Promjene koje je prošle godine, nakon osam godina na tržištu (treća generacija u prodaji je od 2013.), doživio obični Mini sad su zahvatile i topmodel John Cooper Works. Nije ih, međutim, lako uočiti na mišićavom JCW.
Sprijeda sad svijetle nova diodna svjetla, maska hladnjaka je saćasta, a straga je upadljiviji difzor s dvjema u sredinu ugrađenim ispušnim cijevima od nehrđajućeg čelika promjera 8,5 centimetara.
Kroz otvore u aluminijskim naplacima od 17 cola (uz doplatu 18) nije, međutim, teško uočiti nove, 33-centimetarske diskove s četveroklipnim kliještima talijanskog specijalista Brembo.
Što se, pak, unutrašnjosti tiče, najveće novosti su trokraki sportski upravljač s detaljima presvučenima klavirskim lakom, profilirana sjedala od alcantare i kože te za korištenje jednostavniji, ali još uvijek minijaturan, bljedunjav i sivkast zaslon središnjeg upravljačkog sustava (22,3 centimetra). I to je, u biti, sve.
Sve ostalo je manje-više isto kao i dosad. U prvom redu motor, poznati 2,0-litreni četverocilindraš s izravnim ubrizgavanjem i turbopunjačem – i dalje razvija 231 KS pri ne pretjerano visokih 5200 okretaja, ali i zavidnih 320 Nm pri samo 1450 okretaja. Lijepe brojke, pogotovo što se moraju nositi sa svega 1275 kilograma.
U prijevodu, svaka konjska snaga pokreće samo 5,5 kilograma! Stoga i ne čudi što sprint do stotke traje kratkih 6,1 sekundu, a na autocesti lakoćom uhvati krajnjih 246 km/h, a ni potrošnja nam na ruti od stotinjak kilometara gradom, autocestom i otvorenom cestom u okolici Ljubljane živahnijim ritmom nije prelazila 8,5 litara.
Jedino nas je – čak i uz ručne izmjene ručicama iza upravljača - ljutio automatski mjenjač s osam stupnjeva prijenosa, koji bi svojim nježnim reakcijama više pristajao u BMW serije 7 nego u svega 3,87 metara kratak hot-hatch sa 231 KS. Stoga radije odaberite u ubrzanju do stotke dvije desetinke sporiji, ali odlučniji i u krajnjoj liniji jeftiniji ručni mjenjač sa šest stupnjeva.
Šteta, jer upravlja i ovjes su i dalje jače strane Joh Cooper Worksa. I dalje se, naime, vozi kao go-kart. Bez oklijevanja ulazi u zavoje zahvaljujući kratkom međuosoivnskom razmaku (2,50 metara), prolazi ih brzinama od kojih zastaje dah zahvaljujući niskom težištu i ovjesu s MacPhersonom sprijeda i mulitnikom straga, ali i širokom tragu kotača (1,49 metara), a upravljač je još osjećajniji i izravniji nego u sjajnom Cooperu S.
U skladu s tradicijom, putnici lagano poskakuju čak i na prilično dobro održavanim i glatkim cestama oko glavnog grada Slovenije, ali nije neudoban ni s doplatnim gumama 225/40 ZR18. Jedino što se kočnice prilično brzo (pre)griju, pa se izgubi osjećaj pod papučicom.
Jedino što je papreno skup. John Cooper Works, koji se prodaje isključivo s trojim vratima, sa svim davanjima stoji čak 307.091 kunu ili, preračunato u novu valutu, 40.758 eura. Stoga se ne treba čuditi što se kupci sve više okreću čitavih 63.829 kuna jeftinijem Cooperu S (178 KS).