Sve snažnije zveckanje oružjem u Europi 30-ih godina prošlog stoljeća, natjeralo je švedsku vladu na izdašnije ulaganje u obrambene snage. U strahu od ekspanzionističkih težnji SSSR-a i Njemačke, 1937. nastala je Svenska Aeroplan AB odnosno SAAB. Prvi proizvod kompanije sa sjedištem u Trollhättanu, bio je Saab B17 koji je u službu ušao 1941. Vojni avion koji nema nikakve veze s američkim teškim bombarderom Boeing B-17, u vojnim operacijama nije nikada ni sudjelovao. Švedska se kao i u Prvom svjetskom ratu od ratnih pustošenja spasila politikom neutralnosti koja je bila prilično upitna, ali u konačnici donijela i profit zahvaljujući švedskom čeliku, kugličnim ležajevima i šibicama.
Po okončanju rata, potražnja za borbenim avionima je naglo presušila, a uprava Saaba, na čelu s predsjednikom Ragnarom Wahrgrenom, krenula u potragu za novim proizvodima kako bi iskoristila ogromna ulaganja u strojeve, velike ljudske resurse i postrojenja. Razmišljalo se o kuhinjskim uređajima, montažnim kućicama, lakim komercijalnim vozilima, ali na koncu izbor je pao na automobile. Polje na kojem je suvereno vladao Volvo kojem su u Saabu odlučili konkurirati malim i pristupačnim automobilom.
Projekt 92 bila je oznaka iza koje se krio prvi automobila Saaba, brojka 92 izabrana je iz jednostavnog razloga jer je prethodni projekt, laki trenažni aviona Safir nosio oznaku Projekt 91. Prvotno je u njega bilo uključeno tek 16 ljudi pod vodstvom Gunnara Ljungströma od kojih su tek dvojica imala vozačke dozvole. Za izgled je bio zadužen Sixten Sason, jedan od najvećih švedskih industrijskih dizajnera svih vremena. Sin kipara koji je studije umjetnosti završio u Parizu, talent je iskazao u svijetu zrakoplovstva.
Osim što dizajnirao, Sason je i upravljao avionima, a tijekom rata bio je i član švedskih vojnih snaga. Pilotsku karijeru okončao je padom u kojem je ostao bez plućnog krila i dozvole za letenje, ali nastavio je raditi. Njegov ulazak u Saab nametao se sam po sebi, kao i njegove metode rada. Prve Sasonove preliminarne skice nastale 1946. pretvorile su se u prototip danas poznat kao Ursaab. Model premazan crnom patinom za čizme u skali od 1:10 odmah je završio u zračnom tunelu iz kojeg je izašao s koeficijentom otpora od 0,32, što je impresivna brojka i prema današnjim standardima. No, aerodinamika nije bila jedini odraz iskustva i znanja stečenog u izradi aviona. Primjerice elementi ovjesa spojeni su na središnju strukturu šasije kako bi se lakše nosili opterećenjem. Istodobno Sason je bio pobornik pogona na prednje kotače što mu je omogućilo da Ursaabu dramatično suzi stražnji kraj.
Prvi prototip pokretao je dvocilindrični DKW dvotaktni motor (18 KS), a i mnoge druge komponente poput spremnika goriva, mjenjača, dijelova prijenosa, pronađene su na otpadu. Ursaab je bio kompaktan automobil sa samonosivom karoserijom što je bila rijetka kombinacija u četrdesetima, a nekonvencionalno razmišljanje i rješenja koja su iz njega slijedila, od ekipe koja je u razvoj automobila neopterećena trendovima, u konačnici je i podarila poseban imidž Saabu.
Testne vožnje prototipa s brojem 92.001 krenule su krajem ljeta 1946. Ursaab je dan i noć provodio na cesti i ukazivao na detalje koje je trebalo izmijeniti. Debela vrata bila su nepraktična i smetala pri izlasku, a prednji kotači previše „ukopani“ u karoseriju i skloni hvatanju snijega. Švedske novine izvještavale su o nemilosrdnim vozačima, ali prvi prototip, danas izložen u muzeju automobila Saab u Trollhättanu, još uvijek je u ispravnom stanju i s originalnom bojom na karoseriji.
Sljedeća dva prototipa prevalila su preko 530.000 km, što je bila još jedna od tipičnosti za Saab koji je od samog početka, sigurnosti i kvaliteti izrade posvećivao veliku važnost. Tek nakon temeljitog testiranja ukupno 20 prototipova, javnosti je 10. lipnja 1949. u Trollhättanu predstavljen Saab 92 i Volvo koji je više od 20 godina apsolutno vladao domaćim tržište, odjednom je dobio neugodnog konkurenta.
Početkom 1950. počele su isporuke prvih primjeraka kupcima, a do kraja godine proizvedeno je 1426 primjeraka, svi u zelenoj boji. U četiri godine proizvodnja je dosegla 9000 primjeraka, ali bilo je to premalo u odnosu na interes. U jednom trenutku broj narudžbi pristiglih u tvornicu premašio je 30.000.
Automobil koji je izgledao kao da je izašao iz nekog od crtića Walt Disneyja redizajniran je 1953. i dobio DKW-ov 3-cilindrični motor koji je iz 748 ccm izvlačio 33 konja. Dvije godine kasnije predstavljen je Saab 93 s kompaktnijim i snažnijim motorom. Iako je zadržano vjetrobranskog staklo od dva dijela, pratile su ga značajne inovacije, poput sinkroniziranog trostupanjskog mjenjača, 12 V električnog sustava, spiralne opruge... Ujedno bio je to i prvi model koji je Saab izvozio u SAD.
Za razliku od vojnog krila koje se razvilo u globalnog igrača, priča o osobnim automobilima Saab bila je prozaičnija. General Motors 1989. preuzeo je 50 posto udjela u Saabu, a godinu kasnije i drugu polovicu. Kada je 2008. kriza bacila na koljena GM, Saab je prepuštena Spykeru koji nije uspio zaustaviti pad i 2011. Saab je ugasio pogone i proglasio bankrot.