Desetljećima smo navikli na karoseriju vozila gledati kao na jednu cjelinu, no kad je u pitanju projektiranje i proizvodnja još uvijek se govori o platformama kao ključnom i nosivom elementu na kojem se gradi cijeli automobil. Posljednjih godina sve češća praksa proizvođača je uporaba iste baze za modele posve različite i po izgledu, težini, ali i segmentu, odnosno veličini, što možemo zahvaliti mogućnostima proširenja i produženja koje pružaju najmodernije, modularne platforme. A te platforme koje se po želji modeliraju nisu više rješenje kojim se služe isključivo najveći proizvođači poput Volkswagena, koji proizvodi desetak milijuna vozila u stotinjak tvornica raspršenih diljem svijeta. Prilagodljive strukture usvojili su već i manji proizvođači kao što su Volvo i Subaru.
Izrada različitih modela na istoj osnovi zapravo i nije neka novost. Napravimo li korak unatrag pronaći ćemo primjere poput Fiata Tipo, na čijoj su osnovi Talijani stvorili prvo Tempru, a potom su na istoj platformi i Alfa Romeo 155 te Lancije Delta i Dedra. Razlog je, dakako, bio jednostavan - uštede u proizvodnji uporabom istih alata za prešanje limova donijela je značajno smanjenje troškova razvoja i proizvodnje. No, Volkswagen je 2012. napravio korak naprijed predstavivši modularnu poprečnu platformu MQB (Modularer Querbaukasten). Međuosovinski razmak, trag kotača, širina, prednji i stražnji prevjesi postali su veličine koje se s MQB platformom mogu mijenjati, pri čemu je kao jedina nepromjenjiva dimenzija ostala udaljenost između osovine prednjih kotača i pedala.
Tako se na istoj osnovi mogu proizvoditi posve različiti automobili poput Volkswagen Golfa i Škode Kodiaq. No, to nije sve, jer unificirajući mnoge dijelove ostvaruje se ogromna ušteda u vremenu i financijama potrebnim za razvoj svakog novog modela. Primjerice, pojava platforme MQB omogućila je i uporabu samo jednog nosača armature koji su prije bili specifični za svaki automobil. Primjena modularnih platformi donosi višestruke uštede, ali i pruža mogućnost primjene određenih tehničkih rješenja na modelima kod kojih bi u klasičnim sustavima to bilo apsolutno neisplativo.
Priča o zajedničkim elementima pritom nije ograničena samo na lim podnice, dijelove ovjesa, motore, mjenjače i sustave prijenosa, ona uključuje čak i niz funkcionalnih modula kao što je klima-uređaji, električne instalacije i sve utjecajniju i prisutniju elektroniku. Ukupno gledano u pitanju su elementi koji nose oko 60 posto troškova u proizvodnji određenog modela.
Takvu standardizaciju dijelova, komponenti i cijelih sklopova koji ne utječu na izgled i stil automobila, pa samim time nisu ni prepoznatljivi od strane standardnog kupca, uskoro su prihvatile i brojne druge kompanije. Modularna platforma Common Module Family koju su zajedničkim snagama razvili Renault i Nissan za realizaciju 14 modela različitih karakteristika i dimenzija, prema procjenama koje su iznijeli u francusko-japanskom savezu, smanjit će troškova razvoja između 30 i 40 posto, te spustiti cijene određenih komponenti koje izrađuju dobavljači za 20 do 30 posto.
Volkswagenova MQB bila je prva, a prema financijskim analizama još uvijek je i najučinkovitija platforma, što ima veze i s količinom automobila koji se godišnje proizvede. Od uvođenja novog sustava u Wolfsburgu će do 2019. uštedjeti oko 14 milijardi eura, te skratiti vrijeme sklapanja pojedinog automobila u prosjeku za 30 posto. A tome valja pridodati i brži razvoj novih modela, povećanje kvalitete, kao i lakšu mogućnost širenja palete proizvoda s obzirom na to da pad cijena pojedinih komponenti otvara prostora za profit i na manjim serijama. Prednosti uporabe modularnih platformi su, dakle, brojne i zajamčene. Pa ne čudi da su Volkswagen slijedili prvo već spomenuti Renault-Nissan, a potom i PSA, predstavivši 2013. platformu Emp2. Ali i BMW, koji je složio UKL, kako bi uz Mini na njoj realizirao Active Tourer, Grand Tourer i X1, dok je Volvo smislio SPA za novu seriju 90 i manju CMA, Toyota platformu TNGA, koja je zasad poslužila za Prius i C-HR, a sad, evo, i Subaru najavljuje svoju SGP.
Ukratko
Primjena modularnih platformi donosi višestruke uštede, ali i otvara vrata hibridnim i električnim sustavima koji postaju sve veća konkurencija klasičnim motorima
Uz manje troškove širi se ponuda. Modularnim sustavom uređaji i tehničkih rješenja šire se i na male serije bez drastičnog povećanja troškova
Androidi u naletu
Co-bot nije antropomorfan, nije robot ljudskog oblika, u pitanju je tek super sofisticirana mehanička ruka. Comau je doduše za demonstraciju prošle godine stvorio humanoidni koncept i krstio ga imenom Prijatelj, ali robot s fizičkim osobinama ljudi nije u planovima i možda ga nikad nećemo vidjeti u nekoj tvornici. Talijanima je više poslužio za golicanje kolektivne mašte i razbijanje barijera nepovjerenja koje se neizbježno javljaju kada smo suočeni s više ili manje inteligentnim strojevima. U slučaju co-bota koji su nastali za rad u kontakt s čovjekom, prevladavanje tih prepreka je ključan detalj. Prema procjenama koje je objavio Barclays, njihovo korištenje će rasti ravnomjerno (i eksponencijalno) u razvijenim industrijskim zemljama. Roboti će pritom ukrasti neke poslove ljudima, ali i stvoriti druge. No, hoće li konačna ravnoteža će biti pozitivna ili negativna pokazat će vrijeme.
Raste u dužinu i širinu - Dimenzije po želji
Predstavivši modularnu platformu MQB Volkswagen je prvi uveo mogućnost da na istoj osnovi nastanu modeli posve raznih dimenzija i segmenata. Tehnologija koja će do 2018. izbaciti na tržište više od 6 milijuna automobila stajala ih je oko 65 milijardi eura. Razvoj je trajao pune četiri godine, a prema izvještaju Martina Winterkorna, nekadašnjeg šefa u Wolfsburgu, ulaganje se počelo vraćati već dvije godine nakon početka primjene. Volkswagenovo iskustvo tako je brzo za ostale proizvođače postalo primjer koji treba slijediti, jer je unatoč složenosti sustava i velikim ulaganjima, presudan faktor ipak je postizanje smanjenja troškova, podizanje kvalitete i usklađivanje s novim ekološkim propisima.
Šarolikost motora - Na benzin, naftu, plin pa i struju
Jedna od glavnih vrlina većine dosad predstavljenih modularnih platformi je prilagodljivost različitim pogonskim sustavima. Osobito to vrijedi za Volkswagenovu modularnu platformu MQB koja može primiti gotovo sve pogonske motore koji se trenutno koriste u serijskim modelima. Njemački inženjeri složili su sustav koji u ranoj fazi razvoja novog modela ostavlja dovoljno prostora za sve mehaničke elemente, ali i spremnike goriva ili pakete baterija. Pored toga modularne platforme redom donose značajno smanjenje masa što povoljno utječe na potrošnju i vozna svojstva automobila.
Detalji su ključ - Standardiziranjem do ušteda
Uvođenjem platforme MQB na proizvodnim linijama Volkswagena koristi se samo jedna vrsta nosača prednje armature bez obzira na to koji se model na njima slaže dok su kod prijašnjih sustava, čak i u slučaju kad se radilo o istoj platformi, kao, primjerice, u slučaju Pola i Fabije, korišteni razni i to posve drugačiji. To je tek jedan od brojnih primjera koji njemačkom proizvođaču donosi ogromne uštede, ali i omogućuje podizanje kvalitete.