StoryEditor
DOBRO JE ZNATI

TOP 10 NAJVEĆIH ZABLUDA PRI UVOZU POLOVNIH AUTA IZ EU Ne dozvolite da vam kupnja prisjedne zbog nepoznavanje propisa ili kršenja trošarinske procedure

Vojsci kupaca rabljenih iz EU život često zagorčava nepoznavanje propisa i potrošačkih prava, ili pak nadobudno kršenje trošarinske procedure. Čini se da bi im život bio lakši kad bi raskrstili s promašenim uvjerenjima
 Bloomberg via Getty Images

Sjećate li se javne ponude dionica Hrvatskog telekoma iz 2007., kada su mnogi preko noći postali burzovni mešetari? Vjerojatno da. Ponuda je bila toliko privlačna da se čak stajalo u dugačkim redovima da bi se kupili vrijednosni papiri. Koji, smatralo se, bez muke i velikog truda donose zaradu.

I zbilja, sljedećih dana pa i mjeseci vrijednost ime je samo rasla, što je novonastale dioničare ohrabrilo da krenu kupovati što god se nudi na Zagrebačkoj burzi. Mjesta za pogrešku, smatrali su, nema. Samo je pitanje koliko će zaraditi. I mnogi su se opekli, pošto su u cijelu priču upali bez ikakvog znanja o trgovanju dionicama.

Sličan scenarij zbio se i nakon što smo 1. srpnja 2013. pristupili EU, čime je konačno ukinuta diskriminacija rabljenih pri plaćanju trošarine (uvećavala se za 50 posto kod auta do 1600 ccm, odnosno čak 100 posto za aute preko 1600 ccm).

Tada se pojavila vojska ljudi koji su zaključili da kupnjom auta u EU, a posebno u Njemačkoj, nikako ne mogu pogriješiti. I pritom su stvorili sliku da je najteži dio posla izabrati auto na nekom od internetskih oglasnika.

Naivno. Kupnja rabljenog u EU nije bauk, no bez poznavanja jezika, propisa, potrošačkih prava i trošarinske procedure moguće su razne neugodnosti. Da bi ih na vrijeme izbjegli, donosimo najčešće zablude kupaca rabljenih...

 

1.Trošarina se plaća prema iznosu na računu

Malo sutra. Za osnovicu kod plaćanja trošarine uzima se prodajna vrijednost automobila na našem tržištu, a carinici pri procjeni koriste program Eurotax, koji, između ostaloga, u obzir uzima prijeđene kilometre i opremljenost. Kupoprodajni ugovor carinicima ne znači ništa i, niti tu treba očekivati neke dramatične promjene.

Iako je dio medija svojedobno objavio da će se takva procedura mijenjati, to nije točno. Nikakve izmjene postupka nisu predviđene. Točan iznos trošarine, koja se u konačnici dobiva zbrajanjem postotaka vezanih uz vrijednost automobila i emisiju CO2, i dalje će se određivati isključivo u carinskom uredu. I to po cijenama na hrvatskom tržištu.

 

 

2. Nema garancije na rabljeni auto

Bogami ima, barem kad se rabljeni automobil kupuje od registriranog trgovca i to se jamstvo ugovori. To vam za pravo daje direktiva 1999/44/EG iz 1999., kojom su određena prava potrošača u međunarodnoj trgovini na području EU.

A tamo stoji da je trgovac za rabljenu robu nije dužan jamčiti, no kad to čini onda jamstvo mora vrijediti barem godinu dana. Kod novih auta jamstvo iznosi minimalno dvije godine pa je dobro znati da se novima smatraju auti do šest mjeseci starosti ili 6000 prijeđenih kilometara.

U jamstvenom roku tako imate pravo na popravak, zamjenu ili povrat novca ako se pokaže da automobil nije u stanju kakav je oglašavan. Još bolje, u prvih šest mjeseci teret dokazivanja prebacuje se u korist kupca, što znači da se podrazumijeva postojanje nedostatka već u trenutku predaje, osim ako prodavač ne uspije dokazati da je šteta nastala krivnjom potrošača.

 

 

3. Rok od 15 dana za plaćanje trošarine može se kršiti do besvijesti

Ma kakvi. Posebno ne nakon što je izmijenjena nemušta odredba u Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila kojom je bilo propisano da je rok za obračun i plaćanje trošarine 15 dana od dana uvoza u Hrvatsku.

Nakon što su ukinute carinske formalnosti na granici taj je datum bilo nemoguće utvrditi i mnogi su, uglavnom opravdano, smatrali da mogu unedogled otezati s plaćanjem posebnog poreza na motorna vozila.

No, to više nije slučaj. Danas u zakonu stoji odredba da se porezna prijava mora podnijeti u roku od 15 dana od kupnje vozila, što je uz datum na računu znatno jednostavnije kontrolirati. Pritom treba reći da su pripadnici Mobilne jedinice carine, koji smjenski rade 24 sata dnevno i u nekim situacijama imaju veće ovlasti od policije (između ostaloga, mogu pretresti vozača i pretražiti vozilo), bili prilično učinkoviti u nadzoru i prije ovih zakonskih izmjena, jer bi im vozači uslijed ispitivanja sami priznali da su u prekršaju.

Posebno nakon što im se objasni da Carina ima ugovor o razmjeni podataka s drugim članicama EU. Inače, Zakon o posebnom porezu na motorna vozila propisuje paprene kazne u ovom slučaju. Ako se zateknete u autu na koje nije plaćena trošarina u roku od 15 dana od unosa u Hrvatsku slijedi kazna od 5 do čak 100.000 kn.

 

Getty Images
 

4. Trgovac ne odgovara za navedeno u oglasu

Pogrešno. Svjedoči tome i konkretan, za kupca iz Hrvatske uspješno razriješen problem, nastao kada mu je registrirani trgovac rabljenima u Njemačkoj prodao automobil s većom emisijom CO2 nego što je bila navedena u oglasu. Što se dogodilo? Svjestan da mu zbog toga prijeti plaćanje veće trošarine, kupac je slučaj prijavio tržišnim inspektorima Ministarstva gospodarstva.

I na kraju dobio zadovoljštinu. Nakon što su se pozvali na smjernicu 2005/29/EC o nepoštenim poslovnim djelovanjima, te njemačkom trgovcu predočili da kupac u ovom slučaju ima pravo na zamjenu (ako postoji auto s traženom emisijom CO2) ili povrat novca (ako to nije slučaj), trgovac je pristao platiti razliku u iznosu trošarine.

Naravno, tu je i niz drugih situacija kada se kupac može pozvati na ne samo nedopuštenu, nego i prilično dobro nadziranu tzv. zavaravajući poslovnu praksu. Primjerice, ako prijeđe nekih 1000 kilometara da bi vidio kako automobil ne odgovara opisu s oglasa, a pritom ima i prepisku s prodavačem koji ga uvjerava u suprotno, od trgovca može tražiti da mu pokrije putne troškove.

 

 

5. U Hrvatskoj ne postoji zaštita potrošača u EU

Nije istina, iako mnogi vjeruju da je tako. Ulaskom Hrvatske u EU počeo je s radom ECC Hrvatska, koji je dio mreže Europskih potrošačkih centara (European consumer center network). ECC se sastoji od 30 europskih potrošačkih centara (imaju ih sve članice EU te Island i Norveška) koji potrošačima osiguravaju informacije o načinu prekogranične kupovine te im u slučaju kršenja prava pomažu u rješavanju prekograničnih sporova i pritužbi.

Naš ECC djeluje pri Ministarstvu gospodarstva, a može se kontaktirati telefonski (01/610 97 44) ili elektronskom poštom (Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.). No, iako mogu biti prilično korisni, malo ljudi uopće zna da postoje. Kako rade? Prije nego ECC Hrvatska preuzme slučaj na rješavanje, kupac mora poslati trgovcu prigovor kojim zahtjeva da mu riješi određeni problem.

Ako trgovac odbije izaći u susret kupcu ili mu ne odgovori u razumnom roku, kupac dostavlja Europskom potrošačkom centru dokumentaciju. Podaci se potom unose u jedinstven operativni sustav, te s trgovcem u kontakt stupa lokalni ECC.

 

 

6. Auto se može preprodati bez plaćanja trošarine

Ne, barem ako niste registrirani trgovac rabljenima. Jedino on ima pravo obavezu plaćanja trošarine prenijeti na krajnjeg kupca, a za pravo mu daje Zakon o posebnom porezu na motorna vozila, koji govori, ne baš u duhu hrvatskoga jezika, da do obveze plaćanja trošarine dolazi tek u trenutku kad trgovac izda račun o prodaji kupcu koji nije trgovac.

Kad automobil unosi privatni kupac, nema pravo na taj luksuz, s čime svakako valja upoznati brojne građane koji odlaze u Njemačku ili neku drugu državu EU kako bi preprodajom rabljenog zaradili koju kunu i pritom računaju da će zaraditi nekoliko tisuća kuna više, ako plaćanje trošarine prebace na krajnjeg kupca.

No, tada čine prekršaj, a da se rizik ne isplati pokazuje i niz akcija Mobilne jedinice carine u kojima su zaplijenjeni automobili koje su privatni preprodavači nudili bez da su prethodno platili trošarinu i registrirali aute u Hrvatskoj.

 

 

7. Povećanjem kilometara bezbrižno do niže trošarine

Vraga. Tu ideju već je skupo platio niz uvoznika, koji su smanjenjem broja kilometara namjeravali ishodovati nižu cijenu trošarine. Naime, program Eurotax, kojim se carinici koriste pri procijeni vozila, u obzir uzima i kilometražu.

Što je ona veća, konačna vrijednost auta je manja, pa se u Hrvatskoj razbuktala upravo ta disciplina. Godinama su prevaranti željeli zaraditi smanjivanjem kilometraže, a sada to pokušavaju povećanjem. Barem privremenim, jer poslije trošarinske procedure ponovno smanjuju kilometražu, kako bi im vozilo više vrijedilo pri prodaji. I tada najčešće budu otkriveni.

Naime, kad pri predaji zahtjeva za plaćanje trošarine kilometraža bude sumnjiva, vrši se daljnja provjera. Upravo je to, primjerice, svojedobno bio slučaj s Audijem A4 2.0 TDI iz 2006. Vlasnik je na prijavi naveo da A4 ima 346.800 km, zbog čega mu je bila obračunata trošarina od 8550 kuna.

No, carinski ured je posumnjao u istinitost podataka i krenuo u provjeru stvarnog stanja broja prijeđenih kilometara. Tako je utvrđeno da je Audi A4 zapravo prešao 136.000 km, kao i da vlasniku treba obračunati trošarinu od 13.820 kuna. Zbog toga, vlasnik nije samo morao platiti još 5270 kuna na ime trošarine, nego mu je slijedila i kaznena prijava.

 

 

8. Svejedno je kupuje li se auto od fizičke ili pravne osobe

Apsolutno ne. U slučaju sklapanja kupoprodajnog ugovora s privatnom osobom ne štiti vas Zakon o zaštiti potrošača, čime se dovodite u nezgodnu situaciju u slučaju problema s automobilom. I to ne samo kad je riječ o tehničkoj ispravnosti.

Primjerice, pokaže li se da je automobil dio bračne stečevine, a jedan od supružnika nije pristao na prodaju, auto će vam biti oduzet usprkos tome što ništa niste skrivili, a zadovoljštinu ćete morati tražiti na sudu zemlje prodavatelja. Pritom ćete morati ovlastiti i inozemnog odvjetnika, što nije nimalo povoljno.

 Primjerice, pola sata pravnih konzultacija u Njemačkoj se naplaćuje čak 200 eura. Put do vlastitog novca tako može biti dug i mukotrpan, a gore od svega je što ste cijelo vrijeme bez automobila. Barem ako ne kupite još jedan...

 

 

9. Uvoz rabljenog može se obaviti bez uzimanja godišnjeg

Baš i ne. Čak i ako se ne računa vrijeme potrebno za putovanje, pronalazak auta i rješavanje papirologije u inozemstvu, za što treba odvojiti barem dva dana.

Doduše, postupak homologacije, koji možete obaviti u bilo kojoj našoj stanici za tehnički pregled traje tek 15 minuta, no već se postupak prijave, procjene vrijednosti i plaćanja trošarine zna protegnuti na dva dana.

Osim toga, računajte da proceduru oko trošarine ne možete odraditi nedjeljom, jer tada carinarnica ne radi. A vrijeme se potom gubi i za tehnički pregled, registraciju, pa ako sve poduzimate u vlastitoj režiji računajte s kraćim godišnjim...

 

 

10. Baš svatko može obaviti kupnju i uvoz

Možda i najveća zabluda. Na valu euforije započete još u srpnju 2013. našim ulaskom u EU i lakšom dostupnošću rabljenih iz uvoza pojavila se vojska ljudi koji su sami krenuli po automobil u neku od članica, uglavnom u Njemačku.

A pritom mnogi rabljene nikad nisu kupovali niti u Hrvatskoj, ne poznaju baš niti strane jezike, a propisi i papirologija su im čista znanstvena fantastika. Takva je praksa mnoge stajala novca...

Šteta, jer mogli su se obratiti ovlaštenim trgovcima u Hrvatskoj, koji su uz punomoć mogli za prihvatljiv novac kupiti auto u njihovo ime, organizirati prijevoz te riješiti svu potrebnu papirologiju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. lipanj 2020 23:29