Automatski mjenjač je simbol udobnosti u očima mnogih vozača. Danas se može naći u sve većem broju novih automobila, od gradskih i kompaktnih modela do velikih limuzina i SUV-ova, u kojima su postali standard.
Na tržištu postoji nekoliko vrsta automatskih mjenjača, ali nisu svi pouzdani, a neki od njih niti ne vrše izmjene stupnjeva onako kako biste vi to htjeli. Neka rješenja su tehnički zanimljiva, ali u praksi donose frustracije, visoke troškove popravka i kratak vijek trajanja.
Najkritiziraniji od vozača su stariji CVT mjenjači i robotizirani mjenjači s jednom spojkom. CVT, ili kontinuirano varijabilni mjenjač, ne radi s fiksnim prijenosnim omjerima. Umjesto toga, koristi remen i remenice koji stalno mijenjaju prijenosni omjer. Svi koji su u životu vozili male skuter motocikle znaju dobro o čemu se radi.
Ovaj princip donosi prednost glatke vožnje i bolje potrošnje goriva, ali ima i niz nedostataka. Najveći problem s CVT-ima su vozne performanse. Vozači ga opisuju kao "gumenog", nereaktivnog, s bukom koja dopire od visokih okretaja motora, a da se zapravo kod pogona malo toga dešava.
Problem s CVT-om nije samo mehanika, već i softver koji kontrolira njegov rad. Reakcije na pritiskanje papučice gasa često su odgođene jer upravljačka jedinica često namjerno prigušuje odziv kako bi smanjila potrošnju i habanje. Međutim, vozači to doživljavaju kao neprirodno ponašanje.
Danas su, isti za volju, CVT mjenjači kudikamo bolji, a svemu je doprinijela hibridna tehnologija. Baterija, odnosno elektromotor ‘pomaže‘ kada benzinski motor pokušava što više snage prenijeti na osovinu. Pa se nedostatak snage u toj varijanti danas donekle ‘popeglao‘.
Robotizirani ručni mjenjači, barem prema našem sudu, zadaju još više glavobolja. Jer ovdje niti vi izmjenjujete stupnjeve, niti to radi automatika. Jer ovo zapravo i nije automatski mjenjač. Robotski mjenjači, ugrađivani ponajviše u većinu Smartova starijih generacija, ili modele poput Alfe 156 Selespeed, Fiata Stila Abarth, Citroena C2 VTR, C4 ili C8 ako e na brzinu prisjetimo nekih modela i zapravo su ručni mjenjači koji mijenjaju brzine pomoću automatskih aktuatora.
Proizvođači su uspjeli stvoriti jeftiniju alternativu klasičnim automatskim mjenjačima, ali su vozačima često donosili više muka nego koristi. Ovi mjenjači obično imaju trzavo pokretanje, sporo mijenjanje brzina i loš odziv, posebno u gradu i prilikom parkiranja. Skloni su trošenju spojke i aktuatora.
Ovi dijelovi se često troše nakon 80-120 tisuća kilometara. Najpouzdanija dugoročna rješenja uključuju klasične hidrodinamične automatske mjenjače, koje proizvode renomirane tvrtke poput ZF-a (koristi se, na primjer, u BMW-u i Jaguaru) ili Aisina (Toyota, Mazda). Ovi mjenjači poznati su po glatkom mijenjanju brzina, dugom vijeku trajanja i manjem riziku od kvara. DSG/DCT (Volkswagen grupacija) mjenjači s dvostrukom spojkom, koji nude brzo i precizno mijenjanje brzina, također mogu biti dobar izbor.
Njihove moderne verzije, uz pravilno održavanje, pouzdano funkcioniraju i pružaju dinamičnu vožnju čak i u normalnom prometu. Ako tražite najjednostavniju moguću vožnju bez brige o mijenjanju brzina, električni automobili predstavljaju zasebnu kategoriju. Zahvaljujući jednobrzinskim ili dvobrzinskim mjenjačima, nude apsolutnu glatkoću, minimalno habanje i nikakvo trzanje pri kretanju. Automatski mjenjač trebao bi donijeti udobnost, a ne brigu. Ali neka rješenja, poput CVT-a ili robotskih mjenjača, mogu imati problema s tim. Stoga, prije kupnje automobila, vrijedi saznati što se krije ispod haube. Pravi izbor će vam uštedjeti novac, ali i živce.
Komentari
3