Poliranje stakala: za 4 sata i 700 kuna stiže novi, kristalno čisti pogled na cestu

Staklo je od nemjerljive važnosti za svakog vozača. Štiti ga od vanjskih utjecaja te mu omogućava nesmetan pogled na cestu. No, vremenom i ono trpi te se sitna oštećenja akumuliraju. Prvenstveno na vjetrobranskim staklima, koja su na najjačem udaru pri vožnji, ali jednako tako i na stražnjim, na kojima se nakuplja najviše prašine i mikro čestica iz ispuha. Posljedica su mikropukotine i risovi zbog kojih se smanjuje vidljivost, osobito noću. Dovoljno je slučajno upaliti brisače na suho, pijesak i prašina koji su se godinama nakupljali jasno će pokazati svoj trag na staklu. No, taj sloj koji se godinama nakupljao nije tu za vječnost jer jednako kao što se na karoseriji sitna oštećenja s laka jednostavno uklanjaju poliranjem, tako se sličnim postupkom i stakla mogu vratiti u dobru formu.

Foto: Ivan Lacković

Postupak se može izvesti i kod kuće, no čak i ako imate materijal i alat, bolje je otići u neku profesionalnu radionicu jer bez detaljne pripreme, znanja, iskustva i vještine sve može završiti vrlo loše, a za samo staklo i kobno, jer pri nestručnom strojnom poliranju često zna doći i do njegova pucanja.

Uglavnom, prije poliranja prvo treba detaljno očistiti staklenu površinu zamazanu prašinom, česticama ulja, pijeska, gareži ispušnih plinova... Čišćenje se vrši alkoholom koji se utrljava glinenim brisačem, pri čemu specijalna glina kompletno apsorbira sve nečistoće. Nakon osnovnog čišćenja potrebno je kompletno zaštititi karoseriju i rubove stakla, ali ih i detaljno pregledati jer su sad eventualna oštećenja lakše uočljiva, posebno ako imate neku specijalnu lampu poput primjerice neke Scangripove, koja promjenom boje i topline svjetlosti pojednostavljuje uočavanje oštećenja. Naime, poliranje se nikako ne smije raditi ako na staklu postoje dublja oštećenja nastala zbog udara kamenčića ili sličnih nezgoda, jer kad se kao posljedica poliranja podigne temperatura zrak oslobođen u dubljem oštećenju može polomiti staklo.

Za poliranje se najčešće koriste posebne smjese raznih autokozmetičarskih tvrtki načinjene na bazi cerij(IV) oksida (CeO2) te posebne filc navlake za rotacijsku mašinu za poliranje. Preporučena brzina okretaja je od 1000 do 1200 u minuti, a pritisak na podlogu oko 10 kilograma. Zvuči jednostavno, no u praksi baš i nije. Naime, trenjem podiže temperaturu, pa staklo treba pravovremeno osvježivati destiliranom vodom da ga trenje ne ošteti (i dovede do distorzije slike).

Sam postupak traje oko četiri sata i stoji oko 700 kuna, što je isplativo na većini novijih automobila, dok kod starijih jeftinijih modela valja o tome ozbiljno razmisliti, jer se ulogom dodatnih nekoliko stotina kuna stiže i do posve novog vjetrobranskog stakla. Matematika je tu vrlo jednostavna - primjera radi, novo vjetrobransko staklo za Alfu 159 ili Citroen C4 stoji 1500 kuna, dok za Škodu Octaviju iz 2009. stoji 642 kune, a za Alfu 147 iz 2004. tek 482 kuna. Pridodate li tome trošak ugradnje koji stoji oko 400 kuna kod stare Alfe, to će vas, koštati tek 182 kune više od poliranja...