Sintetička goriva nisu znanstvena fantastika. Postoje već dulje vrijeme i koriste se, uključujući i u utrkama. Trkaće gorivo nije nužno nešto prikladno za ulicu, ali YouTube kanal Seen Through Glass testirao je Ferrari 360 koji radi na sintetičko gorivo P1 Fuelsa kako bi ocijenio vožnju.
Doduše, prosječna osoba ne vozi se po gradu u Ferrariju 360 Modeni. Ali superautomobil je poslužio kao primjer kako ulični motor dizajniran za fosilna goriva radi s nečim malo drugačijim i čišćim u spremniku. U ovom slučaju, gorivo se proizvodi kombinacijom biomase i vodika. Biomasa se temelji na usjevima, a kada se sva obradi, rezultat je gorivo koje funkcionira poput benzina.
Da, to također znači da gori i oslobađa emisije ugljika poput benzina. Međutim, oslobođeni ugljik apsorbira se mjesecima za razliku od fosilnih goriva koja su izdvajala ugljik milijunima godina. Kao rezultat toga, video navodi da je ovo tehnički neutralno rješenje za ugljik. Štoviše, ne oslanja se na ograničen izvor nafte. Skupite neke stare usjeve, preradite ih u gorivo s vodikom i možete na utrke.
Tvrtka već isporučuje sintetičko gorivo za Svjetsko prvenstvo u reliju, a gorivo je nedavno korišteno kao demonstracija u automobilu Formule 1 iz 1990-ih. Uz takve strojeve koji služe kao primjeri, vlasnik Ferrarija tvrdi da 3,6-litreni V8 360 radi onako kako bi i trebao, bez vidljive razlike u performansama. Jedini aspekt koji nije spomenut u videu bila je potrošnja goriva.