Sada je pravi trenutak: Kako provjeriti sustav hlađenja motora da izbjegnete pregrijavanje ljeti?

Sustav hlađenja motora jedan je od onih dijelova automobila koje mnogi vozači primijete tek kada je već kasno. Zimi se o njemu obično razmišlja kroz zaštitu od smrzavanja, no rashladna tekućina nije važna samo pri niskim temperaturama. Ona cijele godine štiti motor od pregrijavanja, korozije i stvaranja kamenca, a upravo ljeto najbrže pokaže koliko je sustav doista zdrav.

Duga vožnja autocestom, uspon pod opterećenjem, gradska gužva na 35 Celzijevih stupnjeva i klima-uređaj koji radi punom snagom mogu vrlo brzo pretvoriti sitan problem u skupi kvar. Zato provjera rashladnog sustava prije vrućina nije formalnost, nego jedna od najpametnijih sezonskih kontrola.

Prvi korak je najjednostavniji, ali se i najčešće preskače. Razina rashladne tekućine mora se provjeravati na hladnom motoru, u ekspanzijskoj posudi, između oznaka MIN i MAX. Oprez, čep ne smije otvarati dok je motor vruć, jer je sustav pod tlakom i vrela tekućina može naglo izbiti van. Ako razina pada, ne treba samo doliti i zaboraviti, jer sustav hlađenja u normalnim okolnostima ne bi smio stalno gubiti tekućinu. To može značiti curenje na crijevima, hladnjaku, pumpi vode, čepu ekspanzijske posude ili, u goroj varijanti, problem s brtvom glave motora.

Rashladna tekućina, ilustracija

CROPIX

Drugi detalj je izgled same tekućine. Zdrava rashladna tekućina mora biti čista, bez mulja, hrđe, masnog filma i neobičnog mirisa. Boja sama po sebi nije dovoljan dokaz vrste, jer različiti proizvođači koriste različite nijanse, ali zamućenje, smećkasti ton ili talog u posudi uvijek su loš znak. Ako se u posudi vidi uljni film, stvar postaje ozbiljnija, jer može upućivati na miješanje ulja i rashladne tekućine. U tom slučaju ne pomaže kozmetičko dolijevanje, nego pregled u servisu. Stara ili onečišćena tekućina gubi antikorozivna svojstva, može stvarati naslage u hladnjaku i kanalima motora te smanjiti sposobnost sustava da prenosi toplinu.

Posebna je priča odabir odgovarajuće rashladne tekućine. Trivijalno se često govori o "plavom", "crvenom" ili "ljubičastom" antifrizu, no tehnički je važnija specifikacija od boje. Postoje tri glavne tehnološke skupine, IAT, OAT i HOAT, ali uz njih postoje i proizvođački specifične formulacije.

Na primjer, kod vozila iz Volkswagen grupe često se spominju oznake G11, G12, G12+, G12++, G13 i novije varijante, ali pravilo je jednostavno, treba koristiti specifikaciju propisanu za konkretan automobil. Volkswagen za G13 navodi zaštitu od kamenca, korozije i kiselina, uz rad u širokom temperaturnom rasponu. Miješanje "onoga što je pri ruci" može proći bez trenutačne katastrofe, ali može oslabiti zaštitu ili stvoriti probleme u sustavu, osobito kod starijih automobila i već onečišćenog sustava.

Rashladna tekućina, ilustracija

Profimedia

Treća razina provjere odnosi se na dijelove koji rashladnu tekućinu tjeraju da radi svoj posao. Crijeva ne smiju biti napuhnuta, ispucala, pretjerano tvrda ni masna. Spojevi oko obujmica moraju biti suhi, bez bijelih, ružičastih ili zelenkastih tragova osušenog antifriza. Hladnjak treba pregledati koliko je moguće izvana, jer oštećena saća, prljavština, lišće ili insekti smanjuju protok zraka. Ventilator hladnjaka mora se uključivati kada temperatura poraste, osobito u gradskoj vožnji. Ako se automobil pregrijava u gužvi, ali ne i na otvorenoj cesti, sumnja često pada upravo na ventilator, njegov relej, senzor ili instalaciju.

Termostat i pumpa vode najčešći su skriveni krivci. Termostat koji zapinje zatvoren može brzo izazvati pregrijavanje, dok onaj koji ostaje otvoren produljuje zagrijavanje motora i može uzrokovati nestabilnu radnu temperaturu. Pumpa vode obično se otkriva po curenju, šumu ležaja, neobičnim zvukovima ili pregrijavanju pod opterećenjem. Kvar termostata, oštećen hladnjak i problem s pumpom vode su kvarovi koje se ne isplati odgađati, jer posljedice mogu biti iskrivljena glava motora, oštećena brtva glave ili potpuni kvar motora.

Rashladni sustav, ilustracija

Profimedia

Ako se temperatura ipak počne opasno dizati, najvažnije je ne forsirati vožnju. Treba isključiti klima-uređaj, smanjiti opterećenje motora i zaustaviti se čim je sigurno. U krajnjoj nuždi, dok se traži sigurno mjesto za zaustavljanje, uključivanje grijanja kabine na najjače može privremeno pomoći jer mali hladnjak za grijanje odvodi dio topline iz sustava.

Nakon zaustavljanja treba ugasiti motor i pričekati najmanje 30 minuta, a sigurnije i dulje, prije bilo kakvog otvaranja sustava. Tek kada se motor ohladi, može se provjeriti razina tekućine. Ako je tekućina nestala, ako se ponovno brzo gubi ili ako se temperatura opet diže, nastavak vožnje je rizik, a šlep služba je jeftinija od popravka motora.

Najbolja prevencija zato ostaje dosadna, ali učinkovita. Provjeriti razinu, pogledati boju, pregledati crijeva, potražiti tragove curenja, obratiti pozornost na radnu temperaturu i ne ignorirati upozorenja na instrumentima. Rashladni sustav ne traži mnogo pažnje, ali kada je ne dobije, kazna može biti brutalna. Ljeti se motor ne pregrijava zato što je vani vruće, nego zato što je sustav koji ga mora hladiti već prije toga pokazivao znakove slabosti.