"Ni slučajno ne hvataj mobitel u ruku i obavezno se veži", govori mi fotograf Sven koji je sa mnom doputovao u Dubai kako bi dokumentirao naše doživljaje, dok se vozimo širokim gradskim avenijama ovog futurističkog grada smještenog između pustinje i mora na Arapskom poluotoku. On već ima vozačkog iskustva u ovoj svjetskoj prijestolnici svakojakih megaprojekata, ali bez obzira na to – mislio sam da ipak pomalo pretjeruje. Osim toga, nisam ni ja od jučer, ipak iza sebe imam puno kilometara skupljenih na svim meridijanima svijeta i već sam se naučio snalaziti i izvlačiti iz kazni i ostalih problema na putu.
"Kažnjavaju li i kopanje nosa na semaforu", pitam ga zajedljivo i govorim mu da me pusti da uživam za volanom. Sigurno nije baš tako rigorozno, mislim si dok pokušavam upiti ambijent i grandiozne građevine u Downtownu Dubaija, a da bih iz automobila vidio najvišu zgradu na svijetu, Burj Khalifu visoku 828 metara, moram jače zabaciti glavu unatrag. Pazi kako se prestrojavaš, vozi malo brže u krajnjoj lijevoj, ovdje ti i to kažnjavaju, nastavlja on poput papige i već mi postaje pomalo naporan s tim silnim upozorenjima.
Međutim, uskoro se pokazuje da Sven nije zanovijetao bez vraga. Sjedamo na kavu na terasu jednog od kafića u čuvenom Dubai Mallu, mjestu s tisućama trgovina, odakle se savršeno vide fontane “koje plešu” s nesmetanim pogledom na Burj Khalifu u punoj veličini. Pregledavam WhatsApp. Stigla je poruka – za opasno prestrojavanje upravo ste kažnjeni s 400 dirhama. Pa kako? Nije prošlo ni 45 minuta, a već sam ostao bez nekih 100 eura. Sve jasno piše – vrijeme, mjesto, registracija i iznos kazne. Oblio me znoj. Je li to samo prva kazna u nizu, pitam se... Eto, što sam tražio, to sam i dobio jer smo u Dubai stigli s idejom da grad doživimo iz vozačke perspektive.
Za prijevoz smo odabrali veliki hibridni Hyundai Santa Fe s 235 KS, prostran, snažan i udoban SUV, s čijih se povišenih sjedala lako prati promet u svim smjerovima. Usto, ima i stila - svojim modernim, pomalo futurističkim linijama savršeno je odgovarao širokim avenijama ovog grada, na kojima sam sljedećih dana itekako pazio kako vozim i što radim.
A Dubai, koji danas ima više od tri milijuna stanovnika i kojeg godišnje pohodi još nekoliko milijuna turista, globalno je čvorište luksuza, biznisa i turizma, kao i mjesto gdje se u istom danu mogu doživjeti pustinja, neboderi, umjetni otoci i tradicionalne tržnice.
Uz bolno saznanje kako kazne stižu na mobitel unutar jednog sata, vožnja mi je postala pomalo stresno iskustvo. Daleko je to od bilo kakve pomisli na “divlji istok”, gdje se stvari rješavaju oprostom ili dogovorom. Ovdje se nemate s kim dogovarati. Jednostavno stigne digitalna obavijest i “aj bok”, a sam promet funkcionira kao precizno programiran sustav. Kamere su postavljene posvuda – na autocestama, raskrižjima, nadvožnjacima, pa čak i na manjim cestama u stambenim četvrtima.
Umjetna inteligencija prati brzinu, razmak između vozila, korištenje mobitela tijekom vožnje i nepropisno prestrojavanje. Brzina je najčešće ograničena između 100 i 120 km/h na glavnim prometnicama, ali prekoračenja se ne toleriraju. Sve je automatizirano, digitalno i neumoljivo precizno. Jedan lokalac koji se bavi automobilima pokazao mi je na mobitelu da ove godine već ima deset kazni, a plaća ih prilikom registracije vozila.
“Nema izbjegavanja, dok ne podmiriš dugovanja registracija ne prolazi”, govori mi. Dodao je i da je to još i “blaga” varijanta u usporedbi sa sat vremena vožnje udaljenim Abu Dhabijem, gdje doslovno obje ruke moraju biti na volanu cijelo vrijeme, a čak i ruka kroz prozor može rezultirati kaznom. Usput nam se požalio kako je gorivo nakon korone poskupjelo s 10 na 50 centi, što je nama zazvučalo kao dobar vic.
Kazne u Dubaiju se, preračunato, kreću od oko 100 eura za prestrojavanje preko pune crte, 200 eura za korištenje mobitela, 150 eura za prekoračenje do 20 km/h iznad dopuštenog, dok najveća kazna iznosi i do 11.500 eura za prolazak kroz crveno svjetlo. Kad sam si napokon osvijestio da vozim pod stalnim nadzorom kamera, kao u kakvoj prometnoj verziji Big Brothera, radije sam i promašio izlaz nego se “ubacivao”. A to je ovdje prava mala katastrofa, jer može proći i 15 kilometara ili 40 minuta vožnje dok se ponovno ne vratite u pravi smjer. No, bolje i to nego nova kazna.
Vožnja kroz Downtown znači ulazak u srce spektakla. Posjetili smo tamo Museum of the Future, arhitektonsko remek-djelo koje izgleda poput lebdećeg prstena od čelika i stakla. Unutra se nalaze interaktivne izložbe o umjetnoj inteligenciji, svemirskim istraživanjima i klimatskim rješenjima, a cijeli koncept vodi posjetitelja u 2071. godinu. Super! Nedaleko se nalazi i Dubai Frame, monumentalna građevina u obliku ogromnog okvira koja simbolično “uokviruje” stari i novi Dubai.
S jedne strane vidi se tradicionalni dio grada uz Creek, a s druge niz futurističkih nebodera. Garaža ima posvuda, a mnoge se naplaćuju pomoću tzv. salika, malenog čipa koji mjeri duljinu boravka i naplaćuje parkiranje. U garažama uglavnom nema ljudi ili mašina koje vrše naplatu, kao što nema niti naplatnih kućica na autocestama. Jednostavnija, ali i skuplja varijanta koju koriste lokalci je valet parking.
Vozio sam potom prema obali Jumeiraha, gdje se uz plaže i luksuzne vile uzdiže legendarni Burj Al Arab. Sheikh Zayed Road, glavna prometna arterija, proteže se kroz gotovo cijeli grad i na pojedinim dionicama ima i do dvanaest traka u oba smjera. Asfalt je besprijekoran, promet često spor, ali fluidan. Most me vodi prema Palm Jumeirahu, umjetnom otoku u obliku palme.
Na njegovu vrhu nalazi se Atlantis The Palm, čuveni monumentalni resort koji dominira horizontom. Voziti se Palmom znači prolaziti pokraj luksuznih hotela i vila nevjerojatnih vrijednosti. Mi smo se počastili kavom u Atlantisu The Royal, najluksuznijem hotelu na svijetu, a za cijenu dvije kave i boce vode - ne pitajte. Barem smo na kratko uživali kao dobro potkoženi gosti, koji tamo u veljači uživaju na ugodnih 26 stupnjeva uz more ili na bazenima. Jedno od zanimljivijih iskustava bio je i posjet Global Villageu – golemom kompleksu s mega paviljonima iz desetak zemalja. U jednom večernjem obilasku možete “prošetati” od Turske do Tajlanda, kušati specijalitete i gledati nastupe uživo.
To savršeno oslikava međunarodni karakter grada u kojem više od 80 posto stanovništva čine stranci. Na koncu, Dubai je grad ekstrema – opsesija je imati najviši, najveći i najluksuzniji... Što god. I dobro je primijetio Sven, ovdje nije toliko bitno imati nešto skupo, jer to svi imaju, ovdje je ideja imati nešto što nitko drugi nema.
Turizam je temelj gospodarstva, a atrakcije su osmišljene da bi nudile spektakl. No, paralelno s tom slobodom dolazi i stroga disciplina, pa vrijede striktna pravila vezana uz bacanje smeća na pod, pušenje, vožnju, ponašanje u određenim situacijama i mjestima... Dobra stvar je da ovdje možete iznajmiti gotovo bilo koji automobil - od ekonomičnog gradskog auta za šaku dirhama dnevno do superautomobila kakvih nigdje drugdje nema. No, tu se nameće logično pitanje - ima li uopće smisla u gradu s ovako strogim nadzorom imati toliko rent-a-car kuća sa superbrzim automobilima?
Upravo u tome leži paradoks Dubaija - grad s jednim od najstrožih prometnih sustava na svijetu istodobno je i globalna prijestolnica egzotičnog najma, koji je pritom bitno jeftiniji nego u Europi. I nemali broj posjetitelja dolazi upravo doživjeti ovo iskustvo – voziti Bentley Brabus, Ferrari Mansory ili Rolls-Royce širokim, savršeno ravnim avenijama, uz kulisu koja izgleda poput filmskog seta. Infrastruktura, pokazuje se, to bez problema podnosi, pa je taj biznis jako razvijen iako se rijetko gdje može voziti brže od 120 km/h.
Osjećaj ubrzanja do tih brzina i sama prisutnost takvog automobila dio su doživljaja, a ne karta za divljanje. Sustav umjetne inteligencije koji je i mene koštao novca, bilježi svaki prekršaj, a recimo “zero tolerance” postoji za prekršaje poput driftanja. Kazna za ovaj prekršaj je paprena – osim što moraš platiti i do 12.000 dolara, vozaču bude zaplijenjeno i vozilo. Što se vožnje u Emiratima tiče, postoje i specifičnosti koje na prvi pogled nisu očite. Dubai je, naime, okružen pustinjom i pijesak je stalno “negdje u zraku”, no ako odete u pustinjski dio i mislite se voziti poput Toma Cruisea u ulozi Ethana Hunta u filmu Nemoguća misija - Protokol duh, zaboravite.
Vožnja po pijesku se kažnjava, ali kažnjava i sam pijesak. Na svoje oči smo svjedočili kako se u njega ukopavaju pojedini “avanturisti”. No, vožnja automobilom u Dubaiju zaista je posebno iskustvo, kao nekakva luda kombinacija luksuza i nadzora, brzine i kontrole, slobode i odgovornosti, a sam promet je zapravo potpuno programiran. Čudesni Dubai vas tako impresionira visinom svojih zgrada i općom raskoši, veličinom svojih projekata i brojem turista, ali vas istovremeno dok vozite podsjeća da je budućnost već stigla i da vas promatra i šalje kazne. Imajte to na umu kad posjetite Dubai.
Dubai ukratko
Muzej budućnosti simbol je ambicije grada da bude globalni laboratorij ideja, s vizijom svijeta kakav tek dolazi. Za Dubai ovaj muzej ima značaj kao Eiffelov toranj za Pariz
Atrakcije smo obilazili u naočitom i prostranom hibridnom Hyundaiju Santa Fe, koji se pokazao kao idealan suputnik - udoban i snažan na širokim avenijama i pregledan u gradskim gužvama
Burj Khalifa, najviši neboder svijeta, dominira horizontom Dubaija, dok njegove raskošne fontane, uz svjetlosni i glazbeni spektakl, čine jednu od najposjećenijih i najupečatljivijih turističkih atrakcija grada
Našeg putopisca već je prvog dana boravka u Dubaiju umjetna inteligencija kaznila zbog nepravilnog prestrojavanja
City Walk, moderno središte s trgovinama i restoranima, u veljači je ugodan za šetnju i danju, kad se temperatura kreće oko 25 stupnjeva Celzijusa
Snažan kontrast futurističkim neboderima i luksuzu modernog dijela - Al Fahidi ili stari Dubai otkriva izvorni karakter grada s uskim ulicama, starom tržnicom i mirisima začina
Čak 80 posto stavoništva u Dubaiju čine strani radnici, kojih ima na svakom koraku i svakako pridonose kulturnom šarenilu
Provozali smo se i do hotela Burj Al Arab, glasovitog “jedra” uz plažu Jumeirah, koji je definirao globalni identitet Dubaija kao ekskluzivne turističke destinacije
Čak i u veljači vlada zvizdan s više od 30 stupnjeva, pa treba potražiti hlad na plaži Jumeirah. Tu se nalazi i popularna šetnica, na kojoj spokoj šetača remete tek brojna okolna gradilišta s visoko uzdignutim dizalicama
Na “Palmi” se uzdižu Atlantis i noviji Atlantis The Royal, dva svjetski slavna hotela, gdje smo stigli Santa Feom, popili kavu i uživali u raskošnom ambijentu kakav obožavaju bogataši
To treba osjetiti i vidjeti - vožnja mostom prema Palm Jumeirah otkriva grandioznost umjetnog otoka, dok je Atlantis The Royal arhitektonsko čudo s lebdećim terasama koji redefinira pojam suvremenog resorta
Global Village godišnje posjeti nekoliko milijuna ljudi, a deseci nacionalnih paviljona nude okuse i mirise svijeta, uključujući bosanske ćevape i pljeskavice, dok cijeli prostor djeluje pomalo kičasto, ali šareno i zabavno
Vožnja Dubaijem nevjerojatno je iskustvo, koliko god na svakom koraku bile postavljene kamere koje cijelo vrijeme budno promatraju ponašaju li se vozači u skladu sa zakonom i oštro kažnjavaju svaki prometni grijeh
U Global Villageu zastupljene su razne kuhinje, pakistanska s biryanijem, iranska s kebabima, sirijska s falafelom, vijetnamska s pho juhom i spring rolicama, meksička s tacosima...
U svom tom šarenilu osjećali smo se kao da se nalazimo u Disneylandu Orijenta, s naglaskom na zabavu, gastronomiju i spektakularne nastupe iz cijeloga svijeta
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....