Vlasnici desetak i više godina starih automobila koji su načeti zubom vremena i korozijom često se odlučuju na zaštitu poda bitumenom. Dakako, na tehničkom i najmanja rupica u karoseriji znači pad.
Generalno, zaštita podvozja od štetnog djelovanja vanjskih utjecaja koji mogu rezultirati pojavom korozije i drugim oštećenjima u većini se slučajeva ne obavlja preventivno, nego tek nakon što je šteta već učinjena, pokazuje praksa.
Ništa čudno budući da novi automobili kupcima danas nude opće, ali i jamstvo na karoseriju odnosno prohrđavanje pa dugo nema nikakve brige. Međutim s obzirom na prosječnu starost hrvatskog voznog parka ovaj problem itekako može biti muka za mnoge vlasnike automobila.
Na zaštitu bitumenom poda svojih ljubimaca tako odlaze vlasnici desetak i više godina starih automobila.
Premda su karoserije kod novijih generacija automobila tvornički su dobro zaštićene i uglavnom nisu pretjerano podložne hrđanju, za razliku od njih kritična mjesta poput spojeva, kao i mehanički dijelovi podvozja poput mosta i vilica, itekako jesu.
Stoga je prvi i možda i jedan od najvažnijih koraka u postupku nanošenja zaštite pažljivo rasklapanje odnosno demontaža svih potrebnih dijelova.
Primjerice, obloga blatobrana te plastične zaštite podvozja kakva se danas ugrađuje na većinu automobila. Iza ovih se dijelova, naime, ma koliko dobro bili spojeni i pričvršćeni, gotovo uvijek provuče manja ili veća količina vode blata i drugih nečistoća, koji se tamo zadržavaju i zimi i ljeti, pa ih je potrebno temeljito izvući i očistiti.
Taj se postupak obavlja vrućom vodom pod pritiskom, a u slučajevima kada je podvozje zauljeno, treba ga tretirati i odgovarajućim sredstvom za odmašćivanje poput ivasola. Nakon toga izuzetno je važno automobil ostaviti da se dobro osuši, pri čemu ovisno o vremenskim uvjetima treba računati na barem pet do šest sati.
Nakon što automobil bude potpuno spreman za tretman, majstori se prvo trebaju uhvatiti brusilice pomoću koje će očistiti koroziju (u slučaju da se na podvozju nalaze jače propali dijelovi, treba ih izrezati i zakrpati), a nakon toga sva ciljana područja, bez obzira na to jesu li korodirala ili su čista, treba dobro izdrapati žičanom četkom.
Tek tada na površinu se pažljivo treba nanijeti temeljna boja, nakon čega slijedi još jedno razdoblje čekanja odnosno sušenja. Ovoga puta boju treba ostaviti barem oko tri do četiri sata, da bi nakon toga bila spremna za nanošenje diht-mase.
Tek nakon tog sloja, koji pak treba ostaviti da stoji još najmanje oko pet do šest sati, na automobil se konačno može nanositi i zaštitni bitumena. Ovisno o konkretnom automobilu i željama vlasnika njegova debljina varira, no obično iznosi par milimetara. Naravno, budući da se nanosi u tekućem stanju i njega treba ostaviti da se dobro osuši, pa majstori preporučuju da auto nakon ovakvog tretmana odleži 24 sata, što znači da za cijelu jednu ovakvu operaciju trebate računati s ukupno tri do četiri dana bez vozila.
Dakako, ako tretirate samo podvozje. Jer, primjerice, nije loše niti zaštititi unutrašnjost vrata voskom, što onda produžuje i poskupljuje postupak. No, to je već jedna druga priča…
Cijene postupka variraju ovisno o mnoštvu faktora, no za kvalitetno pripremljen i obavljen posao u prosjeku valja računati s troškom od oko 250 eura naviše.