Cestogradnja u Norveškoj je vrlo zahtjevna zbog njene geografije. Planine, jezera, rijeke, more i hladna klima cestarske pothvate čine vrlo složenima.
Međutim, čini se da za Norvežane ništa nije nemoguće pa tako ta sjeverna zemlja ima i najduži tunel za cestovna vozila na svijetu - 24,5 kilometara dug Lærdalstunnelen koji povezuje gradove Lærdal i Aurland.
Slični tuneli mogu se naći diljem svijeta, poput tunela Yamate u Japanu (18,2 kilometra) i Zhongnanshan u Kini (18 kilometra), ali ništa nije blizu najduljeg tunela na svijetu.
Tunel Lærdal ima nagib od 2,5 posto te prolazi od pet do 265 metara nadmorske visine. Da bi se postigla njegova izgradnja, bilo je potrebno iskopati 2, 5 milijuna kubičnih metara stijena i kamena, što je koštalo oko 100 milijuna dolara.
Gradnja je trajala pet godina, od 1995. do 2000. kad je otvoren za promet, i do danas je već postao i turistička atrakcija jer ima i mjesta uz pravac na kojima se može stati i fotografirati.
Pitanje je, kako vožnju od gotovo 25 kilometara u tunelu podnose klaustrofobične osobe (anksiozan strah od uskih i zatvorenih prostora)?
I za to su Norvežani pronašli rješenje. Naime, tunel na mjestima im plavu rasvjetu, ali i ambijentalnu žutu koja oponaša zrake sunca. Prvu za bolju preglednost, a drugu upravo za smanjenje anksioznosti u zatvorenom prostoru. Na svakih šest kilometara,naime, nalaze se žuto osvijetljene špilje koje pomažu i smanjenju monotonije i pospanosti.
Poseban tim psihologa bio je uključen u gradnju, koji su razvili prave tehnike za ublažavanje tog osjećaja zatvorenosti.
Isto tako, dodani su i zvučne trake koje služe za upozoravanje pospanih vozača da njihovo vozilo izlazi iz svoje trake, a vožnju olakšava i signalizacija koja javlja koliko je još kilometara potrebno prijeći do kraja tunela.
Naravno, tu su i uobičajeni telefoni za hitne slučajeve povezane s policijom, vatrogascima i medicinskim službama ako i kamere za nadzor brzine kako bi se spriječile nesreće, kao i moćna ventilacija kako bi se poboljšala kvaliteta zraka te posebni reflektori prema izlazi iz tunela koji polako pripremaju oči na prirodno svjetlo.
Za većinu putnika koji prolaze kroz ovaj tunel koji plijeni tehničkom virtuoznošću koja omogućuje udobnost i sigurnost u svakom kilometru pod zemljom, iskustvo je neponovljivo.