U svijetu superautomobila, svi znaju za Ferrari, Lamborghini i Porsche. Ali samo pravi znalci, oni koji automobilsku povijest čitaju između redaka, znaju za jedno ime koje zvuči kao naslov znanstvenofantastičnog romana: Isdera Imperator. Automobil punog naziva Isdera Imperator 108i, je na prijelazu 1980-ih i 1990-ih izgledao kao da je pao s Marsa, ali je pod svojom karoserijom krio nešto što je mnogo realnije: čisti njemački inženjering, ludost jednog čovjeka i neostvarene snove Mercedesa.
Priča počinje 1978. godine kada Mercedes-Benz na ženevskom salonu automobila predstavlja koncept CW311, radikalno sportsko vozilo s krilnim vratima, centralno smještenim motorom i aerodinamičkom karoserijom. Automobil je nastao u suradnji s nezavisnim inženjerom Eberhardom Schulzom, vizionarom koji je sanjao o tome da Mercedes ponovno napravi nešto poput legendarnog 300 SL Gullwinga, ali za novo doba. Mercedes je bio impresioniran, ali ne i uvjeren. CW311 nikada nije dobio zeleno svjetlo za serijsku proizvodnju. Za svakog drugog inženjera to bi bio kraj priče, ali ne i za Schulza.
Frustriran odbijanjem, Schulz osniva vlastitu kompaniju - Isdera GmbH, čije ime je skraćenica od „Ingenieurbüro für Styling, DEsign und RAcing“ (Inženjerski ured za oblikovanje, dizajn i utrkivanje). I tako nastaje Isdera Imperator 108i, doslovni nastavak CW311 koncepta, s blagoslovom Mercedesa, ali bez njihove logistike. Karoserija ostaje gotovo identična, osim sitnih dorada od kojih su najvažnija bila svjetla koja su postala fiksna. Sve ostalo, uključujući krilna vrata, ultra nisku siluetu i periskopski retrovizor je ostalo.
Imperator nije bio samo ljepotica, već i zvijer. Prvi modeli koristili su lagano modificirani Mercedesov M117 V8 motor od 5,0 litara s 300 KS (iz S-klase W126), a snaga se prenosila na stražnje kotače putem ZF-ovog ručnog mjenjača sa 5 stupnjeva. Automobil je težio tek 1.250 kg, ubrzavao do 100 km/h za 5,1 sekundu, a postizao maksimalnih 283 km/h. Kasnije su uvedene moćnije inačice s 5,6 i 6,0 litarskim V8 motorima do čak 395 KS. S ovim motorom Imperator je bio brz poput najboljih superautomobila tog vremena.
U tehničkom smislu, Imperator je imao napredan ovjes s dvostrukim poprečnim ramenima, neovisnim ovjesom na svim kotačima, disk-kočnice i servo upravljač. Dijelovi interijera, poput prekidača i ručica, preuzeti su iz Porschea 928, što nije narušavalo dojam luksuza.
Sve je bilo ručno sastavljeno. Također, nije bilo reklamnih kampanja, prodajnih salona ni promotivnih turneja. Kupci su morali osobno kontaktirati Isderu, a kada bi naručili automobil, čekali bi do godinu dana da ga dobiju. Automobil se proizvodio u maloj radionici u Leonbergu pokraj Stuttgarta, a ukupno je izrađeno samo 30 primjeraka između 1984. i 1993.
Jedan od najbizarnijih detalja Imperatora bio je spomenuti periskopski retrovizor. Schulz ga je dizajnirao kako bi poboljšao aerodinamiku bez velikih bočnih ogledala. U teoriji je to bilo genijalno, u praksi vrlo upitno. Zbog toga su neki kupci zatražili da se na njihvoe automobile ipak ugrade klaisčni vanjski retrovizori.
Imperator je u svoje vrijeme izgleda kao automobil iz znanstvene fantastike. Ravne linije, nagnuti nos, „popup“ farovi (ipak su uvedeni u drugoj seriji modela), široki bokovi i monumentalna stražnjica čine ga jednom od najikoničnijih silueta 1980-ih. I dok su Talijani crtali oble forme, a Japanci počeli eksperimentirati s tehnologijom, Isdera je bila vjerna cyberpunk stilu prije nego što je taj pojam postojao.
Isdera Imperator 108i se 1980-ih prodavao za 399.000 njemačkih maraka, što je tada bilo više od Ferrarija Testarosse i Porschea 959. Danas je Imperator rijetka ptica. Primjerci se prodaju na aukcijama za 500.000 eura i više, ali takve prilike su vrlo rijetke. Samim time što ih je napravljeno tako malo, svaki ima gotovo „prototipski“ status. Još je fascinantnije da Isdera nikada nije u potpunosti nestala, tvrtka je još aktivna, i 2018. je predstavila električni koncept Commendatore GT, kao nasljednika Imperatora. Naravno, i to je ostalo na prototipu.
Komentari
0