Vožnja hibrida i dizelaša dva su različita načina za štednju goriva. Svaki nudi svoje posebnosti, ali ono što im je zajedničko jest da su na kraju ekonomičniji izbor od benzinaca. Dok dizelaši izvrsno funkcioniraju na autocestama gdje se rade velike kilometraže, hibridi se ističu u gradu i na kraćim putovanjima.
Koje su njihove prednosti, nedostaci i kada se svaka vožnja zaista isplati? Prije desetak godina ili malo više, dizelaši su bili očit izbor za većinu vozača. Nudili su nisku potrošnju, dug vijek trajanja i povoljne cijene goriva. No, s vremenom se situacija preokrenula. Stroži standardi emisija, rastući troškovi održavanja i ograničenja u gradovima smanjili su njihovu privlačnost. Naprotiv, hibridni pogoni pronašli su svoje mjesto kao srednji put između benzinskih i električnih vozila.
Danas odluka nije tako jasna i zahtijeva više razmišljanja. Najveća snaga dizelaša su duga putovanja, odnosno autoceste. S mekšom nogom na gasu, pri putnoj brzini između 120 i 130 km/h, prosječni dizelaš trošit će vam između 4 i 5 litara na 100 prijeđenih kilometara.
Na otvorenoj cesti situacija je još bolja. Tu se potrošnja lako spušta ispod 4 l/100 km. Dizelaši tako imaju smisla ako radite više od 20 tisuća kilometara godišnje. Nedostaci dizelaša su skuplji servisi. Moderni dizelaši imaju komplicirane sustave ubrizgavanja, turbopunjače i filtre čestica dizela (DPF) koji zahtijevaju specifične uvjete.
Kratka gradska putovanja nisu prikladna za njih i mogu dovesti do skupih popravaka. Osim toga, mnogi europski gradovi imaju ograničenja ulaska u centre gradova za starije dizelaše, što dodatno smanjuje njihovu praktičnost. Hibridi kombiniraju motor s unutarnjim izgaranjem s elektromotorom i baterijom koja se puni tijekom vožnje.
Najveću prednost donose u gradskom prometu. Elektromotor može podnijeti kretanje i male brzine, što dramatično smanjuje potrošnju. Pri mirnoj vožnji, hibrid može potrošiti manje od 5 litara benzina u gradu, a istovremeno štedi energiju kočenjem zahvaljujući rekuperaciji. Osim toga, hibridi su pouzdaniji na kratkim rutama, gdje bi dizel patio. Nemaju DPF koji bi se začepio, a motor radi optimalnim brzinama. Za vozače koji voze 10-30 km dnevno, hibrid je očito povoljniji izbor.
Plug-in hibridi (PHEV) podižu hibridni koncept na višu razinu jer imaju veću bateriju koja im omogućuje putovanje čak i do 100 km isključivo na struju, kod novijih modela. Svoje svakodnevno putovanje na posao možete obavljati bez motora s unutarnjim izgaranjem, ali na duljim putovanjima imate na raspolaganju benzin, tako da se ne morate brinuti o dosegu.
Nedostatak je viša cijena i potreba za redovitim punjenjem. Međutim, ako se pravilno pune, mogu biti vrlo ekonomični i imaju smisla, posebno za vozače s kućnim ili poslovnim zidnim punjačima. Hibridi su ekološki prihvatljiviji, posebno u gradovima gdje proizvode manje emisija i nisu podložni zabranama prometa poput starijih dizelaša.
Osim toga, proizvođači automobila ulažu velika sredstva u elektrifikaciju, pa asortiman hibrida raste, dok se dizel postupno potiskuje iz manjih modela. Međutim, to ne znači kraj dizela; on će ostati u komercijalnim vozilima i velikim SUV-ima još godinama, ali za prosječnog vozača hibridi se sve više čine boljim izborom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....