Osnovni cilja serijala koji smo zamislili kao školu off road vožnje je približiti svijet vožnje terenom početnicima. Prenijeti dio iskustva i znanja, tehniku i praktična rješenja uz poneki trik pri suočavanju s preprekama koje donosi napuštanje asfalta.
Kroz pet epizoda nastojat ćemo pokazati osnovna pravila za vožnju bez rizika za vozača i njegove suputnike. Naglasiti pravila koja će spriječiti nastanak oštećenja na automobilu, ali i negativan utjecaj na okruženje i prirodu u kojoj se prakticira off road.
Vožnja u potpunoj sigurnosti podrazumijeva i poznavanje potencijala vozila za čijim upravljačem sjedite.
Dacia Duster s kojom ćemo se družiti u našoj školi ima osnovne karakteristike terenskog vozila, odnosno pogon na četiri kotača, povišenu podnicu i forme karoserije, odnosno kutovi napada i izlaza koji jamče pokretljivost na neravnom terenu.
Pogonski 1,3-litreni turbobenzinski motor razvija 150 konja, ali ono što nas više zanima je 250 Nm pri 1600 okretaja. Još jedna od vrlina je kompaktnost i umjerena masa. Teži manje od 1400 kg s vozačem, a okretni krug je promjera 10 metara.
Za raspodjelu snage na sva četiri kotača Dustera brine se središnja multidisk spojka kojom se može i blokirati stalan ujednačen prijenos na prednju i stražnju osovinu. Za lakšu borbu s preprekama nedostaje reduktor, ali to nadoknađuje vrlo kratkim prvim stupnjem prijenosa.
1. Sve počinje pravilnom pozicijom za upravljačem
Zaboravite poluležeći položaj. Ruke na upravljaču na 9 i 15, a kada se krene žestokim dionicama palci moraju biti položeni na obruču upravljača, a na unutar njega kako eventualni povratni udarci upravljača ne bi izazvali ozljede. Treba iskoristiti podizanje sjedala u visinu, ali pritom upravljač ne smije pasti na koljena, a glava ne smije doći blizu krova.
2. Odmjerite dimenzije terenca kojeg vozite
Prevjesi karoserije koji određuju napadni kut, visina podvozja, pa i kut pregiba, naznačeni su podacima vozila. No, kako je praksa uvijek bolja od teorije za stvaran uvid poslužit će dobro odmjeravanje i usporedba s nečim poznatim. Za malo prakse poslužit će i vožnja manje zahtjevnim i poznatim dionicama prije nego se upustite u osvajanje nekih novih i težih.
3. Na elektroniku se ne treba slijepo oslanjati
Moderni automobili, a među njima i terenci, opremljeni su elektroničkim sustavima i raznim uređajima koji pomažu vozaču u vožnji. Pritom omogućuju i manje iskusnim da lakše svladaju najteže prolaze i prepreke. Duster kojeg koristimo u našoj školi, opremljen je primjerice kontrolom brzine pri spustu, te sustavom koji pomaže pri startu na usponu. No, sve treba koristiti s dozom opreza jer elektronika nema osjećaja i ne najavljuje koliko može podnijeti, odnosno kada se približava granicama izdržljivosti.
4. Vezati se pojasom, ali vezati i sve ostalo
Vezivanje pojasom nadilazi uobičajenu mjeru sigurnosti. Pojas će u vožnji po neravninama spriječiti poskakivanje tijela i olakšati koncentraciju na vožnju. Istodobno treba „usidriti“ i sve slobodne predmete unutar putničkog prostora i prtljažnika kako tijekom vožnje ne bi počeli letjeti po kabini i izazvati nepotrebna oštećenja. Prije off roada potrebno je posvetiti i malo pažnje vozilu. Prekontrolirati tlak u gumama (uključujući i rezervni kotač), razine ulja i tekućina.
5. Retrovizori mogu poslužiti bolje od kamere
Duster je opremljen kamerama koje pokrivaju kompletan krug i generalno od velike su pomoći u manevrima. Pritom ne treba zanemariti ni retrovizore, osobito u vožnji unatrag. Treba ih podesiti da bacaju pogled na stražnje kotače kako bi se izbjegle rupe, manje prepreke ili kamenje koje bi moglo oštetiti gume. Opasnosti koju ni najbolji parking senzori neće otkriti. Uostalom u terenskoj vožnji ponekad je korisno isključiti zvučna upozorenja i tako izbjeći moguću kakofoniju koja umanjuju koncentraciju.