U svijetu automobila, 1990-te godine iznjedrile su neke od najboljih automobila ikad, a početak milenija obilježila je nova kreativna sloboda, kad su nastali neki od koncepcijski i dizajnerski najhrabrijih modela uopće.
Pamtimo tako velik broj zanimljivih automobila iz tog doba koji su iz temelja preokrenuli sve što se do tad odnosilo na ustaljene forme. Renault se pritom pokazao kao jedan od najhrabrijih te su na krilima genijalnosti kućnog dizajnera Patricka Le Quémenta odlučili reći zbogom dosadi te se uputili u neistražene vode...
Kao pioniri u gradnji jednovolumena u svim klasama (Espace, Twingo, Mégane Scénic, Vel Satis...) u gamu su uveli dotad koncepcijski neviđen “one-box” model Avantime, svojevrsnog prestižnog križanca jednovolumena i coupea. Gledajući iz konzervativne perspektive, te dvije forme spojene u jednu paradoks su sam po sebi, pa ipak, Francuzi su se odlučili za komercijalizaciju 2001. godine.
I to u gotovo neizmijenjenom izdanju u odnosu na konceptni model CoupéSpace pokazan na Salonu automobila u Ženevi dvije godine ranije.
Dvobojna karoserija gdje su krov i nosači izvedeni u matiranom aluminiju, coupeovska forma te prozori bez središnjeg okvira, četiri komforne “fotelje” u kabini te par iznimno teških vrata bez klasičnog graničnika bili su dotad nešto neviđeno. Voditelj projekta dizajna Thierry Metroz na predstavljanju je rekao: “željeli smo da netko tko hoda oko automobila bude stalno zapanjen”. I uspjeli su u tome...
Nadalje, zbog najveće posebnosti, dvojih širokih i teških vrata (1,4 m, 50 kg) proizvodnja je povjerena poznatoj francuskoj tvrtki Matra angažiranoj u auto industriji, ali i aeronautici gdje su osmislili sustav otvaranja pomoću sofisticirane dvostruke kinematičke šarke.
S koje god strane promatrali Avantime u oči upadaju neobično izvedeni detalji poput stražnjih svjetala s glavnom skupinom koja se sastoji od tri trokuta, ili otvora za zrak iznad farova, a poseban dizajn stražnjeg kraja Renault je koristio i kod drugih modela, a koji je francuski tisak nazvao “fesses de fourmis”, prevedeno - “mravlja zadnjica”.
Unutrašnjost danas otkriva godine, no takav minimalistički stil sa središnje smještenim “sakrivenim” instrumentima i malo tipki bio je inovativan. Komande ventilacije u kutevima kokpita i upravljanje navigacijom i radiom putem daljinskog upravljača.
Prednji bočni prozori se automatski spuštaju kada se jedno od prednjih sjedala preklopi kako bi se olakšao ulazak na stražnja povišena “kazališna” sjedala. S obzirom na vanjske dimenzije prtljažnik je prosječan što je nevjerojatno.
Generalno, kako je “ludo” ovaj automobil izgledao prije 20 godina, ništa drugačiji dojam ne ostavlja ni danas, a koliko je bio ispred svog vremena govori mu i sam naziv: “avant” na francuskom znači naprijed, a “time” vrijeme na engleskom.
Ovaj automobil možda nema estetsku ili sportsku posebnost, no sada kad postaje moderni klasik s 20 godina sigurno zaslužuje pažnju i treba samo čestitati na hrabrosti i odlučnosti ljudima iz Renaulta.
Slaže se s tim i koprivnički vlasnik jednog od tek nekoliko preostalih u Hrvatskoj i zasigurno je najveći ljubitelj francuskog jednovolumenskog futurizma kod nas. Njegov primjerak je najbolji koji se mogao kupiti: pokreće ga 2,9-litreni V6 benzinac od 207 KS koji je uparen sa 6-strupanjskim ručnim mjenjačem (automatski je bio opcija), a najbolji paket opreme Privilège s lijepim minimalističkim dvobojnim kokpitom preuzetim od Espacea osigurava sve ekskluzivne dodatke, kožne fotelje i panoramski “šiber” krov.
Elastičnost V6 motora od 207 KS savršena je za krstarenje autocestom kad do izražaja dolazi udobnost, ali uz potrošnju od 15 litara. Zato su brzo stigli i štedljiviji 2.0 turbo benzinac od 165 KS te 2.2 dCi od 150 KS, no tko danas traži Avantime, V6 je uvijek najtraženija opcija.
Dok smo kolega fotograf i ja sada ponovo nakon 20 godina s istim ushićenjem razgledavali automobil kao i kad je kao nov stigao u redakciju na test, vlasnik nam govori. “pa kakav bi to svijet bio da svi vozimo samo crne VW Passate te tako opravdava svoju zaluđenost Avantimeom.
Njegov primjerak kojeg vozi već četiri godine proizveden je 2001. godine te ima 200.000 kilometara na leđima. Po pitanju ulaganja i troškova govori nam da bi moglo biti i bolje, te da je do sada je u njega “utukao” više od 10.000 eura što nije malo, no odrađena je kompletna restauracija interijera i lakiranje karoserije, postavljen je novi ovjes te je i motor je generalno uređen, dok se za sitnije dijelove snalazio kako je znao i umio.
Tako je po neke manje dijelove kabine i karoserije odlazio u Francusku pa ima i anegdota. U Lion se, recimo, uputio po rabljene nekorištene zračne jastuke, a kada ih je kupio, na povratku se tek u zračnoj luci zapitao: kako li će s njima u avion s obzirom na to da sadrže eksploziv za otvaranje. No, prijavio je “opasan teret” prije leta i sve je prošlo dobro.
”Problem kod Avantimea kojih je proizvedeno jedva 8500 primjeraka je u tome što se nakon 20 godina više ne proizvode originalni rezervni pa je potraga za specifičnim često detektivski posao. Doduše, za motor koji se ugrađivao i u neke velikoserijske PSA i Volvo modele se nađe zamjenskih, no za karoseriju možete samo “kramariti” po otpadima ili skidati s razbijenih primjeraka”, govori nam te dodaje kako je teško naći i dobrog majstora za mehaniku, jer kad vide njegov V6 hvataju se za glavu. Srećom, govori nam, postoji majstor u slovenskom Ptuju gdje odlazi na servise.
S obzirom koliko je uložio, teško mu je ocijeniti koliko njegov restaurirani Avantime “kao iz dućana” danas vrijedi, no u Europi se trenutno prodaje šest, ili sedam primjeraka koji stoje od 12 do 30 tisuća eura, ovisno o stanju.
No vlasnika niti ne zanima vrijednost njegovog “svemirskog” ljubimca, a da uživa u svakom trenutku za njegovim volanom svjedoči bezbroj fotografija s nekih od okupljanja ljubitelja Avantimea na koje dolaze vlasnici od Norveške i Portugala do Bugarske, a posljednji takav održao se u Sloveniji...
Renaultov gorostasni coupe definitivno ne spada u kategoriju legendarnih sportskih suvremenika koji su već sada moderni klasici visoke cijene poput BMW-a M5 e39 ili Alfe Romea 156 GTA, no svakako zaslužuje pažnju jer konceptualno spada u razred čiste hrabre egzotike na kotačima koja i danas, 20 godina nakon predstavljanja plijeni pažnju na cesti.
Sam izgled teško se može nazvati lijepim, ili estetskim remek-djelom, no baš njegova posebnost i sama pojava na cesti ga je i dovela na ove stranice. Dobro je da se još može sresti i kod nas, jer Avantime danas predstavlja “dragocjen dizajnerski predmet”, a voziti ga znači sjediti u svojevrsnoj skulpturi na kotačima koja već ima i povijesnu vrijednost, sviđao vam se ili ne...