Jedan od najuzbudljivijih dijelova istraživanja oldtimerske scene su legende o izgubljenim rijetkim i egzotičnim modelima, koje je obično netko treći vidio ili čuo za njih iz povjerljivih izvora, ali za koje ne postoje fotografije i nitko ne zna detalje. Jedna je takva legenda bila i ona o “Ferrariju” iz Dubrave, crvenom coupeu kojeg su mnogi vidjeli na cesti prije četrdesetak godina, a još ih je više koji su čuli za njega.
Neki ga pamte i iz nekog dvorišta, pod ceradom, a drugi ostavljenog u grmlju, u jadnom stanju. S vremenom se, kako je internet poboljšao dostupnost informacija, iskristaliziralo kako nije bila riječ o Ferrariju nego o modelu Ghia 1500 GT, vrlo rijetkom, maloserijskom modelu slavne talijanske karoserističke radionice iz sredine 1960-ih. Šuškalo se da je spašen i da ga netko obnavlja, pojavili su se i oglasi u kojima se traže dijelovi za takav auto, a onda je 2019. ovaj primjerak registriran u - Karlovcu.
Onamo smo se i mi zaputili, da u razgovoru s vlasnikom Nikolom Crljenicom pokušamo popuniti rupe u priči. Ono potencijalno najzanimljivije, kako je taj automobil uopće stigao na naše prostore, nije poznato. Zna se da mu je vlasnik bio netko iz Dubrave, istočnog dijela Zagreba, a nakon njegove smrti počela je kalvarija.
Ovo je ručno rađen, delikatan automobil, a premda koristi velikoserijsku mehaniku Fiata 1500, nije ga jednostavno održavati. Brat prvog vlasnika, koji je naslijedio auto, to nije mogao ni znao, te je auto počeo propadati i naposljetku uistinu završio devastiran i bačen u grmlje. I Crljenica je tih davnih dana čuo za priču o napuštenom “malom Ferrariju” i otišao ga pogledati. Došavši na lokaciju, zaljubio se u automobil, mada nije imao pojma o kojem je modelu riječ, te uspio postići dogovor i kupiti ga.
Nije bio svjestan da će proći više od četvrt stoljeća do povratka na cestu. Čitav se radni vijek bavio limarskim i lakirerskim poslovima na automobilima, imao vlastite radionice i kod nas i u Njemačkoj, te je procijenio kako je Ghia usprkos jadnom stanju zapravo limarijski dobra baza za restauraciju, što se pokazalo točnim. No, sve ostalo bilo je upropašteno, pa se ta restauracija pretvorila u dugotrajan i mukotrpan proces, pri čemu je većinu toga sam radio.
Mehanika nije bila problem, automobil je napravljen na skraćenom podvozju Fiata 1500, te odgovara podosta dijelova s njega, pa i kasnijeg poljskog Fiata 125p. Ali, sve ostalo vrlo je specifično – ili je jednostavno nenabavljivo ili jako skupo. Ubrzo je postalo jasno kako će morati koristiti dijelove čim bliže moguće specifikacije iz Fiatova kataloga, nabavljane iz čitavog svijeta, od Amerike do Rusije, ili ih sam dati izraditi. Upravo stoga, ovdje ne možemo koristiti uobičajene kriterije izvornosti: branike, stakla, oznake, unutrašnjost...
Puno je toga rađeno iz nule, a u nedostatku literature često su kao referenca korištene fotografije drugih primjeraka s interneta. Nije uspio pronaći nikoga tko bi znao nešto konkretno o modelu, te je sve odradio bez kontakta s drugim vlasnicima ili ljudima koji su radili na ovakvim automobilima. U takvim uvjetima konačni je rezultat – sjajan.
Model se počeo proizvoditi potkraj 1962., te je do 1966. proizvedeno 846 primjeraka. Riječ je o neovisnom projektu, no isprva je ipak bio poznat kao Fiat 1500 Ghia GT, a 1964. je postao samo Ghia 1500 GT, što je naziv pod kojim se danas najčešće vodi. Ovo je jedan od ranih primjeraka, službeno proizveden 1962., no u pripremi članka kontaktirali smo svjetski registar modela, po kojem broj šasije ukazuje na proizvodnju tijekom 1963.
U svakom slučaju, za njega je ispravna ranija inačica oznake modela. Crljenica je automobil napravio za sebe, te sa suprugom Katicom redovito posjećuje susrete oldtimera, a često ga vozi i u drugim prilikama, za gušt. I dalje radi na njemu, kada dođe do nekog boljeg, originalnijeg dijela.
Ukratko
Pomalo čudna, ali upravo zato neodoljivo prekrasna silueta djelo je Sergia Sartorellija, velikana koji će nam kasnije podariti i Fiatovu “Peglicu”
Dijelovi praktički ne postoje, pa je gotovo sve, od retrovizora, preko znakova do stakala, moralo biti izrađeno po mjeri tijekom restauracije
Ghia je u tvorničkoj ugradnji koristila motor Fiata 1500 od 75 KS, no većina je kupaca doradama potražila dodatnu snagu
Od upravljača nadalje, vizija pri restauraciji bila je u najvećoj mogućoj mjeri koristiti dijelove iz tadašnjeg Fiatovog programa
Talijanski atmosferski benzinci postali su poznati po tome da vole visoke okretaje, na kojima najbolje vuku i najljepše zvuče. I ovaj Fiatov vrti se do 6500 okretaja
Pepeljara je originalne specifikacije, ali radio potječe iz malo novijih vremena. No, ovo je sada potpuno vozni projekt, za kojeg se još traže neki dijelovi
Nikola Crljenica, umirovljenik iz Karlovca, ima još zasad neregistriranih oldtimera, a pomalo razmišlja o novom projektu, dakako opet pravom raritetu
Nije bilo dileme s izborom odgovarajuće PV registracijske pločice kada se ispostavilo da je na području Karlovca slobodna brojčana oznaka ovog modela
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s CVH
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....