"Želim biti drugačiji, želim se isticati, možete me mrziti ili voljeti, svejedno mi je..." - tako bi mogla zvučati poruka Nissana Jukea kojeg smo u prvoj generaciji upoznali još prije deset godina. Bio je to nakon Qashqaija jedan od pionira klase, ali je za razliku od njega ponudio osobnost bez premca. Bio je jedinstven, kao da je stigao s drugog planeta... Naslonjen na modificiranu platformu Micre, sa široko razmaknutim, dva broja prevelikim kotačima, povišenom podnicom i ogromnim okruglim prednjim svjetlima pojavom nikoga nije ostavljao ravnodušnim.
No, premda je bilo onih koji su ga ismijavali, živopisni Juke dosad je prodan u gotovo milijun primjeraka, a prodajni rezultati naveli su i druge proizvođače da krenu istim smjerom. Juke se tako s pravom može smatrati jednim od rodonačelnika danas iznimno brojne i popularne klase gradskih crossovera u kojoj se za svoje mjesto pod suncem sada bore VW T-Cross, Kia Stonic, Seat Arona, Škoda Kamiq, Mazda CX-3, Opel Crossland X… Pa i tehnološki bliski Renault Captur. Konkurencije ne manjka, pa ne čudi što se Nissan ozbiljno pripremio za dolazak nasljednika koji je na tržište stigao ove godine.
Dizajnerski je kod novog Jukea u neku ruku povučena kočnica, no to ne znači da karoserija smještena na platformu CMF-B izgleda dosadno. Baš suprotno. I dalje je tu pokoje prepoznatljivo rješenja s prve generacije poput ogromnih okruglih prednjih svjetala, no cjelina više ne djeluje toliko revolucionarno kao što je bio slučaj s prethodnikom. Dobro je, međutim, što je uspješno riješen glavni problem izvornika, a to je škrt prostor. Novi Juke je sa 421 cm duži za osjetnih 8,5 cm, a još izdašnije je rastegnut u širinu gdje uz raspon od 180 cm nudi čak 17 cm više prostora za ramena. Narastao je i međuosovinski razmak na solidnih 264 cm (+ 10,5) i sve to se itekako osjeti čim se sjedne za upravljač. Već na prvu Juke sad izgleda ozbiljnije i praktičnije, a manje kao kakva egzotična igračka. U tu priču se uklapa i prtljažnik od čak 422 litre. Usporedbe radi, prva generacija nudila je tek 251 litru, sve dok ta brojka redizajnom iz 2014. barem u teoriji nije porasla za stotinjak litara. Sad se nudi konkretan prostor razdijeljen dvostrukom podnicom, spreman primiti i ozbiljnu prtljagu, a ne samo nekoliko vrećica s potrepštinama iz dućana.
Jedina mjera koju se reduciralo je ona vezana uz visinu. Krovna linija spuštena za 3 cm, no Juke sa svojih 159,5 cm spada među više modele u klasi. To olakšava pristup sjedalima, kojima se prilazi bez velikog gimnasticiranja. Tko god je sjedio u prvoj generaciji bit će iznenađen s dostupnim prostorom straga. Sad se ondje za koljena nudi 5,8 cm, a za glave 1,1 cm više nego kod prethodnika, a posljedica je da se u drugom redu ugodno smještaju i viši putnici. Ne baš dvometraši, ali visoki do 190 cm tu sjede uspravno bez da tjemenom dodiruju krov, s komotnim prostorom za noge. Kod prethodnika je to bilo nezamislivo. Nije se teško smjestiti niti za upravljač. Iako se nagib sjedala namješta ručicom, a ne preciznijim okretnim mehanizmom, vozač u hipu pronalazi idealnu poziciju. Tome pridonosi i skladno dizajnirani upravljač, izdašno podesiv po visini i dubini. Manjih dimenzija i sportski podrezan u donjem dijelu, taman je širok toliko da savršeno sjedne u ruke.
Prekidača na upravljaču je pritom poprilično pa treba ponešto vremena za uhodavanje. No, da bi se vozač naučio kretati po brojnim izbornicima i birati željeni prikaz na središnje postavljenom, preglednom TFT zaslonu od 7 inča ne treba proučavati knjigu s uputama i znojiti se kao pred ispit na fakultetu. Dovoljno je stati na nekoliko semafora i u pauzi između dvije vožnje malo se poigrati s dostupnim funkcijama. Malo više vremena zahtjeva tek navikavanje na suživot sa sustavom poluautonomne vožnje ProPilot. No, i tu stvari ubrzo sjedaju na svoje mjesto. Spreman korigirati brzinu i smjer kretanja, a po potrebi i potpuno zaustaviti Juke, sustav u praksi funkcionira iznenađujuće dobro.
U vožnji bez ProPilota, s druge strane, znaju zasmetati previše revni senzori za određivanje razmaka. Znaju uzbuniti bez jasnog povoda, pa se stječe dojam da bogata sigurnosna elektronika koja već od starta i osnovne opreme Visia po potrebi sama koči, prepoznavanje prometne znakove i zadržava u voznoj traci više vjeruje svojim, nego procjenama vozača. Nije to, međutim, nikakva specifičnost Nissana. Sve to spada u vrli, novi svijet na koji se vozači jednostavno moraju naviknuti. S druge strane, treba pohvaliti visoki smještaj središnjeg multimedijskog zaslona na kojemu nije teško pratiti prikaz navigacije ili jedan od boljih pogleda od 360 stupnjeva koji omogućuje sustav kamera Around View Monitor.
Kad je riječ o motorizaciji izbor nije bogat, ali je zato pogođen. U ovoj klasi većina kupaca bira male turbobenzince pa nije grijeh što je jedini motor u ponudi trocilindarski 1.0 TCe od 117 KS, spreman u overboostu ponuditi uvjerljivih 200 Nm. Snage i prpošnosti mu ne nedostaje, opremljen izravnim ubrizgavanjem goriva i automatski prilagodljivim vremenom otvaranja ventila fino vuče i radi tiho, a niti potrošnja nije velika. Iako je prije nas motor prešao svega stotinjak kilometara i nije se niti pošteno razradio, prosjek je iznosio uzoritih 6,6 litara. Smetaju tek vibracije koje se osjete pri stajanju na semaforu, a bolji nastup očekivali smo i od 7-stupanjske automatike s dvostrukom spojkom.
Simbioza s motorom malog obujma ne čini se najsretnijom, a najviše smeta neodlučnost pri izmjenama stupnjeva. Da to nije tek naš subjektivan dojam otkriva i pogled u tehničke podatke. Juke s ručnim, 6-stupanjskim mjenjačem stotku hvata za 10,4 s, dok mu uz automatiku treba osjetno dužih 11,1 sekundi. Velika razlika. Pri vožnji umjerenim tempom, međutim, ta manjkavost ne dolazi toliko do izražaja i vožnja protječe prilično lagodno. Zasluga je to i ovjesa, dovoljno čvrstog da Juke ne bježi sa zadanog pravca, a opet dovoljno podatnog da vozaču glavobolje ne zadaju prelasci preko ležećih policajaca. Čvrsto ležanje samo ponekad traži korekciju ESP sustava, kad se pretjera s brzinom u zavoju.
Dojam za upravljačem podiže i od starta bogata oprema. Već osnovna oprema Visia donosi klimu, stakla i retrovizore na struju, sportska sjedala, tempomat... Ipak, tko se ne želi voziti uz čelične felge i bez središnjeg zaslona od 8 inča treba uložiti u opremu Acenta. Odnosno, barem 143.958 kuna.
Tehnički podaci
Motor turbobenzinski, 3 cil.
Obujam 999 ccm
Snaga 86 kW/117 KS na 5250/min
Moment 200 Nm na 1750-3750/min
PODVOZJE
Pogon prednji
Mjenjač automatski, 7 stupnjeva
Ovjes sprijeda McPherson, straga polukrut
Kočnice sprijeda diskovi, straga bubnjevi
Gume 225/45 R 19
KAROSERIJA
Dimenzije 421 x 180 x 159,5 cm
Osovinski razmak 264 cm
Udaljenost od tla 17 cm
Prtljažnik 422/1305 litara
Spremnik goriva 46 litara
Masa (osnovni) 1182 kg
Masa (testni) 1276 kg
PERFORMANSE
Najveća brzina 180 km/h
0-100 km/h 11,1 sekundi
Prosječna potrošnja 5,1 l/100 km
Ispuh CO2 116 g/km
Cijena 185.950 kuna
S doplatama 196.250 kn
SERIJSKA OPREMA TEKNA
alu naplaci od 19 cola • automatska klima • poluautonomna vožnja ProPilot • Around View Monitor • prednji i stražnji senzori • navigacija • dodirni zaslon od 8 inča • putno računalo s TFT zaslonom od 7 inča • grijana prednja sjedala • presvlake u kombinaciji eko kože i tkanine • el. preklopivi i grijani retrovizori • el. stakla • el. ručna kočnica • zatamnjena stražnja stakla • LED svjetla • senzori kiše i svjetla • ambijentalno osvjetljenje u unutrašnjosti • multifunkcionalni upravljač u koži • prednji naslon za ruku • USB priključci • povezivost Apple Car Play i Google Android Auto • izbornik programa vožnje (Standard, Eco, Sport) • inteligentni ključ
DOPLATE TESTNOG MODELA
dvobojna karoserija • glazbeni sustav Bose Personal Plus