TEST Suzuki Kizashi 2.4 Sport CVT 4WD: Lijep i bogat, ali još bez diplome

Suzuki je poznat prvenstveno po gradskim i terenskim modelima, a malo je poznato da nije bez iskustva ni u srednjoj klasi. Doduše, stjecao ga je u Americi, nama nepoznatim modelom Verona. Priča sada ide dalje, samostalno razvijenim Kizashijem, također ponajviše namijenjen Americi, ali i europskim kupcima.

Upečatljivo i samurajski oštro ime te odličan, sportski dizajn muscle car forme jamči interes na prvu loptu, dok je savez s General Motorsom lukavo iskorišten za preuzimanje i prilagodbu platforme čiju osnovu dijele i Vectra, Croma, Epica… Unutrašnjost također otprve ostavlja dojam privlačnosti i temeljitog pristupa, a krasi je i bogatstvo serijske opreme. Ugođaj koji daju koža i snažan HiFi uređaj začinjen je šarmantnim linijama armature, udobnim sjedalima i darežljivom prostranošću pa se na prvu čini kako je sve za pet i da je Suzuki uspješno savladao lekciju iz srednje klase. Šteta što je plastika armature tvrda kao u Swiftu...

Dizelski motor? Ništa od toga. Nudi se tek veliki 2.4-litreni benzinac sa 178 KS, koji se, osim u testnoj izvedbi s automatskim mjenjačem i 4x4 pogonom, može dobiti i s ručnim 6-stupanjskim i prednjim pogonom (224.800 kn). Veliki atmosferski četverocilindraš, premda prilagođeniji japanskom i američkom tržištu, pokazuje da ipak nije bez vrlina, iako je svakim pritiskom na gas očito da eksplozivnošću ne može držati korak s modernijim downsizing turbomotorima.

Ipak, dopao nam se profinjen prijelaz iz umirujuće I pomalo lijene uglađenosti u mirnijoj vožnji do sportskog ritma visokih okretaja, na kojima iz ispuha izvire reska glazba snažnog motora. Visoki potencijali motora najefikasniej se crpe ručnim šaltanjem kroz šest stupnjeva, polugicama iza upravljača i samom ručicom. Standardna postavka bestupanjskog CVT programa je sporija, s monotonim zvukom neprekidnog nabiranja okretaja, kao na skuteru.

Potrošnja? Nije dramatična, između 8 i 12 litara, no suparnički turbobenzinci ipak su štedljiviji… Kizashi je dobro pripremljen i za brzu vožnju, sa sportski ugođenim ovjesom kratkog hoda. Cjelokupan dojam ipak nije baš uvijek u potpunom dosluhu s oznakom Sport, zbog laganog upravljača i mekšeg ovjesa koji ponekad podrhti na poprečnoj neravnini.

Smiješak vozačkog zadovoljstva pri neobuzdanoj jurnjavi često izazovu sportski podešen ESP i prilagodljivi integralni pogon, koji i na mokroj podlozi drže veliki Suzuki prilijepljenim za kolnik. Sve u svemu, Suzukijev nastup u srednjoj klasi prilično je dojmljiv, no bez dizelskog, pa čak i manjeg benzinskog motora, po svoj prilici ipak će ostati rijetka zvjerka na europskim cestama. Štete, jer je uistinu lijep komad limuzine...