posjetiteljima je uz stručno vodstvo dostupna tek jedna, Samograd. Ostale, kao i brojni drugi speleološki objekti, predmet su ispitivanja stručnjaka.

image

Matija Djanješić

CROPIX

- Nedavno smo imali simpozij koji je privukao 60 speleologa iz cijelog svijeta, ali sve je više turista i posjetitelja koji nam dolaze u posjetu. Ovog ljeta bilo je više stranih nego domaćih. Puno posla, ali zadovoljni smo, govori nam Ivana koju smo zatekli na ulazu i otkriva dodatne sadržaje poput poučnih staza, vidikovaca, dječjeg igrališta s Panovim labirintom, Hobitskim kućicama, jezercima i malim vrtom u Park. Ivana je ujedno i jedan od stručnih vodiča za obilazak špilje Samograd koja se prvi put u literaturi spominje 1835., a koncem 19 stoljeća započeli su i istraživanja. No, od 2006. kada je ustanovljena Javna ustanova, briga o špiljama dignuta je na viši nivo, a dodatni poticaj stigao je koncem 2019. kada je šire područje Parka skupština Ličko-senjske županije proglasila zaštićenim u kategoriji značajni krajobraz.

image

Matija Djanješić

CROPIX

Za kraj potegnuli smo do Smiljana, rodnog mjesta čovjeka čiji je briljantni um promijenio svijet omogućivši nam brojna tehnološka rješenja koja danas koristimo (od mobitela do električnog motora u našoj Škodi) ili će tek doći u uporabu. Od 2006. kada je otvoren, Memorijalni centar Nikola Tesla postao je nezaobilazna točka i jedan od razloga za dolazaka u Liku koja je do kraja kolovoza ove godine premašila broj ukupnih noćenja iz 2020.

image

Matija Djanješić

CROPIX

Pandemije i mjere koje je prate, malo su otežali rad centra, ali istodobno i postali razlogom za dolazak nekih novih posjetitelja koji ostaju nekoliko dana, umjesto dva tri sata potrebna za obilazak Centra.

image

Matija Djanješić

CROPIX

Učinak je to i objedinjene sezonske ulaznice nastale na inicijativu uprave Plitvičkih jezera kojom se puno povoljnije (350 kn umjesto 630) može obići osam Ličkih bisera prirode, ali i Memorijalni centar Nikola Tesla.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. rujan 2022 14:04